Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Bosna i Hercegovina

2. Maja 2016.
 

Poezija Šima Ešića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Šimo Ešić

 

 

 

 

 

KAKO NAUČITI LJUDE DA NE ZGAZE NI MRAVA

 

 

 

Moj sin je jednom

ubio pčelu –

uhvatio sam ga na tom nedjelu

i pucnuo po guzi.

 

– Šta se uzbuđuješ,

sve su na broju

šta jedna znači

u cijelom roju?! –

rekao je on.

 

Drugom prilikom,

nesreća prava,

grdim ga jer je zgnječio mrava

i pucnem ga po guzi.

 

– Što vičeš,

zašto potežeš šaku?!

Šta jedan znači

u mravinjaku?! –

plakao je on.

 

Na izletu smo

i on će prvo

slomiti jedno

mlado drvo.

Grdim ga, a on se

u suze umi:

– Šta znači drvce

u cijeloj šumi?!

 

Jednoga dana –

ubije pticu,

sad majci grč se

javi na licu

i pucne ga po guzi.

 

On poče da se

valja po blatu:

– Šta znači jedna

u cijelom jatu?!

Derao se dugo…

 

– Idi neka ti objasni otac –

rekla je ona.

 

Tad se nađoh na muci,

htjedoh se praviti lud,

al stvar je već bila ozbiljna

i nisam imao kud.

 

Stavih ga preda se,

kako to očevi znaju,

i počeh samouvjereno:

– E, vidiš, sine,

sve je na svijetu dio cjeline.

A u cjelini – vrlo su bitne

i stvari koje čine se sitne.

 

Jer, po tvojoj logici,

visočanstvo,

šta i čovjek znači

za čovječanstvo!

 

Ali, zamisli, molim te

da si TI ta pčela,

da si TI taj mrav,

da si TI to drvce,

da si TI ta ptica

i da si TI taj čovjek

koga nije šteta

ubiti,

pa onda mi reci

koliko vrijedi

njihov

maleni,

nevažni

život…

 

Onda smo malo ćutali,

ozbiljni, kao u tuzi,

Mislili svaki svoje –

i nije bilo po guzi…

 

 

ZRNCE SREĆE

 

Jednom, kad sam dječak bio,

godine – šezdeset treće,

imao sam malo zrno –

čudotvorno zrnce sreće.

 

Stvarno, ne bih reći znao

ko mi ga je tada dao…

 

Živio sam sa tim zrncem,

manjim i od zrnca maka,

i bio sam sretan, sretan,

sretniji od svih vršnjaka.

 

Sve je bilo puno sreće –

na sve strane – sunce, cvijeće…

 

Ali, jednog sivog dana,

poslije neke duge kiše,

ja osjetih, tugo moja,

da mi zrnca nema više…

 

I odjednom sve potamnje,

sve poče da biva crnje,

nesta divne čarolije –

mjesto cvijeća niče trnje!

 

Nemah čime bol da blažim –

pođoh, tužan, da ga tražim.

 

Obiš›o sam mnoga mjesta –

devedeset treća, šesta…

Tražio sam zrnce milo,

al ga nigdje nije bilo.

 

Samo nekad, sjajem svojim,

bljesnu, da znam da postoji.

 

Sve sam dalje od početka

i put mi je stalno kraći,

ali još ga tražim, tražim –

možda ću ga nekad naći.

 

 

ŠTA LI VRBU SVRBI

 

Prošla zimska tmica –

Eto s juga ptica!

 

A čim eto ptica,

Vrbu zagolica.

 

Počne da je svrbi

Najprije u grbi.

 

Šta li vrbu svrbi

u martu, u grbi?

 

Češe se po trbi,

jer je i tu svrbi.

 

Svrbi je u kosi,

pa se i s tim nosi.

 

I noću i danju

svrbi je po granju.

 

Sva se vrba zgrbi,

jer je sve zasvrbi.

 

Više nije ista –

počinje da lista.

 

A kada prolista,

kraj rijeke zablista.

 

Tako dugih vlasi

cijeli kraj ukrasi.

 

 

GRADSKE SVJETILJKE

 

Uvijek me uzbude noću

svjetiljke gradske, male,

kada ih, jednu po jednu,

nečije ruke pale.

 

Jer, svaki osvijetljen prozor

poneku tajnu skriva –

iza njega se diše

i nešto važno zbiva.

 

Neko se, sigurno, voli,

neko tuguje, pati,

neko razmišlja sjetno

u šta mu prolaze sati.

 

Neko novine čita,

neko se muzici divi,

neko ciljeve smišlja

zbog kojih će da živi.

 

Neko večera, možda,

neko se liječi lijekom…

svaka svjetiljka gori

zato što treba nekom.

 

Uvijek me uzbude, zato,

svjetiljke gradske, male,

kada ih nečije ruke

jednu po jednu, pale…

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

Said Šteta   ZALEĐENE PTICE . Snjegovi godina pali na cvjetna polja davnih želja ni zvijeri ne putuju Umire rijeka, ledeni vali baš kao postelja u kojoj zagrljaje snuju   Zaleđene ptice na grani toplome jugu htjele kao s...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Dizdarević: O knjizi eseja „Blisko kraju“ Ramiza Hadžibegovića

Faruk Dizdarević   DIVNI TRENU                                    (Tkanica od uspomena) Ramiz Hadžibegović, Blisko kraju (Eseji), Čigoja štampa, Beograd, 2016.     Kao što nak...
by Redakcija
 

 

 

NOVO: Objavljena knjiga ”Ključ” Mirsada Hadrovića

Početkom februara 2017. godine rožajska ‘’Avlija’’ je objavila pripovjetku “Ključ” Mirsada Hadrovića Kao što je Tolstoj kazao: ”Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, ...
by Redakcija
 

 
 

Ani Stajkova Ivanova: Ognjište babe i dede (prevod sa bugarskog)

Ани Стаjкова – Иванова     ОГЊИШТЕ  БАБЕ  И  ДЕДЕ   Уредно старо огњиште насред куће. Баба послује а деда дрва носи. Тр...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona