Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Bosna i Hercegovina

25. Jula 2015.
 

Selman Repišti: Jedan sunčan dan

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Nije se bojao svijeta. Plašio se sebe. Šta ako poklekne? Odluči se da odustane? Šta ako posustane?
Dugo je bio jedan od sviknutih na iznenadni prolom oblaka, zimske haustore i nesnošljive žege koje su znale vjerno dočarati atmosferu u mikrovalnoj pećnici. Fizički je lutao, ali mu misli nikada nisu toliko daleko odlutale, da bi se odlijepile od glavnog cilja – naći sigurno, prijatno i pristojno utočište.
Često je izvodio jednu igru očima: kada mu neko udijeli marku, svjesno bi pomjerio oči prema korijenu nosa i tako uduplao ugodan prizor darivanja. Dok su se razmaženi prolaznici trudili da im čaša bude bar polupuna, on je bio utoliko optimista što je čin dobivanja mogao, bar za trenutak, umnožiti, oploditi i zadržati pred očima, sve dok ne dobije novi takav novčić.
Ljeto se poprilično umorilo, odlučivši se povući. Izgleda da i priroda slijede onu krilaticu: ‘‘Povuci se kada si na samom vrhu’’. Tako je posljednji ljetnji dan bio izrazito sparan, nesnošljiv. On je već podobro bio uhodan, pa se brzo premjestio u najbližu hladovinu, primijetivši je da je umalo nagazio na zlatnu ogrlicu, sa povećim medaljonom čiji ga je zveket po pločniku već duboko dojmio. Svoje otkriće je uzeo u ruku, stavio pod sunce i započeo poznatu igru očima. I, gle! Medaljon se prvo udvojio, a obje nove slike se opet replicirale, pa opet, pa još jednom… Sve ga je podsjećalo na diobu ćelije. Imao je utisak da svjedoči prvim minutama svoga začeća… Trgnuvši se, ustao je i otišao do obližnje zlatare. U sljedećih nekoliko trenutaka, onizak starac je pažljivo okretao i razgledao novopristigli izvor dobre zarade. Između navodno iskusnih pogleda, neprimijetno je odmjeravao svoju mušteriju, odmah je proglasivši odurnim uzorkom raznobojnih rita. Nije mu dugo trebalo da izgovori svoju konačnu ponudu – 20 maraka. Odjednom, na vratima se pojavila neka novopečena dama, zavodljivi gradski kuriozitet. Imala je i pratnju – dva užurbana policajca, koja su odmah shvatila situaciju i privela ubogog lopova. (…)
Ćelija je bila mračna i neugledna, a njene šipke zarđale, sa pokojim tragom crvenog i zelenog pigmenta, rezultata potmule korozije i dugotrajne oksidacije. Našao je savršen trenutak za svoju igru očima. Najednom, šipke su se udvostručile, a tama za njega postala posve crna. Da ste bili tamo, mogli ste ugledati blaženi osmijeh na njegovom licu. Ne bi vas vidio, ali ne biste ni vi njegovo unutrašnje, sjajnije od podnevnog, sunce. I, vjerujte, grijalo je cijeli svijet.


 

Selman Repišti rođen je 26. 5. 1987. u Cetinju. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Kotoru, a fakultet završio u Sarajevu. Magistrirao je psihologiju, 2011. godine. Autor je četiri knjige i 15 naučnih radova, te preko 30 priloga za različite Internet portale. Bavi se statistikom, književnošću i učenjem na daljinu (završivši više od 50 onlajn kurseva, većinom ponuđenih od strane najpoznatijih svjetskih univerziteta). Nije član nijedne političke partije, pacifista je i promoviše temeljne ljudske vrijednosti, nužnost kvalitetnog obrazovanja i nenasilno rješavanje međunacionalnih konflikata.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Osvald Tomović: Ona

U jednom trenutku mi baš onako mnogo nije bilo dobro i kao mnogi drugi i ja sam počeo da se rastavljam da bih našao uzrok tome. Deo po deo sam skidao, rasklapao, okretao u ruci, uključivao rendgenpogled, ultrazvučni skener...
by Redakcija
 

 
 

Veljko Bosnić: Ne mogu ti ništa reći

На постељи од сна, поспремам твоје ствари, склањам мале тајне дуговјечности и чистоте, скидам завјесе које тужно плачу уз ми...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: Dvanaest kuna

Čujem da su iz nekog samostana nestale dvije relikvije neprocjenjive vrijednosti i sada čekam hoće li one osvanuti u  podrumu mojega zeta. Navodno su ukradene prije mnogo vremena, a krađa je otkrivena tek jučer. No, taj m...
by Redakcija
 

 

 

Petar Jovanović: ONA NIJE MOJA MAJKA (III nagrada za najbolju priču u regionu za 2016. godinu)

Pošto je prošlo petnaest godina od slučaja, moji roditelji su smatrali da je kucnuo pravi čas za istinu. Naime, trebali su da mi saopšte nešto u što ni danas ne mogu da poverujem. Za veliko čudo majka je vršila pritisa...
by Redakcija
 

 
 

Marin Pelaić: TESTA DI CAZZO (III nagrada za najbolju priču u regionu za 2016. godinu)

Profesorica Maddalena Gagliardi ležernim je korakom ušetala u učionicu trećeg razreda splitske gimnazije. Začula se kratkotrajna buka nastala pomicanjem drvenih sjedalica i klupa, iza koje je uslijedila grobna tišina – ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona