Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Aprila 2016.
 

FIKRET CACAN: UOČI SMAKA (BERZEH)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Fikret Cacan

 

 

 

 

 

UOČI SMAKA (Berzeh)

.

Od majčinih priča i tumačenja očevih
ostade slika i pitanje gdje da počinem
prije pakla ili raja, kakav me očevid
čeka u predvorju, kako se pravdat počinjem,
kolika je mostarina i tko me zastupa
već skamenjena srca, kao da nikad ne siđe
u pete nego će klopotat poput kalupa
šupljega tvoreći porazno krhko predziđe.

Stala bi ona nezaustavljiva protočnost
krvi rijetke, nalik mi životu razapetu
koji će u daljini venuti na otočnom
proplanku brijanom burama koje sve metu,
a znam, kada umrem, živjet će moje sjećanje
na žuđenu sreću, na poklonstvo i predanost
plemenitoj mirnoj ženi vedrine beskrajne,
koju je pratila pomno moja zagledanost.

Nada mnom će i melek izgubiti visinu,
dok mi zbrkane predodžbe preda se pristavlja
privlačeći tijelo što se u neznano vinu
ograđeno zaslugom bivših dobročinstava,
posve nesvjesno sebe, ali nadasve spokojno,
bez onih napora predanih natjecanja
i predavanja dragoj u ekstazi opojnoj,
bez napetosti i klonulosti i brecanja.

A slijedi ispit o kaljenju duše i tijela,
o djetinjstvu i sanjanome skladu, o bijegu
u tuđu nesretnu zemlju radi priznanja i djela,
o zabludama i daru što ostvari spregu
između duha i tijela, želja i nadanja,
ustezanja od srama, zazora od potvora,
ponajčešće gladan ili s glavom u tlapnjama
izmičući zlobi zavidnika i zlotvora.

Ali nikad ne živih život u stakleniku
ili za grudobranom, niti bih pripovijedat
ni o čem, zepsti od zebnje, ni tražit priliku
pucati u streljačkom vodu, ni zapovijedat,
nego na lijepo odgovarati samo lijepim
i nježno, kao s biljkom a ne preko koljena,
već predan prirodi i duhu da ne strepim
ni od čega, nego da me prigrli voljena.
Gledajući mirno preko ognjenog jezera
na treperavo lišće i pupoljke rascvale,
pomiren sa sobom, spokojan bez prijezira,
ne zazirem od zvijeri, uzvraćam na zahvale.
Evo svijetlo, kao da započe smak, nebo je,
lepršaju razdragane šarene ptičice
kao što će duše pozvane da se ne boje,
premda im je skoro pasti pred sudom ničice.

.

Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici, Bosna i Hercegovina, 28. juna 1958, studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska1989. g. u NSK-u
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja. U posljednje vrijeme objavljuje vlastitu poeziju zbirka Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Aktivni sportaš, radi kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. godine. Trenutačno je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i predsjednik zagrebačkog ogranka Društva.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Đura Šefer Sremac: Uskršnja nedelja

Ђура Шефер Сремац   УСКРШЊА НЕДЕЉА     Био сам дете близу девете… Ех, успомене походе мене!   Од трешње цвêта нежнија, ...
by Redakcija
 

 
 

Pjesma Mehmeda Akifa Ersoja (na bosanski preveo Sejfidin Haruni)

Mehmet Akif  Ersoj   HIMNA NEZAVISNOSTI   Ne strahuj! Sjaj crvenog bajraka što se po sumraku vihori, neće se ugasiti; Sve dok se posljednje ognjište, što se dimi nad mojom domovinom, ne ugasi. Taj bajrak je zvije...
by Redakcija
 

 
 

Mersiha Džafić: Kako?

Mersiha Džafić   KAKO?   Bole ljudi bole stvari Bole novi bole stari Bole noći bole jutra Bole grudi iza vjetra Kao jasle su za utovar Kao jasle su za istovar  
by Redakcija
 

 

 

Marija Juračić: Kad aveti gmižu

Marija Juračić     KAD AVETI GMIŽU   U noćima kad aveti gmižu gluha muza škrtari na riječi plamenovi vatre visoko se dižu pokušavam te prostore prijeći. Ne nosim tebi miris bijelih ruža to crne kale mi...
by Redakcija
 

 
 

Kosta – Kočo Racin: Kopači (Prevod s makedonskog: Sande Dodevski)

Kosta – Kočo Racin     KOPAČI   Nestaje noćca crna Kruni se stijena mraka Selom se pjetli čuju Zora se zori – Nad stijenom u krvi Tamu upija Silno Zasvijetlio Dan! Budite se umorni Kopačice i kopač...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona