Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Aprila 2016.
 

FIKRET CACAN: UOČI SMAKA (BERZEH)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Fikret Cacan

 

 

 

 

 

UOČI SMAKA (Berzeh)

.

Od majčinih priča i tumačenja očevih
ostade slika i pitanje gdje da počinem
prije pakla ili raja, kakav me očevid
čeka u predvorju, kako se pravdat počinjem,
kolika je mostarina i tko me zastupa
već skamenjena srca, kao da nikad ne siđe
u pete nego će klopotat poput kalupa
šupljega tvoreći porazno krhko predziđe.

Stala bi ona nezaustavljiva protočnost
krvi rijetke, nalik mi životu razapetu
koji će u daljini venuti na otočnom
proplanku brijanom burama koje sve metu,
a znam, kada umrem, živjet će moje sjećanje
na žuđenu sreću, na poklonstvo i predanost
plemenitoj mirnoj ženi vedrine beskrajne,
koju je pratila pomno moja zagledanost.

Nada mnom će i melek izgubiti visinu,
dok mi zbrkane predodžbe preda se pristavlja
privlačeći tijelo što se u neznano vinu
ograđeno zaslugom bivših dobročinstava,
posve nesvjesno sebe, ali nadasve spokojno,
bez onih napora predanih natjecanja
i predavanja dragoj u ekstazi opojnoj,
bez napetosti i klonulosti i brecanja.

A slijedi ispit o kaljenju duše i tijela,
o djetinjstvu i sanjanome skladu, o bijegu
u tuđu nesretnu zemlju radi priznanja i djela,
o zabludama i daru što ostvari spregu
između duha i tijela, želja i nadanja,
ustezanja od srama, zazora od potvora,
ponajčešće gladan ili s glavom u tlapnjama
izmičući zlobi zavidnika i zlotvora.

Ali nikad ne živih život u stakleniku
ili za grudobranom, niti bih pripovijedat
ni o čem, zepsti od zebnje, ni tražit priliku
pucati u streljačkom vodu, ni zapovijedat,
nego na lijepo odgovarati samo lijepim
i nježno, kao s biljkom a ne preko koljena,
već predan prirodi i duhu da ne strepim
ni od čega, nego da me prigrli voljena.
Gledajući mirno preko ognjenog jezera
na treperavo lišće i pupoljke rascvale,
pomiren sa sobom, spokojan bez prijezira,
ne zazirem od zvijeri, uzvraćam na zahvale.
Evo svijetlo, kao da započe smak, nebo je,
lepršaju razdragane šarene ptičice
kao što će duše pozvane da se ne boje,
premda im je skoro pasti pred sudom ničice.

.

Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici, Bosna i Hercegovina, 28. juna 1958, studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska1989. g. u NSK-u
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja. U posljednje vrijeme objavljuje vlastitu poeziju zbirka Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Aktivni sportaš, radi kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. godine. Trenutačno je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i predsjednik zagrebačkog ogranka Društva.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tražili su pjesmu

Said Šteta   Tražili su pjesmu   Tražili su da napišem pjesmu dok sam podupirao mjesec ramenom i trpio oštricu zvijezda na prsa gola Ni su mi vjerovali i pustili me kao česmu gađali moje stihove kamenom začudo...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Stijović: Kuća stara (foto esej)

K U Ć A   S T A R A Jednog dana povuče me želja da, pred veče, obiđem staru kuću. Ne znam šta sam tražio. Prođoh kroz sobe i ne opazih nikoga. Izađoh iz kuće ne znajući kuda da pođem. Po navici zaključah vrata. ...
by Redakcija
 

 
 

Nova knjiga Ismeta Dedeića ”Globa na tugu”

God. izadanja 2017. Uvez: Tvrdi Br. str. 528 Novo iz ZALIHICE GLOBA NA TUGU ISMETA DEDEIĆA Ima životnih priča dramatičnijih od svake fikcije, sjećanja tačnijih od svakog historijskog izvora i ima memoara koji su najčitan...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Smjelost

Said Šteta   Smjelost   Smijem li misliti na tebe dok tvoje misli dunjalukom jezde i negdje daleko traže smiraj za se Srce mi k'o prosjak na prtini zebe gledajući nebo, sve su moje zvijezde ponajviše onda kada se ...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: Akromatski tonovi motiva u pjesništvu Ismeta Rebronje

Poezija sandžačkog učitelja, novinara i književnika Ismeta Rebronje, rođenog 1942. godine u Goduši kraj Bijelog Polja, nije uvijek prohodna. Ima stihova koji na moja osjetila ne djeluju trenutno, zaustavljaju me u čitanj...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona