Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Aprila 2016.
 

FIKRET CACAN: UOČI SMAKA (BERZEH)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Fikret Cacan

 

 

 

 

 

UOČI SMAKA (Berzeh)

.

Od majčinih priča i tumačenja očevih
ostade slika i pitanje gdje da počinem
prije pakla ili raja, kakav me očevid
čeka u predvorju, kako se pravdat počinjem,
kolika je mostarina i tko me zastupa
već skamenjena srca, kao da nikad ne siđe
u pete nego će klopotat poput kalupa
šupljega tvoreći porazno krhko predziđe.

Stala bi ona nezaustavljiva protočnost
krvi rijetke, nalik mi životu razapetu
koji će u daljini venuti na otočnom
proplanku brijanom burama koje sve metu,
a znam, kada umrem, živjet će moje sjećanje
na žuđenu sreću, na poklonstvo i predanost
plemenitoj mirnoj ženi vedrine beskrajne,
koju je pratila pomno moja zagledanost.

Nada mnom će i melek izgubiti visinu,
dok mi zbrkane predodžbe preda se pristavlja
privlačeći tijelo što se u neznano vinu
ograđeno zaslugom bivših dobročinstava,
posve nesvjesno sebe, ali nadasve spokojno,
bez onih napora predanih natjecanja
i predavanja dragoj u ekstazi opojnoj,
bez napetosti i klonulosti i brecanja.

A slijedi ispit o kaljenju duše i tijela,
o djetinjstvu i sanjanome skladu, o bijegu
u tuđu nesretnu zemlju radi priznanja i djela,
o zabludama i daru što ostvari spregu
između duha i tijela, želja i nadanja,
ustezanja od srama, zazora od potvora,
ponajčešće gladan ili s glavom u tlapnjama
izmičući zlobi zavidnika i zlotvora.

Ali nikad ne živih život u stakleniku
ili za grudobranom, niti bih pripovijedat
ni o čem, zepsti od zebnje, ni tražit priliku
pucati u streljačkom vodu, ni zapovijedat,
nego na lijepo odgovarati samo lijepim
i nježno, kao s biljkom a ne preko koljena,
već predan prirodi i duhu da ne strepim
ni od čega, nego da me prigrli voljena.
Gledajući mirno preko ognjenog jezera
na treperavo lišće i pupoljke rascvale,
pomiren sa sobom, spokojan bez prijezira,
ne zazirem od zvijeri, uzvraćam na zahvale.
Evo svijetlo, kao da započe smak, nebo je,
lepršaju razdragane šarene ptičice
kao što će duše pozvane da se ne boje,
premda im je skoro pasti pred sudom ničice.

.

Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici, Bosna i Hercegovina, 28. juna 1958, studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska1989. g. u NSK-u
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja. U posljednje vrijeme objavljuje vlastitu poeziju zbirka Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Aktivni sportaš, radi kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. godine. Trenutačno je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i predsjednik zagrebačkog ogranka Društva.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Majko, dolazim ti

Said Šteta   MAJKO, DOLAZIM TI     U moju kosu sletjele srebrne ptice snovi mi vraćaju djetinjstvo rano Biserni potok teče niz lice dijete na cesti, lice mu izborano   Znam, korila si me nebrojeno noći b...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: Ne slušam više ruske balade

Marija Juračić     NE SLUŠAM VIŠE RUSKE BALADE   Ja srce moje zatvorih u kamen u  njemu sada zatvoren je stih ne želi dalje, ostaje ko znamen da sve je privid i odlazak tih. . Svijeće već trnu, a vene cvi...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Antonijević: Ruzmarin

Zoran Antinijević     RUZMARIN   Svatovi u kolo se uhvatili okićeni ruzmarinom gnezdo veselo svili  . Miris lisja opasao mladenačka srca između kojih još jedno srce kuca  . Pupolji se prinova nek je živa ...
by Redakcija
 

 

 

Jelena Čolović: Nemaš Hrabrosti

Jelena Čolović     NEMAŠ HRABROSTI     Na licu žudnja za lepšim životom U duši potreba da podeliš s nekim svoje muke Još uvek se nadaš tragajući za dobrotom, Ali nemaš hrabrosti da mi pružiš ru...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Teško je voljeti mene

Said Šteta     TEŠKO JE VOLJETI MENE   U mojim očima još se ptice gnijezde i raduju me pčele, dok lete medonosne Ja prstima svaku noć dodirujem zvijezde dok hodim stazama sivim, moje Bosne   Na mome ra...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona