Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Aprila 2016.
 

FIKRET CACAN: UOČI SMAKA (BERZEH)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Fikret Cacan

 

 

 

 

 

UOČI SMAKA (Berzeh)

.

Od majčinih priča i tumačenja očevih
ostade slika i pitanje gdje da počinem
prije pakla ili raja, kakav me očevid
čeka u predvorju, kako se pravdat počinjem,
kolika je mostarina i tko me zastupa
već skamenjena srca, kao da nikad ne siđe
u pete nego će klopotat poput kalupa
šupljega tvoreći porazno krhko predziđe.

Stala bi ona nezaustavljiva protočnost
krvi rijetke, nalik mi životu razapetu
koji će u daljini venuti na otočnom
proplanku brijanom burama koje sve metu,
a znam, kada umrem, živjet će moje sjećanje
na žuđenu sreću, na poklonstvo i predanost
plemenitoj mirnoj ženi vedrine beskrajne,
koju je pratila pomno moja zagledanost.

Nada mnom će i melek izgubiti visinu,
dok mi zbrkane predodžbe preda se pristavlja
privlačeći tijelo što se u neznano vinu
ograđeno zaslugom bivših dobročinstava,
posve nesvjesno sebe, ali nadasve spokojno,
bez onih napora predanih natjecanja
i predavanja dragoj u ekstazi opojnoj,
bez napetosti i klonulosti i brecanja.

A slijedi ispit o kaljenju duše i tijela,
o djetinjstvu i sanjanome skladu, o bijegu
u tuđu nesretnu zemlju radi priznanja i djela,
o zabludama i daru što ostvari spregu
između duha i tijela, želja i nadanja,
ustezanja od srama, zazora od potvora,
ponajčešće gladan ili s glavom u tlapnjama
izmičući zlobi zavidnika i zlotvora.

Ali nikad ne živih život u stakleniku
ili za grudobranom, niti bih pripovijedat
ni o čem, zepsti od zebnje, ni tražit priliku
pucati u streljačkom vodu, ni zapovijedat,
nego na lijepo odgovarati samo lijepim
i nježno, kao s biljkom a ne preko koljena,
već predan prirodi i duhu da ne strepim
ni od čega, nego da me prigrli voljena.
Gledajući mirno preko ognjenog jezera
na treperavo lišće i pupoljke rascvale,
pomiren sa sobom, spokojan bez prijezira,
ne zazirem od zvijeri, uzvraćam na zahvale.
Evo svijetlo, kao da započe smak, nebo je,
lepršaju razdragane šarene ptičice
kao što će duše pozvane da se ne boje,
premda im je skoro pasti pred sudom ničice.

.

Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici, Bosna i Hercegovina, 28. juna 1958, studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska1989. g. u NSK-u
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja. U posljednje vrijeme objavljuje vlastitu poeziju zbirka Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Aktivni sportaš, radi kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. godine. Trenutačno je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i predsjednik zagrebačkog ogranka Društva.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Poezija Dubravka Matančevića

Dubravko Matančević   ZAROBLJENA U SRCU   U srcu tvoja slika malena Nema snage da izgori Ne može da pobjegne od plamena Gori vječno u tisuću boja S njom sva sreća, tuga moja.   Nosi tebe uz mene Pored nje d...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: Nepomično more

Marija Juračić   Nepomično more   Sanjala sam opet neka crna jedra kormilo je prazno i samo se vrti nepomično more, bez zvuka, bez vjetra korak do ničega, do pakla, do smrti. . Nema ni zvijezda, nema niti ptica m...
by Redakcija
 

 
 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Jelene Kočović

Prošle su godine . Prošle su godine lutanja i traganja, sada živim u ljubavi imam sve što treba mi, mirnu luku i topli tom, živim život ja po svom. Prošle su godine lutanja i traganja, sa tobom sam pronašla sve što tre...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jasne Jašaragić

Jasna Jaca Jašaragić   MOŽDA Možda negdje tamo daleko ispod plavog neba iza dalekih stijena na mene misli neko očiju boje kestena. . Možda imamo iste želje, možda sanjamo iste snove možda nas sudbina kroz tišinu ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona