Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

1. Aprila 2015.
 

Mladen Dorkin: Roman o ljudskim sudbinama

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Ante Gregov Jurin: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama

 

U izdanju Hrvatskoga književnog društva – Ogranka u Rijeci objavljen je 2014. prvi ro­­­man po­zna­tog pjesnika Ante Gregova Jurina Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama s na­­­gla­še­no istaknutim slovima na desnoj strani korica iznad naslova romana: Knjiga go­dine 2014., do­voljan razlog da čovjek radoznalo posegne za knjigom koja je do­i­sta jedistvena i ne­ponovljiva, tematski složena i slojevita, a poetski nadahnuta i oplemenjena čitkim i pit­kim rečenicama, lirskim, metaforičkim izričajima, što ci­je­lu strukturu romana diže u ozra­čje rijetke ljepote, zrele umjetnine. Ljepota u ruž­no­ći života, prepletanje lir­skih, dramskih i ep­skih osobitosti, gdje sve diše i živi, živi i diše u snazi umjetničke ri­je­či, u estetskoj su­ges­ti­ji stila, kako u detaljima tako i cjelini, čvr­sto i skladno, stvaralački moćno, jasno, ne­po­mu­će­no, uvjerljivo.

Ako ispustimo Predgovor i Pogovor, ostaje stošezdesetak gusto pisanoga ro­ma­nesk­nog teksta, kompozicijski satkanog u dvanaest poglavlja, slikā ljudskih sud­bina, koje se us­pu­tno javljaju i oglašavaju uz i kroz životnu kalvariju glavoga lika Ši­me G…vića, koji sve­ukup­nim svojim žićem i bićem simbolizira tragediju našega otoč­nog svijeta što se u po­trazi za srećom, slobodom i boljim životom, bježeći preko gra­nice onodobne Jugo­sla­vi­je, prosuo po bijelom svijetu, poglavito Americi i Aus­tra­liji, ostajući trajno bolno razapet i nalomljen iz­među bajkovitih snova i surova ži­vota, iluzija i istine, nepremostive daljine i ro­đene do­mo­vine, s neodoljivom čež­njom da se vrate rođenom staništu, očinskom domu i gro­bovima predaka.

Roman se retrospektivnim postupkom otvara slikom i likom Šime G…vića, re­zi­g­ni­ra­na čovjeka, starca koji se nosi spoznajom da je cijelog života živio u zabludi, lu­tajući i sa­nja­jući o sreći te bolnom spoznajom o teškom životu naše čeljadi u bogatoj Ame­rici, o ro­bo­­vima rada da bi preživjeli, a ako se to dogodi, zauzvrat djecu izgube, “za­borave korijene i je­zik svojih predaka”. Tako umoran, psihički i fizički urušen, bez sjaja i bogatstva o ko­jem je sanjao, glavni junak romana vraća se rodnom sta­ni­štu, Uvali svete Eufemije, što je ka­rak­te­rističan detalj u nizu sličnih, koji da­ju posebno obilježje autorovu mu­dro pi­sanom ro­ma­nu. Snažno je podcrtana na­gon­ski neodoljiva i vječno živa veza između čo­vje­ka i rodnog mu zavičaja; taj zakon je, što bi rekao Matoš, više nego fizički, i nije tek slu­čajno da se gla­vni lik romana vraća vi­šestoljetnim iskonskim temeljima, korijenima svo­jih predaka, otoku, a nikako Gra­du. Na otoku su stoljeća njegovih predaka. Jest, za­vi­čaj se oglašava kao ži­vo­tom po­klo­njeni dar, osobno dobro čovjeka, svjetlo u tmini, ali i kao prokletstvo koje muči, ki­­da i razdire. Problem ljudske sreće, što je sreća i koliko se ona može ostvariti u plo­do­vi­ma grube civilizacije ako se napusti ono što je rođenjem čo­vje­ku dano i što ga bitno od­re­đu­je, to su pitanja što izviru iz jezgre ove baladično in­to­ni­ra­ne roma­nes­kne proze te u njoj ima i gorčine i tuge, i čežnje i nostalgije, i trpljenja i patnje; sa­mo sreće nema. Jer, što reče Ma­toš pišući o Paulu Valéryju, “sreća i harmonija ne na­la­ze se na cilju zemaljskih dru­mo­va”. Slikom kojom se roman otvara, istom će se i zatvoriti.

Umjetničko je djelo veliko koliko istina iznese o čovjeku, piše profesor Ivo Fran­geš, a ro­man Ante Gregova Jurina u tome ne oskudijeva ni izborom teme, ni oš­tri­nom zapa­ža­nja, ni osobitošću karakterističnih detalja, pojedinosti kojima autor na­gla­šeno podcrtava u krat­kim potezima ono što je bitno u osvjetljavanju i gi­ba­nju ljudskih sudbina, od­re­đenih radnji, si­tuacija, stanja. Jedna od tih sudbina, koje su bitno promijenile narav i ži­vot­ni put glavog ju­naka, jest dobrotvor i očinski sa­vjet­nik, urušeni i od teškog rada istro­še­ni starac, barba Ante, dobrota od čovjeka, ko­ji je “razumio svakoga i smilovao se sva­kom”. I njega progoni i razara čežnja za sta­rim krajem, premda se cijelog života nosi te­re­tom grijeha, što je svojim bi­jegom iz­lo­žio nesagledivoj patnji i sramoti Mariju, napuštenu za­ručnicu s nerođenim dje­te­­tom. Potreba da mir duši i tijelu nađe među svojim mrtvima du­boka je i neugasiva, ona ga od­vodi toliko daleko da će preskočiti i stoljetnu tradiciju pa­tri­jarhalnog obi­telj­skog odgoja ne bi li kremiranim prahom, posutim po moru, bar jednim zrncem pra­ši­ne dotaknuo og­nji­šte svojih djedova i pradjedova kad mu već nije suđeno da mu se vrati. A što da se kaže o oto­čanki Mariji, starici koja želi da ju pokopaju s motikom (ka­rak­teristični detalj) koju je zad­njim posjetom voljenom otoku donijela u Ameriku za us­­po­menu, i opet iz neodoljive nos­talgije, ili pak o Ivanu s Kastavštine kojemu je Ame­­ri­ka oduzela i mladost i život, a za uz­vrat mu je u duši samo jad i čemer no, usprkos sve­mu, ostao je optimist i ne želi joj po­klo­niti starost, ali ga u tome spriječi nemila smrt. Itd., itd. “Ako su mi oduzeli dušu, neću im dati tijelo”, stanje je duha pod­jed­na­ko glavnog lika i, uvjetno rečeno, sporednih likova, ko­ji su mnoštvom poveznica is­pre­pleteni sa životnom dramom i sud­binom glavnog lika Ši­me G…vića, no svaki je lik na svoj način roman, priča za sebe; sva­ki ima svoju životnu po­vi­jest i sudbinu u žrv­nju surove stvarnosti koja sve pred so­bom drobi i lomi, melje i ždere za­­ko­nom jačega i kako se u tom svijetu novca, pohlepe, ka­ma­tarenja, prevara, kocke, iz­bo­ri­ti za ljudski dostojno življenje po mjeri čo­vjeka, kako sačuvati čast, po­šte­nje, moralne i du­hovne vrednote – to je sudbonosno, temeljno pi­tanje što ga nameće i po­kreće pred čita­te­ljem ovaj, ponavljam, mudro i nadahnuto pisani ro­man Ante Gre­go­va Jurina. A u tom su kon­tekstu oštro sagledani, živo i plastično, uvjer­lji­vo obli­ko­va­ni svi likovi romana, njihove sud­bine u psihičkim krizama, usponima i pa­do­vima, sno­vima i strahovima, a sve to preko ni­za živopisnih dijaloga, unutarnjih mo­no­lo­ga, po­tresnih ispovijesti; u karakterizaciji likova po­služit će se autor i kratkim po­red­ba­ma, me­taforama pa i simbolima, ali stendalovski po­mno, krajnje racionalno, samo to­li­ko ko­li­ko su u funkciji duševnog stanja lika:

“Nebo nad Phoenixom očima došljaka izgledalo je čudno, oblaci bi se na tre­­nu­tak skupili pa odmah razišli, čineći tako neku igru prirode sličnu Ši­mi­nu sr­cu, ko­je je bilo mirnije na trenutak jer je dalje od onih koji ga go­ne i… ‘tužno u ne­po­zna­tom gradu’.”

“Dani su tekli jedan za drugim, lijeno kao da su se utapali sami u sebe, kao ni­zin­­ska rijeka koja se razlijeva i čeka u hladu vrbika, nikako da kre­ne… A i ka­mo bi? Katy je zamijenila dan i noć…”

Impresionira maštovitost i stvaralačka moć autora da tako svestrano obuhvati ži­vot, go­­tovo u totalitetu, da ispreplete tolike ljudske sudbine, redovito uzbudljive i na­pe­te kon­flik­­te, dramatično intonirane situacije uz nerijetko i ljudski tople i djeljive stra­nice, što sve pri­­donosi sveobuhvatnoj karakterizaciji likova, profiliranju njihove osob­nosti, stvara­lač­kom ra­zotkrivanju dobrih i loših strana u oblikovanju karaktera, nji­hova bića i žića. Jest, pr­vi­je­nac Ante Gregova Jurina djelo je jedne izuzetne na­da­re­nosti, ali i bogatoga životnog is­ku­stva i znanja, djelo autora koji zna udahnuti dušu svo­jim likovima, živo sudjelovati u nji­ho­vim bremenitim brigama, bolima, rados­ti­ma, duševnim krizama, strahovima, razoča­ra­njima pa mu likovi žive punim životom, stva­ralački istinito, uvjerljivo, neupitno i suges­tiv­no. Sto­ga smo, nakon pročitanog i do­živ­lje­nog romana Ante Gregova Jurina i mi bogatiji za jedno is­kustvo koje nismo ima­li, a opet svatko će naći djelić sebe u viziji života koju nam djelo pru­ža. Tko da za­bo­ravi Anđu iz zadarskog zaleđa i njezine “velike, crne, sjajne oči”, što su Ši­mu po­godile “kao munja s vedrog neba” u mladosti kad su se našijenci našli i susreli u Ame­­rici ili pak onaj susret poslije trideset godina “dvoje napaćenih i umornih šez­de­set­go­diš­njaka tužnih očiju u kojem je svaka riječ izražena s gorčinom”. Šime iza se­­be ima breme pa­dova, progona, strahova, krivih stranputica, a Anđa breme ropskog ra­da, doživljenih pre­va­ra, poniženje, propali surovi brak, no za razliku od barba Ante i bar­ba Ši­me, kao majka i ba­ka, uz sinove i unuke, neće se smrću oprostiti od grubog ži­vo­ta bez zna­ka i imena. Dir­lji­va je borba te hrabre žene da prkosi životu u obrani osob­ne slobode, dok je život bije sa svih strana od ranog djetinjstva i djevojaštva u sta­rom zavičaju pa do sta­račkih dana u no­vo­me. Kad je riječ o likovima romana, po­se­bno poglavlje života vezano je uz Šimu i Katy, kćer­ku industrijalca i vlasnika naft­nih polja, rafinerija i brodova, Tomu Hormana, sina ma­đar­skih doseljenika koji su se na­šli u Americi kao i naš svijet u potrazi tr­buhom za kruhom. Ig­rom životne sudbine si­ro­mašni se, a talentirani mađarski student geo­lo­gije zaljubio u kćer­ku starog Gor­do­na Hormana i tako uletio u veliko bogatstvo stro­ga i prgava čovjeka; ne­ra­do do­šao i nerado viđen, no uvjetno prihvaćen; ulazi u brak s Katy, prihvaća njihovu vje­­ru, prezime, pravila ponašanja, ali i moćni kapital Gordona Hor­mana. Iz tog se braka To­­me Hormana i Katy, kćerke starog Gordona Hormana, rodila Katy, imenom i hi­ro­vitom pri­ro­dom slika svoje majke; Katy koja će sebe sudbinski ugra­di­ti u kal­va­rij­ski život glav­nog junaka romana Šime G…vića. Kroz mnoštvo uzbudljivih si­tuacija, na­pe­tih dramatičnih sta­nja, zloslutnih ishoda, sukoba, interesa, obiteljskih ne­sre­ća, tra­gedija Ante je Gregov Ju­rin velikim majstorstvom tu dionicu romana isprepleo obi­­telj­skim likovima i njihovim ne­sre­ća­ma, snažno podcrtavajući svu pogubnost i tra­gičnost čo­vjeka kad se sreća veže uz moć nov­ca, zgrtanje kapitala, ugled za ma­te­ri­jalni probitak; kad se definitivno gube, napuste pra­ve ljudske vrednote, kad po­ne­sta­ne ono što bi “trebalo bi­ti sveto, a to je ljubav, ljubav pre­ma bližnjemu i bo­gat­stvo… duha u vjeri”. U tom kon­tek­stu nije bez duboke simbolike smrt glavnog aktera u spomenutoj dionici romana, kad Ši­min zaštitnik, iz interesa do­bro­či­ni­telj, Tom Hor­man, potresen obiteljskom nesrećom, za­ključuje svoj život “otvorenih očiju i ot­vo­renih ustiju, potrbuške, ležeći na travi”, nakon obi­lato ispijenih viskija u kojima se zau­­vijek oprostio od života i nade u obiteljsku sreću.

“Sav svoj život posvetio je zemlji i od nje crpio naftu koja ga je punila nov­cem a izjedala sreću u njemu.”

Tako se melodramski zatvorio jedan prokletstvom natopljeni život obitelji Gor­don Hor­man – Tom Horman, poglavlje bez kojega bi ovaj roman bio uskraćen u jed­noj bitnoj di­menziji – kontrastu između bogatih i siromašnih; kontrastu koji je Šimu zbu­nio još kao mla­dića kad se našao u New Yorku: s jedne strane Peta avenija u zna­ku sjaja i bogatstva, a s druge “sirotinja koja leži na kartonima 42. ulice”. Jest, kon­trast je temeljni stilski postu­pak u kompoziciji autorova romana. Bitno je obi­lje­žje njegove složene i slojevite tematike na svim razinama, ali to bi zahtijevalo sup­til­ni­ju analizu, što nadilazi intencije ovog ogle­da, no, primjera radi, navodimo samo je­dan koji apostrofira početak duge i uzbudljive pri­če ne­po­mirljivih svjetova između si­romašnih i bogatih, interesom nametnutih odnosa, a ri­ječ je o spo­menutoj bo­ga­taš­koj obitelji Horman, u kojoj je svega bilo, bučnog sjaja i ne­pro­cije­nje­nog bogatstva, a nadasve uvjerenja da se sve u životu može kupiti, posjedovati; da, svega, sa­mo ne lju­bavi, prave i iskrene ljubavi, bez koje nema sreće, sretnog života:

“Između nje (Katy) i Šime postojao je neprohodni jaz razlika, a most ne­pro­­ho­dan i rizičan za prelaženje… Samo što se ne uruši!”

Usprkos velikom bogatstvu, na kraju svi redom ostaju u grču osamljenosti, de­pre­­siv­ni, slomljeni, nekontrolirano uzburkani, napušteni; tek na pogrebu paradno su okru­njeni moć­­nicima kapitala, što su pohrlili sa svih strana na sahranu Tome Hor­ma­na i ne sluteći da će i oni zaključiti svoj život kao i Hormanovi. Gusto pisani ro­man, nabijen zbivanjima, is­prepletenim zapletima, naglim, neslućenim obratima, na­pras­nim smrtima, što bi moglo os­ta­viti dojam konstrukcije, no pod perom Ante Gre­go­va Jurina disciplinirano a nadah­nu­to sve diše i živi kao sam život, izvorno i zdra­vo, realistički, premda sadržajem bolno i tragično.

Svako je umjetničko djelo duboko autonomno, individualno, stvaralački nepo­nov­­lji­vo, i u tom ga je smislu teško teorijski definirati, ukalupiti, strogo smjestiti u ne­kakve ob­ras­ce teorije romana. Roman Ante Gregova Jurina izmiče okvirima teo­rij­skih obrazaca; os­lo­bođen je klasične fabule, klasične naracije, epske deskripcije i u tom kontekstu au­to­ro­va vi­zija života duboko je individualna, podjednako društ­ve­nog, sociološkog, psiho­loš­kog, etičko-moralnog, misaonog, rekao bih čak i filo­zof­skog karaktera svojim bogatstvom sen­ten­cija, univerzalnih istina koje u sebi sljub­lju­ju i asimiliraju biblijske poruke i pouke. Kom­­pozicijski građen na kontrastu, je­zi­kom simbola rečeno, dobra i zla, u romanu se zr­ca­le dvije društvene sredine, jedna do­maća, zavičajna, obilježena patrijarhalnim odgojem, po­ro­dičnim redom života, ra­da i pošenja; toplinom kućnog ognjišta, što se vidno osjeća u nizu sje­ćanja i pri­sje­ća­nja, uspomena, kako autora tako i likova u romanu, koji, po­red ostalog, ima i naglašeni autobiografski karakter i druga, u odnosima društvenim, de­hu­manizirana, hla­­dna i okrutna; obilježena snagom novca, zakonom jačega, gdje se svi u bor­bi za op­sta­nak golog života, kako reče glavni junak romana, “koprcaju, i svakom ne­što ne­dostaje i u tom traženju prođe život”. No, ono što je posebno lijepo u toj sumornoj bor­­bi za goli op­sta­nak, ljudska je solidarnost u nevolji, potreba da se vide, čuju, iza­đu jed­ni drugima ususret, što već danas u našem životu obilato izostaje. Tako ro­man Ante Gre­gova Jurina svojim mno­gostrukim istinama aktualizira i naš suvremeni ži­vot, tešku spoznaju o gorkoj sudbini čo­vjeka našeg vremena u svijetu pro­ble­ma­tič­nih i nesigurnih vri­jednosti, dok su se stari, pro­vjereni stoljetni odnosi u životu obi­telji, selā i gradova, na­glo napustili, zaboravili, ras­tro­jili; naglo se dogodilo ono što ne­umrla kaljska pjesnikinja reče: “ni selo višje selo ni”.

 

* * *

 

Da zaključimo: riječ je o romanu koji izmiče okvirima klasičnog romana, do­ži­v­­lja­jem i poetskim izričajem originalan i moderan, bogatstvom zbivanja maštovita i uz­­bud­lji­va vi­zija života koja uz vanjsku, čvrstu, sintetički zgusnutu jezičnu strukturu no­si u sebi bo­gati svi­jet slika i priča u portretiranju likova koji imaju psihološku, mo­ralnu i idejnu du­bi­nu i po­vijesnu težinu, osobito u kontekstu onodobnih hrvatskih pri­lika, društvenih i po­li­tič­kih, pe­desetih godina, poslije Drugoga svjetskog rata. Doista, roman Ante Gregova Jurina po­tre­sno je svjedočanstvo o nevremenu, o ljudskoj ne­sreći, o tragediji naših otočana kada su svo­jim masovnim bijegom, osobito mla­do­sti, ostavili naša sela opustošenima. U njemu se na po­seban način zrcali ranjena duša na­šega čovjeka, unutarnja drama psihički opte­re­će­nog, za pu­ni ljudski život iz­gub­lje­nog bića koje poslije životnih kalvarija, poput Šime G…vića, ne na­lazi sebe ni u tu­đi­ni ni u domovini. Nepovratno izgubljen, sam, daleko od lj­udi, tek u raz­go­voru s kri­jes­nicama, pod punom mjesečinom, otkriva “sretan trenutak iden­ti­fikacije i svr­­he vlas­titog života” parafrazirajući Isusove riječi: “Ja sam Put, Is­ti­na i Život” (Iv 14, 6–7), što u ro­manu glasi ovako: “Ja sam sreća, istina i ljubav, tko u mene vjeruje, živjet će vječno.”

Darovito pisan roman, zanimljiv i uzbudljiv čeka svoje čitatelje, ljubitelje do­bre knjige.

Prof. dr. sc. Mladen Dorkin



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Halil Markišić: DIVAN POGLED NA PROŠLOST I SADAŠNJOST ROŽAJA

Piše: mr Halil Markišić DIVAN POGLED NA PROŠLOST I SADAŠNJOST ROŽAJA (Recenzija fotomonografije „Rožaje nekada i sada“,  autora mr Dženisa Nurkovića) Entuzijasta i pregalac, sportista, sportski pedagog i univerzit...
by Redakcija
 

 
 

Promocija druge knjige Dženisa Nurkovića ,,Rožaje nekada i sada“

PROMOCIJA DRUGE KNJIGE AUTORA DŽENISA NURKOVIĆA ,,ROŽAJE NEKADA I SADA“ DIVAN POGLED NA PROŠLOST I SADAŠNJOST ROŽAJA Knjiga „Rožaje nekada i sada“ predstavlja specifično viđenje Rožaja u svjetlu njegove bu...
by Redakcija
 

 
 

Nova knjiga Ismeta Dedeića ”Globa na tugu”

God. izadanja 2017. Uvez: Tvrdi Br. str. 528 Novo iz ZALIHICE GLOBA NA TUGU ISMETA DEDEIĆA Ima životnih priča dramatičnijih od svake fikcije, sjećanja tačnijih od svakog historijskog izvora i ima memoara koji su najčitan...
by Redakcija
 

 

 

”Ptica iza žice” Marije Stojiljković Marstoj

MANIFESTACIJE UNUTRAŠNJE EKSPRESIJE   Zorica Tijanić o zbirci poezije Ptica iza žice Marije Stojiljković Marstoj (Izdavač Udruženje pisaca Poeta, 2017); Ilustracije na koricama Sonja Jovanović; knjiga će biti pr...
by Redakcija
 

 
 

U Plavu promovisana zbirka pjesama “Između redova” mlade poetese Tee Selimaj

U Plavu je 17. avgusta 2017. godine promovisana zbirka pjesama “Između redova”, mlade poetese, Tee Selimaj, učenice Senade Đešević Promocija je bila izuzetno propraćena. Mnoge eminentne ličnosti su prisustvov...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona