Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Februara 2015.
 

Poezija Antonije Cvitanović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Antonija Cvitanović

 

 

 

 

 

UDALJENOSTI

 

 

Možda shvatiš koliko je velik

ovaj mali grad.

Koliko su široke njegove ulice

kada gledaš,a ne vidiš.

Kada tražiš, a ne pronalaziš.

 

Možda shvatiš koliko su duboke pukotine

na njegovim uskim pločnicima

u koje izgleda mogu propasti i nestati svi izvori čežnje i žudnje

u svojim svakodnevnim pojavama.

 

Možda shvatiš koliko je velik ovaj mali grad

kada osluškuješ,a ne čuješ,

prizivaš, a ne dobivaš odgovor.

 

Koliko se snova samo može izroditi i nestati

u tako malom gradu sa prevelikim udaljenostima.

 

 

RUKE

 

 

Možda sam i mogla izigravati damu

No ruke bi uvijek otkrile sve,

Jer niti jedna dama sigurno nema žuljeve.

 

Nema podočnjake i umoran pogled

Koji i iscrpljen uhvati svaku prljavost u nekoj šali.

 

Um jedne dame tako zasigurno ne funkcionira.

 

Možda sam i mogla glumiti finoću

Do prva dva fakinska koraka

Koji svojom jednostavnošću

Glasno daju do znanja

Koliko sam ustvari bila blizu zemlji.

 

Preblizu.

 

Nekad toliko nisko da me se čak moglo i pregaziti.

 

Jednu damu, ne bi gazio nitko.

 

Čak, i bacali bi svoje kapute na tlo

da se dami ne zaprljaju čista stopala

slinom neke usputne mlake.

 

A ja sam do gležnjeva bila u blatu.

 

Ne, ja zasigurno nisam bila dama.

 

Možda sam je mogla i izigravati,ali

Moje ruke otkrile bi istinu.

 

 

RAZLIKE

 

.

Vrati se onda

među one koje zoveš svojima!

 

Idi i ne osvrći se!

 

Idi i nada neka bude vjetar tvojim koracima.

 

Lažna nada bijedniče.

Kojoj ljubavi tragaš dalje od mene?

 

Idi i neka ti ližu rane

što ti ih je život samnom nanio.

 

Nepravda u trudu da od tebe spravim čovjeka..

 

Idi i prolijevajte si krv

što iste boje mora biti!

 

U suprotnom..

 

Kuda..

 

Kome ćeš se vratiti?

 

 

Kući,

moj blagi nemire.

 

Na svoje ognjište,

pod moje skute

da te opet zaštite.

 

 

PUT

 

 

Na put, na put!

 

Ne u nove pobjede.

U nove izdahe!

Mimohode časti što je prebjegla

na stranu srama.

 

Na put, na put!

 

U nove poraze

jer još dovoljno lekcija nije stečeno,

još dovoljno svjetova nije ugaslo

u poniženju vlastitih ruševina.

 

Na put,

u boj!

Za laž!

Za ponos!

 

Za izmišljene ciljeve ljigavosti

opravdavane maskom plemenitosti,

smjelosti i nade.

 

Na put,

 

za ovce što umiru slijepe u svojim stadima

unutar nevidljivih ograda

života što ih ubija.

 

 

 

Antonija Cvitanović

Antonija Cvitanović

Antonija Cvitanović, djevojački Ivić, rođena je u Karlovcu 21. svibnja 1986.

Završila je Osnovnu školu i Tehnološko-kemijsku srednju školu u Karlovcu nakon čega odlazi na studij Informatologije i komunikologije u Zadar.

Nakon druge godine napušta studij i vraća se u rodni grad.

Živi, radi i piše u Karlovcu, Hrvatska.

 

Istaknuta slika: Mrtva priroda, autorica: Divna Lulić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tražili su pjesmu

Said Šteta   Tražili su pjesmu   Tražili su da napišem pjesmu dok sam podupirao mjesec ramenom i trpio oštricu zvijezda na prsa gola Ni su mi vjerovali i pustili me kao česmu gađali moje stihove kamenom začudo...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Smjelost

Said Šteta   Smjelost   Smijem li misliti na tebe dok tvoje misli dunjalukom jezde i negdje daleko traže smiraj za se Srce mi k'o prosjak na prtini zebe gledajući nebo, sve su moje zvijezde ponajviše onda kada se ...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Dalibora Čerškova

Dalibor Čerškov, 1982., Niš. Piše pesme i kratke priče. Završio studije građevinarstva na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Nišu. Fotografijom se bavi od 2007. godine. Kao fotograf amater objavljivao je fotografij...
by Redakcija
 

 

 

Blažo Stevović: Elmi

Blažo Stevović   ELMI   Vidio sam te, živa si, zdrava, i dosta… meni si bila i ostaćeš najljepša. Ja sam zamrznut od kada te nema od jučer odmrznut. Pa ponovo zamrznut. Hoću da te pamtim po vitkoći, po ...
by Redakcija
 

 
 

Igor Divković: Tek tako

Igor Divković   TEK TAKO     plačem tek tako da vježbam oko da bude spremno za suzo kani plačem kao kišna godina kao što sam plak'o i lani plačem zbog zere mučnine u dnu duše jer vrijeme curi jer teku da...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona