Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Hrvatska

17. Februara 2015.
 

Poezija Antonije Cvitanović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Antonija Cvitanović

 

 

 

 

 

UDALJENOSTI

 

 

Možda shvatiš koliko je velik

ovaj mali grad.

Koliko su široke njegove ulice

kada gledaš,a ne vidiš.

Kada tražiš, a ne pronalaziš.

 

Možda shvatiš koliko su duboke pukotine

na njegovim uskim pločnicima

u koje izgleda mogu propasti i nestati svi izvori čežnje i žudnje

u svojim svakodnevnim pojavama.

 

Možda shvatiš koliko je velik ovaj mali grad

kada osluškuješ,a ne čuješ,

prizivaš, a ne dobivaš odgovor.

 

Koliko se snova samo može izroditi i nestati

u tako malom gradu sa prevelikim udaljenostima.

 

 

RUKE

 

 

Možda sam i mogla izigravati damu

No ruke bi uvijek otkrile sve,

Jer niti jedna dama sigurno nema žuljeve.

 

Nema podočnjake i umoran pogled

Koji i iscrpljen uhvati svaku prljavost u nekoj šali.

 

Um jedne dame tako zasigurno ne funkcionira.

 

Možda sam i mogla glumiti finoću

Do prva dva fakinska koraka

Koji svojom jednostavnošću

Glasno daju do znanja

Koliko sam ustvari bila blizu zemlji.

 

Preblizu.

 

Nekad toliko nisko da me se čak moglo i pregaziti.

 

Jednu damu, ne bi gazio nitko.

 

Čak, i bacali bi svoje kapute na tlo

da se dami ne zaprljaju čista stopala

slinom neke usputne mlake.

 

A ja sam do gležnjeva bila u blatu.

 

Ne, ja zasigurno nisam bila dama.

 

Možda sam je mogla i izigravati,ali

Moje ruke otkrile bi istinu.

 

 

RAZLIKE

 

.

Vrati se onda

među one koje zoveš svojima!

 

Idi i ne osvrći se!

 

Idi i nada neka bude vjetar tvojim koracima.

 

Lažna nada bijedniče.

Kojoj ljubavi tragaš dalje od mene?

 

Idi i neka ti ližu rane

što ti ih je život samnom nanio.

 

Nepravda u trudu da od tebe spravim čovjeka..

 

Idi i prolijevajte si krv

što iste boje mora biti!

 

U suprotnom..

 

Kuda..

 

Kome ćeš se vratiti?

 

 

Kući,

moj blagi nemire.

 

Na svoje ognjište,

pod moje skute

da te opet zaštite.

 

 

PUT

 

 

Na put, na put!

 

Ne u nove pobjede.

U nove izdahe!

Mimohode časti što je prebjegla

na stranu srama.

 

Na put, na put!

 

U nove poraze

jer još dovoljno lekcija nije stečeno,

još dovoljno svjetova nije ugaslo

u poniženju vlastitih ruševina.

 

Na put,

u boj!

Za laž!

Za ponos!

 

Za izmišljene ciljeve ljigavosti

opravdavane maskom plemenitosti,

smjelosti i nade.

 

Na put,

 

za ovce što umiru slijepe u svojim stadima

unutar nevidljivih ograda

života što ih ubija.

 

 

 

Antonija Cvitanović

Antonija Cvitanović

Antonija Cvitanović, djevojački Ivić, rođena je u Karlovcu 21. svibnja 1986.

Završila je Osnovnu školu i Tehnološko-kemijsku srednju školu u Karlovcu nakon čega odlazi na studij Informatologije i komunikologije u Zadar.

Nakon druge godine napušta studij i vraća se u rodni grad.

Živi, radi i piše u Karlovcu, Hrvatska.

 

Istaknuta slika: Mrtva priroda, autorica: Divna Lulić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jelene Kočović

Prošle su godine . Prošle su godine lutanja i traganja, sada živim u ljubavi imam sve što treba mi, mirnu luku i topli tom, živim život ja po svom. Prošle su godine lutanja i traganja, sa tobom sam pronašla sve što tre...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jasne Jašaragić

Jasna Jaca Jašaragić   MOŽDA Možda negdje tamo daleko ispod plavog neba iza dalekih stijena na mene misli neko očiju boje kestena. . Možda imamo iste želje, možda sanjamo iste snove možda nas sudbina kroz tišinu ...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Srebrenički zov

Said Šteta   Srebrenički zov   Nermineeeeeee još odjekuje očev zov od ruke dželata da zajedno mriju Oblaci drhte natovareni dušama a dolje korov raste krvnicima iz očiju   Majkoooooo dozivam majku Fatu, sv...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Da ti naslikam osmijeh

Said Šteta     DA TI NASLIKAM OSMIJEH   Oblačim bijeli oblak kao košulju u jutru izmaglice da ti dođem čist Poljubac mlak spuštam na bijelo lice kao kist . Da ti naslikam osmijeh kao dugu ispod koje neću n...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona