Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

12. Marta 2015.
 

Dražen Jergović: Moderna (de)generacija

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Već se dugo pitam što bi danas mladi (pa i mnogi stariji krkani poput mene ponekad) radili da nemaju SmartPhone-e i slične elektronske prčkarijice u rukama, na i u ušima, oko glave…?! Bulje u te ekrane, ne znaju ni što ni koga traže. Dosadno im je, pa vrijeme (bez)uspješno trate zaglupljujući se i otupljujući svoj intelekt, duh i osobnost te gube svijest o vremenu i ljudima koji ih okružuju. Svaki trenutak kad nemaju što reći, vidjeti ili osjetiti, kao da jedva dočekaju da dograbe te svoje spravice i tako skrate muku u šutljivom periodu sa svojim “sugovornikom”. Google nije mjerilo znanja niti u potpunosti izvor provjerenih i istinitih informacija. Postajemo klonovi svojih frendova iz razreda odnosno kolega s posla. Nema više autoriteta, simbola ili idola kojima težimo i s kojim se želimo uspoređivati. Sve je već odavno isprobano i dosadilo nam, a ideja za nečim novim jednostavno nema, ne postoji. Niti se bilo tko od nas trudi biti inovativan. Uglavnom se sve aktivnosti izvan četiri zida svode na slične takve unutar neka druga četiri zida. Dječja igra se preselila s travnatih igrališta pred PlayStation-e, kina su se preselila u dnevne boravke, piknici u šumi na terase i balkone, a sportsko razgibavanje pred male ekrane ili “eksanje” u bircevima. U teretanu se ide samo zato jer ne želimo da susjed/-a izgleda bolje od nas samih, u kredite ulazimo samo zato što smo ljubomorni na susjede ili rodbinu, jer ako mogu oni – moramo i mi, počinjemo konzumirati alkohol i cigarete samo zato jer ne želimo da nas vršnjaci izopće iz društva i izruguju se iz nas… Kopiramo jedni druge jer nam takva kolotečina kapitalističkog poimanja svijeta i svih njegovih blagodati neopisivo odgovara. Ne razmišlja se razborito, već se prepušta drugima da to riješi umjesto nas. Probleme prebaci na drugoga ili potisni čim dublje, a mene pusti da uživam, ništa me ne zapitkuj jer sam samome sebi dovoljan/-na. Ali dokad tako?!

Sjedilački način života ispred računala, u automobilima, s iPhone-ima u rukama sustavno nas i malo pomalo izjeda i dokrajčuje. A u ambulantama i bolnicama sve veće gužve upravo zbog takvog načina života: karcinomi debelog crijeva od nekretanja i kalorične prehrane, ciroze jetara od alkohola, hepatitisi svih mogućih stupnjeva od prekomjernih unosa gaziranih pića u organizam, tumori na bronhijima od pušenja, upale bubrega i mjehura od sjedenja na hladnome i razgolićenih leđa i trbuha jer tako moda nalaže, spolne boleštine, neželjene trudnoće i neplodnost od promiskuitetnosti, nedovoljne educiranosti ili preranog odrastanja, savijene kralježnice i bolovi u vratu, ramenima te zdjelici od nepravilnog držanja dok hodamo, sjedimo ili ležimo – A SVE ZAHVALJUJUĆI MODERNIM TEHNOLOGIJAMA – LAPTOPU I IPHONE-u.

A ljudi neljubazni, svi bi preko reda, nitko nema vremena da pričeka, sasluša drugoga ili ne daj Bože pomogne u nevolji. Aktualne su tek vječna jagma oko kapitala – pokretnina, gotovine i nekretnina kao i utrka za osobnim probitkom i napretkom, pri čemu treba istisnuti i zgaziti konkurenciju jer ti prijete – uskakanjem na tvoje radno mjesto, oduzimanjem prava glasa, utjerivanjem dugova, zaplijenom imovine i tako dalje. Ja na vrh piramide, a svi drugi na dno, to je nažalost jedini iskreni i neskrivani cilj i smisao suživota ljudske zajednice. Zapitajmo se i preispitajmo dok ne bude prekasno, jer ovim putem ne možemo baš nešto lijepo očekivati ni od naših sljedbenika koji su većinu mana odavno „pokupili“ od nas starijih – i to jako loših učitelja.

Ako je već smisao ponavljati pogreške svojih predaka i živjeti samo zato da budeš nečija kopija, onda žali Bože ovog života kojeg smo dobili na dar od Boga.

Vrijeme = Novac, kažu ljudi. Da, ali vrijedi i ovo: Izgubljeno vrijeme (sa svojim bližnjima) = Bankrot ljudske rase. Zato, osvrnite se malo oko sebe i živite život. Nastojte da vam jedna spravica od stotinjak grama ne bude krivac što ste propustili upoznati desetak zanimljivih ljudi. Pamet u glavu i trkom u prirodu, zagrlite prvu osobu do vas, smijte se i razgovarajte, razgovarajte, razgovarajte o koječemu, neopterećeni i nesputani! I oslobodite se utega povodljivosti! Sretno!!!

 

 

Dražen Jergović



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Lavić: Ideologizirani vokabular antibosanskih politika (I)

Mi živimo u postgenocidnom društvu, ratom podijeljenom na etničko-religijska geta. U to slomljeno društvo neprestano se ubacuju zavodljive i sporne koncepcije koje služe ciljevima koji nisu ostvareni ratnim sredstvima. Tak...
by Redakcija
 

 
 

Energetski aspekt bliskoistočnog konflikta

Bliski istok ima vrlo drevnu i bogatu istoriju. Ali, u današnje vrijeme, veoma je tužno gledati na sve što se tamo zbiva, posebno u Iraku i Siriji. Događaji koji se tamo odvijaju nanose veliku štetu muslimanskom svijetu, m...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja – ”Krhotine stakla” (zbirka poezije)

Zoran Hercigonja – Krhotine stakla (zbirka poezije)   nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin za nakladnika: Saša Kušter graf. priprema: TIVA Tiskara Varaždin tisak: TIVA Tiskara Varaždin CIP zapis je dostupan u račun...
by Redakcija
 

 

 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 
 

Belkisa Redžović: Ne gubimo dragocjeno vrijeme

Belkisa Redžović rođena je 2005. godine u Novom Pazaru od oca Seada i majke Edine. Još od ranih dana svog detinjstva, izdvajala se od druge djece mudrošću i strpljenjem. Najviše je voljela da gleda slike i na osnovu isti...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona