Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

4. Marta 2015.
 

Dražen Jergović: TITO I JA

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Gledam i slušam one jadnike na Trgu maršala Tita kako nešto drobe protiv tog velikana ovdašnjih “svih naroda i narodnosti”. Šačica jada koja nema pametnijeg posla želi pod svaku cijenu preimenovati sadašnji trg u ne znam… možda “Dr. Ive Sanadera” ili “Vicmahera Stjepana Mesića”. Ne znam pod čijim su utjecajem i koji su im motivi, ali očigledno te nakupine bjelančevina (kako bi rekao moj duhovni vođa Željko Pervan) nisu svjesne ni gdje žive niti su dovoljne inteligencije raditi usporedbu između socijalizma – u kome su svi bili jednaki i kapitalizma – u kojemu smo podijeljeni u bezbroj slojeva i staleža. Žalosno je čuti te povike mržnje i jednog svjetskog vođu nazivati zločincem, a ne znati sve pojedinosti o Josipu Brozu. Slažem se da je možda više naginjao nekim drugim socijalističkim republikama i bio skloniji određenoj narodnosti ispred vlastitog roda, ali je neosporna činjenica da je znao i umio voditi državu od 22 milijuna stanovnika, u vrijeme kad su nam se klanjale sada moćne države svijeta. Neka se danas netko usudi tako odrješito i razborito donositi pravila i zakone na dobrobit svih nas. Ali svi se nešto boje i što je još tragičnije – jednostavno NE ZNAJU! Iako sam živio tek nepuna četiri mjeseca u Titovoj Jugoslaviji, ugnijezdio se taj “državno-pravni poredak” i “tekovine revolucije” u mene poput protona i neutrona u jezgri atoma. Vjerujte, nije bilo ljepšeg od Titovog doba, jer smo bili bezbrižni i veseli, nasmijani, neopterećeni vlastitom egzistencijom, svi stambeno zbrinuti, nahranjeni i napojeni do sita. Nisam brinuo hoću li biti ozračen, ukraden kao Neda ili prevaren od bilo koga. Nije bilo pučkih kuhinja, pučkih pravobranitelja djece i mladeži, samo pučke veselice i raspojasanost u svim pogledima. A što imamo danas? Nezaposlenost, samoubojstva, glad… i sve manje stanovnika – ljudi, poglavito mladi nakon završenih fakulteta, bježe u pečalbu “trbuhom za kruhom”, zarađivati u zemljama gdje se znanje i vještine vrednuju, gdje se ljudi poštuju i gdje možeš biti samo “prvi među jednakima”, a ne “očajan među jadnima”. I nisu nam bili potrebni UN, NATO i EU da se osjećamo sigurni. Nije bilo zaduživanja, osim za svinjske polovice, otkaza trudnicama i pada proizvodnje.

pionirKao osnovnoškolac nastupao sam u dramskoj sekciji te recitirao na Dan mladosti prigodne stihove u čast državnika kakvog više nikada neće biti na ovim prostorima. Ponosan sam što sam imao čast biti malen dio te doktrine i ne sramim se zvijezde petokrake koju sam nosio na tamnoplavoj kapi, crvene pionirske marame svezane oko vrata, snježnobijele košulje čiji gumbi samo što nisu iskočili isto kao i crne samterice koje su jedva izdržale pucanje po šavu kad sam se prignuo u čučanj da se naklonim publici koja nas je ispratila gromoglasnim pljeskom uz ovacije zadovoljstva i ispunjenosti. Kako smo se samo brzo promijenili i izopačili. Odvratno s kime sve moram dijeliti zrak koji udišem.

 

Dražen Jergović



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Yohann Koshy: Kako je bombardovanje iz vazduha promijenilo svijet

Proučili smo istoriju posmatrajući je iz oblaka. Istaknuta slika: Drezden, 1945, pogled sa gradske vijećnice (Rathaus) na razoreni grad (Foto via Deutsche Fotothek‎) Kad je čovjek prestao da vjeruje u Boga, počeo je da ...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Bar: Kako prepoznati karakteristike narcizma i psihopatije u poslovnom i političkom okruženju?

Da li ste ikada doživeli mobing ili bili svedok istog? Pitate li se kako funkcionišu i kako se nose sa grižom savesti osobe čije odluke i delovanja direktno štete drugima? Ovde se prvenstveno podrazumevaju one ličnosti ko...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja: Semezdin Mehmedović – Poezija apatrizma u ”Devet Alexandrija”

Kada se čovjek malo bolje zapita tko je on uistinu, u dubini duše pročita odgovor: „ti si vječiti apatrid, beskućnik i lutalica.“ I cijeli život  je neka vrsta lutanja, skok s jednog  mjesta na drugo, prolaz kroz vr...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za lju...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona