Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Kolumne

30. Aprila 2015.
 

Haris ibrahimović: Svako piše, niko ne čita

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Dragi moji ljubitelji književnosti, sigurno ste primjetili novi razarajući antikulurni “kulturni’ trend. Jadne knjige se naveliko štampaju, a malo čitaju. To vam je kao kad bi smo rađali djecu, a ne bi smo ih odgajali. To vam je kao kad bismo  gradili zgrade, a ne bismo ih naseljavali ili još gore, kao kad bi smo spremali razna jela, a ne bismo ih konzumirali. U svakom slučaju, zgrade bi nam se srušile, čovječanstvo nestalo, a mi gladni poumirali. Nemojte me shvatiti  pogrešno, ne predviđam ja smrt knjige,  ne mislim onu pravu već onu kliničku kod koje bi mali broj ljudi u funkciji aparata održavao posljednje znake života našim knjigama. Zašto se knjige malo čitaju, a toliko pišu? Mislite da je kapitalizam kriv? Da štamparije žele da zarade? Ne, jednostavno jer nedostaje kvalitetna kritika. Ne kritikuju kvalitetni pisci, ne kritikuju ni čitaoci. Ipak i jedni i drugi imaju pravo na to. Pisci jer dobro osjećaju materiju, čitaoci jer dobro poznaju materiju. Čitaoci po najviše. Jedan od boljih kritičara srpske književnosti, Jovan Skerlić nije bio pisac, ipak je rekao ja možda ne nosim jaja, ali znam koje je mućak. Književnost je dobra koliko i njeni kritičari.

Desilo se i nešto drugo. Kao da su se svi pisci sprijateljili i napravili jednu gotovo rodbinsku uniju u kojoj je neumjesno reći da je jedna knjiga loša, da čovjek ne bi trebao da objavljuje, a ako mu je merak neka piše koliko hoće, samo nemoj da objavljuje. Moj profesor sa fakulteta, jedan cijenjen i istaknut pisac govoreći o drugom piscu koji je takođe veoma čitan i poznat rekao mi je, pa znaš Harise dobar je on pisac, ali je đubre od čoveka. Kad budemo na taj način posmatrali djelo, dakle nezavisno od onog koji ga piše, bez ikakvog polu pozitivističkog pristupa dobit ćemo kvalitetnu književnost.

Mnogi će reći. Danas su ljudi obrazovaniji i spremniji da napišu knjigu. To je preporod književnosti za koji neki nemaju sluha. Ali to nije istina, ako je u pitanju neki preporod onda se rađa deformisan potomak, nakićeni idiot, uzgajan aplauzom i lošim ocjenama.

Postalo je tako fensi  napisati knjigu, dičiti se gomilom šunda među koricama. Reći u društvu, i ja sam napisao jednu knjigu znate, evo spremam još jednu. Po tome se loši pisci i najčešće otkriju, oni misle ako na svako pola godine objave po jednu knjigu da su dobro i pisci. Niko da im kaže, da već jednom prestanu sa tom dijarejom od poezije, proze, eseja i td.

I posljednji izdanak ove iskrivljene književnosti je ta možemo je nazvati  politiko književnost. Svaka stranka ili organizacija ima neke svoje degenerisane potomke koje promovira i njeguje. Ili još gore, izađe čovjek sa kvalitetnom bublikacijom, ali mora da se odluči gjde če je predstaviti. Tako da samo određen broj i sazna da uopšte i postoji ta knjiga.

Polsaću javni poziv svim ljubiteljima knjige. Jednostavno je, ovaj trend se da lahko zaustaviti. Bojkotujmo i kritikujmo loše, pokondirene htio bih da budem pisce. Nek izgube volju, i prestanu da guše kvalitet kojeg naravno ima. Uostalom, mnogo je lakše čitati nego biti od onih koji pišu. Tekst je namjerno kratak, jer znam da će ga čitat i ovi koji  ipak više vole da pišu.

 

Haris Ibrahimović

Haris Ibrahimović

Haris Ibrahimović, rođen 1989. godine u Novom Pazaru. Odrastao i osnovnu školu završio u selu Lukare. Srednju medicinsku školu, osnovne akademske i master studije, smjer srpski i bosanski jezik i književnost završio u Novom Pazaru. Uživa u radu sa djecom, bavi se prevođenjem, informatikom i novinarstvom. Interesuje se za historiju i politiku. Veliki zaljubljenik u književnost, još kao student sa Mladim perimaorganizovao književne večeri i druženja sa istaknutim ljudima iz bošnjačke književnosti. Objavljivao u časopisima, i osvajao neka od prvih mjesta na književnim konkursima. Trenutno priprema zbirku pripovjedaka koju planira objaviti, ali samo ukoliko je budu vrjednovali ljudi iz svijeta književnosti koje cijeni. San mu je da objavi kvalitetnu knjigu koju će posvetiti porodici i prijateljima. Ima želju da organizuje ljude iz svoje generacije i izvadi ih iz stanja pasivnosti, kako bi sutra stvorili ne bolji svijet, nego bolje okruženje za svoju djecu.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Jelena Jevđenić: Foto poezija – Biljke u kamenu

Pozvane suncem, odvažne i odlučne, te male biljke okupirale su diva od kamena. Istina je to što kažu, svila je jača od čelika. Svaki dan prolaziš ali ne primjećuješ biljke koje su nadjačale beton. Kada primjetiš, pom...
by Redakcija
 

 
 

Objavljena knjiga ‘’Zaštita okoliša sa aspekta islama’’ dr. Ragiba es-Serdžanija

Sredinom januara rožajska ‘’Avlija’’ je objavila knjigu ‘’Zaštita okoliša sa aspekta islama’’ autora dr. Ragiba es-Serdžanija u prevodu prof. Afana Latića. Ovo djelo je prema riječima prevodioca 2012., god...
by Redakcija
 

 
 

Vitomir Ćurčin: VIRTUELNA PUTOVANJA SNOVA

Tog prvog novogodišnjeg jutra probudio sam se tek oko 10 sati. Zadovoljno sam se proteglio u krevetu razmišljajući o protekloj noći. Pružio sam ruku ka ženinim jastuku, ali ona nije bila u krevetu. Ustajući polako iz kre...
by Redakcija
 

 

 

Dino Kosovac: Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednoga djeteta

Rađanje djeteta je ostvarenje sna svakog roditelja i čovjeka. Najplemenitiji događaj u životnom vijeku. Na svijet je došlo malo, umiljato stvorenje koje će jednoga dana spašavati živote, odlučivati o bitnim pitanjima, ...
by Redakcija
 

 
 

Emir Džajić: Fukara

Ne znam kako mi je ime i prezime, ne znam  ni  ime oca, ne znam ni ime  majke. Upitati ćete se  kako se to može desiti. Rodio sam se u maloj varošici  koja  se  zvala  Oraščić. Ne znam  koje  godine  sam  se ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona