Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

31. Decembra 2016.
 

Halil Džananović: Blues za Staru

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Halil Džananović

 

BLUES ZA STARU

 

(…Iz prerezanog grkljana ćurke kaplje mastilo,
Dječak skuplja isteklo vrijeme i materijal.
Umjetnik sve miješa s ilovačom i malo pelina,
Opet će nastajati nova teorija nestajanja –
Nova velika djela!…)

 

Pršti tutanj njenih kopita, koje ne dotiču zemlju.
Niz vrele sapi slijeva se crveno-ljepljiva,
Prikovan za divlja bedra – brojim provalije.

Mnogostruka je namjena tih ponora.
Nikad nećemo utvrdit’ tačan broj – odbrojenih!
Jer, sve se događa u pramenovima magle
U ljubavi, koja je prethodnica mržnji…

U bunilu polusna brojim maglovite naslage.
U njima stare nene (nane) tope olovo
I bacaju u vodu.
Slijevanje strave uzelo maha,
Je l’ svijet sobom opčinjen?

Sebi sam najteži, na sedlu od kostiju
I rukom kandžijom.
Protežu se voćnjaci i nepokošene trave,
Miriše na sve, na onaj svijet,
Iščeznuo il’ samo pritajen?

Jesam li u ovo nevrijeme krenuo na samoga sebe?
Dok stojim pred likom
S hladnom oštricom u ruci.
Na zaprepaštenje zemlje i neba – prepoznajem
To je moj lik i moja ruka
Izvježbana kroz stoljeća.
Budem li probuđen, zapisat ću
Ovu zastrašujuću sliku
I trenutak, kad hladna oštrica uranja u crvotočine.
U bljesku oka pritajena munja čeka svoj trenutak.

Strašna je ta igra, taj rulet. Možda se zloduh Atile
Kreće ovim zatrovanim prostorima.
Koja pojme samo dvije: ljubav il’ mržnju. Možda?

Iz prerezanog grkljana ćurke kaplje mastilo,
Dječak skuplja isteklo vrijeme i materijal.
Umjetnik sve miješa s ilovačom i malo pelina,
Opet će nastajati nova teorija nestajanja –
Nova velika djela!

Dogorjela svijeća prži po rubovima sjećanja,
Budim se na čavlima,
Zakucane oči na dnu plafona.
Vani padaju sjenke i pahulje,
Voda smišlja novije oblike.

Posljednji su trenuci, u posljednjem danu.
Na prvom i posljednjem putu,
U prvom i posljednjem životu.
Kog se, evo, sjećam, dok sam sebi pišem odjavu.

Ruše se svodovi naših sanja na uglačane puteve…
Ranoranilac pjeva pjesmu,
Nekom dalekom i gluhonijemom.
Potmula grmljavina, izdaleka,
Postaje sve bliža.
Treba se zavarati i prekriti stvarnu sliku.
Na trgovima se skupljaju preprodavači hrane.
U zamcima, gospodari i konstruktori straha,
Prave planove o zaštiti od najezde
‘Kukaca’ i ‘skakavaca’.

Narodu je dano na znanje: slavlje može otpočeti!
Radost na dječjim licima, dok pale fitilje petardi,
Vježbaju za kasnije.
Jer, potrebno je i tokom prividnog mira
Održati navike.

 

Zavijanje prvih sirena obećava dobru zabavu.
Pristigla gošća zgrčena lica –
Pita je l’ opet počeo rat?!

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Yohann Koshy: Kako je bombardovanje iz vazduha promijenilo svijet

Proučili smo istoriju posmatrajući je iz oblaka. Istaknuta slika: Drezden, 1945, pogled sa gradske vijećnice (Rathaus) na razoreni grad (Foto via Deutsche Fotothek‎) Kad je čovjek prestao da vjeruje u Boga, počeo je da ...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Bar: Kako prepoznati karakteristike narcizma i psihopatije u poslovnom i političkom okruženju?

Da li ste ikada doživeli mobing ili bili svedok istog? Pitate li se kako funkcionišu i kako se nose sa grižom savesti osobe čije odluke i delovanja direktno štete drugima? Ovde se prvenstveno podrazumevaju one ličnosti ko...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja: Semezdin Mehmedović – Poezija apatrizma u ”Devet Alexandrija”

Kada se čovjek malo bolje zapita tko je on uistinu, u dubini duše pročita odgovor: „ti si vječiti apatrid, beskućnik i lutalica.“ I cijeli život  je neka vrsta lutanja, skok s jednog  mjesta na drugo, prolaz kroz vr...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za lju...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona