Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

20. Maja 2016.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija

Adnan Sijarić, rođen 1969. godine u Brčkom (Koraj), Bosna i Hercegovina. Piše poeziju i prozu. Objavio romane “Tišine korajske” (2014) i “Korajski raj” 2016. godine. Poeziju do sada nije objavljivao.

 

 

 

 

 

I

.

Opet sam prošao tim malim putem pokraj stare škole.

Kapale su lijeno riječi teže od olova i otvarale krugove nekih

besmislenih sretanja.

I ponovo su psi uplašeni ljudskim koracima lajali tamu

izbezumljenih sudbina,

obilježeni zanavijek u sjaju bijesa gorčinom proteklih godina.

Već dugo se nisam toliko smijao toj modroj prašini uzaludnih

pobjeda,

i sad ne marim za davnašnje snove izgrižene jadom

prijateljstava,

za meleme koje mi svi nude, sada – kada sam se sam rodio.

Pokraj džamije se nisam zaustavljao.

Tu, u debeloj hladovini stogodišnjeg kestena,

uvijek me pronalazila pjesma o djevojci zelenih očiju.

A ja sam te bitke jedva preživio.

Nešto me vuklo u park, u veliku baštu sjećanja,

u nepregledno more sretnih djetinjstava,

u jedino svjetlo tog mraka kojim nas bez stida pokrivaju.

Sjednem i živim tu tišinu koju sve manje ljudi razumije,

gledam u lipu, u nebrojeno puta sječeno stablo,

i oduševljavam se koliko je svake godine sve ljepša, sve

stasitija…

.

II

 

Sretoh kod pruge kojom vozovi već godinama ne klepeću

djevojku nalik tebi, umivenu blagim vjetrom s juga.

Krila je tek raširila, i tu je, znam, samo da bi otišla.

Tako trajemo.

– Da li još pišeš? – pita me. Ćutim! Stišćem još više tišinu.

– Pišem – rekoh, a glas me skoro izdade.

Gleda u moje oči žalosno, pa izmisli smiješak.

– A kome pišeš, kad nikome stalo nije? – I ode niz mahalu, vesela.

Grcam pasjom mukom i bolesna osjećanja krijepim umorenom nadom.

Ne zna da znam sve ono što je prećutala. Suton malaksava! Nešto teče,

sporo, jedva čujno. To se dovlači noć puna suza.

Treba mi piće! I pjesma ljubavna!

Prate me sokakom golobrade zvijezde i mjesec u kratkim pantalonama.

Plačem. Boli me sreća, plaše me žene studene od jalovih kiša…

Taj put ispred mene, i cvijeće na njemu.

 

III

 

U dimu te tražih, unakažen s malo pića!

Na čelo zalijepljen novac neobično brzo

nađe mi mjesto u toj gomili ljudi.

 

I počeh da psujem, tek da bih prijatelje stekao,

a onda glave da siječem da bih s njima ostao.

 

Neko me pitao za tebe!

Zaledio sam ga olujama probuđene tuge.

Sudbine u otrcanim odijelima

glasno su se svađale zbog gluposti

– čija je noć najduža.

 

Curio sam satima umoran niz te slabosti

kroz rukave dosade, u čašu spoznaje.

Nađoh te u njoj.

I bijah sretan što sam tu, na dnu!

 

IV

 

Stigoh u tvoju tamu,

u memljivu sobu punu tragova nemoći

tvoje naravi.

Sjedoh na zgužvane pjesme

i poljubih komadić svjetlosti koji si ostavio

da me boli,

sve ove godine, sve ove nemire.

Za tobom su se riječi uvijek svađale,

i nikom nije bilo važno to malo hljeba na

tvome stolu…

A sad te svi slave!

.

 V

.

Sam sam, na raskršću.

Srebrom isprskane staze

pocrnile sirotim naprezanjima uma.

Jame se porađaju poslije svakog susreta.

Daljine se stisle od uha do uha,

a suze peru mulj svega što sčinih.

 

Da zaboravim najlakše bi bilo.

U malo tuge da sakrijem usne od bronze,

dane pune stida.

 


Itaknuta slika: Kp



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Yohann Koshy: Kako je bombardovanje iz vazduha promijenilo svijet

Proučili smo istoriju posmatrajući je iz oblaka. Istaknuta slika: Drezden, 1945, pogled sa gradske vijećnice (Rathaus) na razoreni grad (Foto via Deutsche Fotothek‎) Kad je čovjek prestao da vjeruje u Boga, počeo je da ...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Bar: Kako prepoznati karakteristike narcizma i psihopatije u poslovnom i političkom okruženju?

Da li ste ikada doživeli mobing ili bili svedok istog? Pitate li se kako funkcionišu i kako se nose sa grižom savesti osobe čije odluke i delovanja direktno štete drugima? Ovde se prvenstveno podrazumevaju one ličnosti ko...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja: Semezdin Mehmedović – Poezija apatrizma u ”Devet Alexandrija”

Kada se čovjek malo bolje zapita tko je on uistinu, u dubini duše pročita odgovor: „ti si vječiti apatrid, beskućnik i lutalica.“ I cijeli život  je neka vrsta lutanja, skok s jednog  mjesta na drugo, prolaz kroz vr...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za lju...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona