Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

20. Maja 2016.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija

Adnan Sijarić, rođen 1969. godine u Brčkom (Koraj), Bosna i Hercegovina. Piše poeziju i prozu. Objavio romane “Tišine korajske” (2014) i “Korajski raj” 2016. godine. Poeziju do sada nije objavljivao.

 

 

 

 

 

I

.

Opet sam prošao tim malim putem pokraj stare škole.

Kapale su lijeno riječi teže od olova i otvarale krugove nekih

besmislenih sretanja.

I ponovo su psi uplašeni ljudskim koracima lajali tamu

izbezumljenih sudbina,

obilježeni zanavijek u sjaju bijesa gorčinom proteklih godina.

Već dugo se nisam toliko smijao toj modroj prašini uzaludnih

pobjeda,

i sad ne marim za davnašnje snove izgrižene jadom

prijateljstava,

za meleme koje mi svi nude, sada – kada sam se sam rodio.

Pokraj džamije se nisam zaustavljao.

Tu, u debeloj hladovini stogodišnjeg kestena,

uvijek me pronalazila pjesma o djevojci zelenih očiju.

A ja sam te bitke jedva preživio.

Nešto me vuklo u park, u veliku baštu sjećanja,

u nepregledno more sretnih djetinjstava,

u jedino svjetlo tog mraka kojim nas bez stida pokrivaju.

Sjednem i živim tu tišinu koju sve manje ljudi razumije,

gledam u lipu, u nebrojeno puta sječeno stablo,

i oduševljavam se koliko je svake godine sve ljepša, sve

stasitija…

.

II

 

Sretoh kod pruge kojom vozovi već godinama ne klepeću

djevojku nalik tebi, umivenu blagim vjetrom s juga.

Krila je tek raširila, i tu je, znam, samo da bi otišla.

Tako trajemo.

– Da li još pišeš? – pita me. Ćutim! Stišćem još više tišinu.

– Pišem – rekoh, a glas me skoro izdade.

Gleda u moje oči žalosno, pa izmisli smiješak.

– A kome pišeš, kad nikome stalo nije? – I ode niz mahalu, vesela.

Grcam pasjom mukom i bolesna osjećanja krijepim umorenom nadom.

Ne zna da znam sve ono što je prećutala. Suton malaksava! Nešto teče,

sporo, jedva čujno. To se dovlači noć puna suza.

Treba mi piće! I pjesma ljubavna!

Prate me sokakom golobrade zvijezde i mjesec u kratkim pantalonama.

Plačem. Boli me sreća, plaše me žene studene od jalovih kiša…

Taj put ispred mene, i cvijeće na njemu.

 

III

 

U dimu te tražih, unakažen s malo pića!

Na čelo zalijepljen novac neobično brzo

nađe mi mjesto u toj gomili ljudi.

 

I počeh da psujem, tek da bih prijatelje stekao,

a onda glave da siječem da bih s njima ostao.

 

Neko me pitao za tebe!

Zaledio sam ga olujama probuđene tuge.

Sudbine u otrcanim odijelima

glasno su se svađale zbog gluposti

– čija je noć najduža.

 

Curio sam satima umoran niz te slabosti

kroz rukave dosade, u čašu spoznaje.

Nađoh te u njoj.

I bijah sretan što sam tu, na dnu!

 

IV

 

Stigoh u tvoju tamu,

u memljivu sobu punu tragova nemoći

tvoje naravi.

Sjedoh na zgužvane pjesme

i poljubih komadić svjetlosti koji si ostavio

da me boli,

sve ove godine, sve ove nemire.

Za tobom su se riječi uvijek svađale,

i nikom nije bilo važno to malo hljeba na

tvome stolu…

A sad te svi slave!

.

 V

.

Sam sam, na raskršću.

Srebrom isprskane staze

pocrnile sirotim naprezanjima uma.

Jame se porađaju poslije svakog susreta.

Daljine se stisle od uha do uha,

a suze peru mulj svega što sčinih.

 

Da zaboravim najlakše bi bilo.

U malo tuge da sakrijem usne od bronze,

dane pune stida.

 


Itaknuta slika: Kp



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Shura publikacije: “Dolje s oružjem”(Waffen nieder) Bertha von Suttner

Na današnji dan,  26. juna 1914. umrla je Bertha von Suttner, žena koja u svojoj osobnosti sjedinjuje u jedinstven amalgam – književnicu, antiratnu junakinju i ženu koja je stajala na čelu prvog europskog građanskog po...
by Redakcija
 

 
 

Sadržaj 16. broja časopisa ”Avlija”

U 16. broju časopisa za kulturu, književnost i društvene teme ”Avlija” čitajte: REKLI SU… Noam Čomski UZ SLIKU SA NASLOVNE STRANE Kaubojska politika ubija  – zabranjeno pušenje RAZGOVORI SA PISCIM...
by Redakcija
 

 
 

Vukosav Delibašić: ”S kim si, taki si”

Koliko sam potrošio životane energije, gubeći dragocjeno vrijeme u nebitnim stvarima sa nebitnim osobama, zadovoljavajući njihove potrebe za nekakvim druženjem i popunjavanjem neke njihove praznine, prepuštajući se ču...
by Redakcija
 

 

 

Aforizmi Abdurahmana Halilovića Ahila

Falilo im je mnogo, da ostvare sasvim malu pobjedu. Sa njima smo se šalili, onako iz vica. Čekajući bolja vremena, i ostario sam. Od kako opasnost vreba na svakom koraku – ja samo sjedim. Dogorjelo nam je do nokata, ž...
by Redakcija
 

 
 

Dženis Šaćirović: Razmišljanja (IX dio)

  Iako se ove osobine u svijetu porobljene svijesti nikako ne savjetuju, buntovnost i prkos jedino pružaju šansu da nemoguće postane mogućim.   Poštovan je onaj ko poštuje sebe. Poštovati sebe, znači poštovati dr...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona