Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

3. Jula 2017.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Adnan Sijarić

 

 

.  .  .

.

Rekla je: „napiši ljubavnu priču!
Zašto svu tamu svijeta u svoje čudne riječi sasipaš?
Pusti ratove!… Lijepo pišeš – ali o ružnim stvarima.“
Ja se branih, govoreći da tako mora biti
– ZABORAV se ovdje piše velikim slovima…
Ljudi brzo, tužno brzo zaboravljaju.
„Znam“ – skoro se naljutila. – „Ali u ovim zlim danima
željni smo ljubavi, a ne stradanja kojima si zaluđen…“
Ćutao sam. Već sljedećeg jutra krenuh pisati
ljubavnu priču… I bila je ljubavna, nekoliko poglavlja,
a onda se strast uzjogunila, uzevši pero pod svoje,
porađajući istinu i stradanja.
„Baš ne umiješ pisati o ljubavi…“ – rekla je tiho, kao da sudi,
bacivši ljutito moj rukopis na pod; odlazeći bez pozdrava…
Opet sam ćutao, i prestao pisati…
Deset godina!

.

.  .  .

 

Opet smo se sreli, slučajno ili – ko zna?

Bio sam kamen, a ti ista, puna života.

S prvim dodirom dlanova prepoznah

toplinu vremena kog nemarno sagorismo

one noći kad sam otišao, kad ništa nisam znao.

 

Tražio sam te, neprestano,

nebrojena zgarišta prevrtao,

mrak pio iz utroba davno zaboravljenih sanjara,

i posrtao kad god bih te prepoznao u bilo čemu.

 

Godine su vrištale u meni

dok sam trapavo koračao šarenilom smisla.

Ljudi su čudne pjesme pjevali

– svi su ih slavili, ne znajući šta donose sobom.

 

A meni je trebao samo tren ispunjen tobom,

pa da zaškripim starim ulicama.

 

Opet smo se sreli, i to je dobro.

Skinuću okove s polumrtvih tišina,

i tobom obojiti sve što mi nedostaje.

.

.  .  .

 

Lako je umrlo vrijeme, zagrljaj proljeća.

Po suhoj, nemirnoj nadi

migolji grcav plač slabih duša.

Smrt ne bi bila tako teška da nije tog plača.

U gomili uzaludnih promišljanja

iščezao je sjaj kolebljive vjere.

Vrište trave, i rijeke…

I dobro je biti gluh! I slijep!

Sva osjećanja trepere lukavštinjom

i koristoljubljem… Šta se to zbiva?!

Samo Ona, živa,

toliko živa da ne osjeća blizinu raspeća,

s dvije krhke srne u očima i crvenim

saonicama u srcu,

nikada neće umrijeti u meni!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Sirađ Duhan: Balkan & big brother

Jedan je dovoljan za početak rata, dok za pomirenje i ostvarenje trajnog mira, potrebno je najmanje dvoje (a nekada troje i više) i proces traje jako dugo – u nekim slučajevima traje više generacija. Balkan je osjetljiv r...
by Redakcija
 

 
 

U Plavu promovisana zbirka pjesama “Između redova” mlade poetese Tee Selimaj

U Plavu je 17. avgusta 2017. godine promovisana zbirka pjesama “Između redova”, mlade poetese, Tee Selimaj, učenice Senade Đešević Promocija je bila izuzetno propraćena. Mnoge eminentne ličnosti su prisustvov...
by Redakcija
 

 
 

AUTORSKO VEČE DEJANA BOGOJEVIĆA U PODGORICI

I ove godine, kao i prethodne, Dejan Bogojević (Valjevo, 1971) je imao autorsko veče u glavnom gradu Crne Gore, u Podgorici. Radi se o izložbi slika i predstavljanju njegovih najnovijih knjiga. Autorsko veče je održano 28....
by Redakcija
 

 

 

Nova knjiga poezije ”Venac” Bepine Pinčić-Žigić

Izašla je nova knjiga poezije pod imenom “Venac” Bepine Pinčić-Žigić. Pročitajte, pokušajte, sanjajte… Ljubavni, romantični, uzdrmani, ožalošćeni, interesantni, ili neutešni događaji. Prošetajte...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Tiho

Said Šteta   TIHO   Mjesec je čekao sunca zraku da i on sija k'o što i ja  riječ da me istopi kao komad stakla Tiho Da ne pomjeriš sjenke u mraku tako mi prija šum trepavica kad se oko sklopi ali se riječ izma...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona