Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

3. Jula 2017.
 

Poezija Adnana Sijarića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Adnan Sijarić

 

 

.  .  .

.

Rekla je: „napiši ljubavnu priču!
Zašto svu tamu svijeta u svoje čudne riječi sasipaš?
Pusti ratove!… Lijepo pišeš – ali o ružnim stvarima.“
Ja se branih, govoreći da tako mora biti
– ZABORAV se ovdje piše velikim slovima…
Ljudi brzo, tužno brzo zaboravljaju.
„Znam“ – skoro se naljutila. – „Ali u ovim zlim danima
željni smo ljubavi, a ne stradanja kojima si zaluđen…“
Ćutao sam. Već sljedećeg jutra krenuh pisati
ljubavnu priču… I bila je ljubavna, nekoliko poglavlja,
a onda se strast uzjogunila, uzevši pero pod svoje,
porađajući istinu i stradanja.
„Baš ne umiješ pisati o ljubavi…“ – rekla je tiho, kao da sudi,
bacivši ljutito moj rukopis na pod; odlazeći bez pozdrava…
Opet sam ćutao, i prestao pisati…
Deset godina!

.

.  .  .

 

Opet smo se sreli, slučajno ili – ko zna?

Bio sam kamen, a ti ista, puna života.

S prvim dodirom dlanova prepoznah

toplinu vremena kog nemarno sagorismo

one noći kad sam otišao, kad ništa nisam znao.

 

Tražio sam te, neprestano,

nebrojena zgarišta prevrtao,

mrak pio iz utroba davno zaboravljenih sanjara,

i posrtao kad god bih te prepoznao u bilo čemu.

 

Godine su vrištale u meni

dok sam trapavo koračao šarenilom smisla.

Ljudi su čudne pjesme pjevali

– svi su ih slavili, ne znajući šta donose sobom.

 

A meni je trebao samo tren ispunjen tobom,

pa da zaškripim starim ulicama.

 

Opet smo se sreli, i to je dobro.

Skinuću okove s polumrtvih tišina,

i tobom obojiti sve što mi nedostaje.

.

.  .  .

 

Lako je umrlo vrijeme, zagrljaj proljeća.

Po suhoj, nemirnoj nadi

migolji grcav plač slabih duša.

Smrt ne bi bila tako teška da nije tog plača.

U gomili uzaludnih promišljanja

iščezao je sjaj kolebljive vjere.

Vrište trave, i rijeke…

I dobro je biti gluh! I slijep!

Sva osjećanja trepere lukavštinjom

i koristoljubljem… Šta se to zbiva?!

Samo Ona, živa,

toliko živa da ne osjeća blizinu raspeća,

s dvije krhke srne u očima i crvenim

saonicama u srcu,

nikada neće umrijeti u meni!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Filip Došljak: “Anegdote i minijature” Maksima Lutovca

Nova knjiga   KNJIŽEVNA POLJA MAKSIMA LUTOVCA   Maksim Lutovac (Berane, 1936), šahovski velemajstor, povukao je još jedan vrijedan  potez, ali ne na šahovskom polju već na književnom. Svojom novom knjigom, pod nazivom ...
by Redakcija
 

 
 

Disovo proleće na Beogradskom sajmu knjiga

Градска библиотека „Владислав Петковић Дис“ и 62. Међународни београдски сајам књига позивају Вас на промоцију издања 54. „...
by Redakcija
 

 
 

SHURA publikacije u Beogradu

Na ovogodišnjem sajmu knjiga u Beogradu, na štandu SHURA publikacije izložena su i najnovija izdanja, među kojima treba istaknuti tri knjige poezije – kolo pod nazivom GEOPOETIKE I: Alen Kristić (Sarajevo): Gravitaci...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Bio je oktobar

Said Šteta   BIO JE OKTOBAR   Ruke mekše od kadife i neobično bijele uzimale su zvijezdu iz blata i nosile je visoko u sazviježđe želja svojih Bio je oktobar kada i mravi ljetinu dijele na dlanu zrno žita, kao ...
by Redakcija
 

 
 

Maida Mujević: Ja i Alija

April. Sumorna proljeća koja podsjećaju na svako godišnje doba pomalo. To je vrijeme u kojem mislite da svaki lijep i jasno žućkast dan pripada nekom drugom, a ne vama. Toliko se gomile odjednom stvori po ulicama, da čak ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona