Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

27. Jula 2015.
 

Poezija Hajra Ikića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Hajro Ikić je rođen 1947. godine u selu Petrovi u blizini Novog Pazara, Srbija. Završio je Učiteljsku školu u Novom Pazaru 1969. godine i Pedagošku akademiju u Svetozarevu 1976. godine sa visokom prosječnom ocjenom. Proglašen je za učenika generacije Učiteljske škole. Bio je jedan od najboljih učitelja u Sandžaku.

Izdao je zbirku dječjih pjesama pod naslovom “PISMO  UČITELJU” 2005. godine. Pjesme objavljuje u beogradskom dječjem časopisu “Školarac”, u časopisu “Bosnjačka riječ” (Novi Pazar) i u “Almanahu” (Podgorica). Priprema za štampu drugu zbirku dječje poezije.

 

 

BABOV RING

(ocu Rustemu)

 

Ljeto ukrade zavjese nebu

Da sunce julske vatre razgori.

Babo sastavlja priču o hljebu –

O vršidbi i u snu zbori.

 

Ustao rano – zvijezde ga vide,

Zastire gumno snopljem pšenice.

Sa grana mu i ptice zavide –

Durbinom šire svoje zjenice.

 

Kružnom stazom okolo stožera,

Konji vazdan trče košiju,

Vikom i bičem babo ih tjera

I konji znojem leđa zaliju.

 

Babo je priču pisao klasom

Da je čitaju stari i mladi.

Konje plaši – kijameti glasom,

Na ringu boksuje protiv gladi.

 

Dovom briše oblake sa neba

Da mu sunce pobjedu napiše,

Kružna trka vodiga do hljeba

Ako trku ne prekinu kiše.

 

Oko stožera konji puhaju,

Kopitama klasove gruhaju.

“Išamarače” majke sva sita

Dok siju brašno za bezbroj pita.

 

Bube i ptice ka gumnu kreću

I svako nosi veliku vreću.

Svrake šenluče sa sto rafala,

Proradila mravlja magistrala.

 

Kraj gumna se gladni parkiraju,

Kljunom vrapci zrna sabiraju,

Glad donese mrav a na štakama,

Objaviše koke rat svrakama!

 

Mog baba je vrijeme ukralo

A sliku mu gumno sačuvalo!

Još ga “vidim” – trči za pogaču

Da mu djeca od gladi ne plaču !

 

 

SANDŽAČKI  CVIJET

 

Pogledaj sliku, snimi je

Kao ljekovitu šaru,

Kad zaigraju dimije

Na pešterskom vašaru!

 

Neću da odem u Švedsku,

Iz oka ne dam Rabiju!

Čitaću sandžačku svesku

I kada gromovi biju!

 

Tuđinci zakone pišu

Da me zaviju pahulje!

Iz moga jezika brišu

,,Merhaba” i ,,veljahaulje”!

 

Tamo umuknu ezani,

Maskiraju se džamije!

A mi smo dušom vezani

Za Bajram i za šamije!

 

I Vehbo postane Veber –

Tuđinska sita ga siju,

Uzmu mu ,,Allahu ekber”

A ,,Guten morgen” prišiju!

 

Neću da bježim u svijet,

Svijet je mačka u džaku!

Neka se sandžački cvijet

Rascvjeta u Sandžaku!

 

Bjekstvo je muka dvostruka:

Tuđinska vatra me prži

I moja mrtva ruka

Za ova brda se drži!

 

Neću da bježim u svijet,

Svijet je mačka u džaku!

Sa pjesmom ću umrijet

Za cvijet u Sandžaku!

 

 

MAČAK  SE  VRATIO  IZ  HAJDUKA

 

U starom mlinu čika Triše,

Veselu bajku točak pjeva,

Strah od gladi brašnom se briše,

A lijenom mačku sviraju crijeva.

 

Debelog mačka spopali jadi,

Svoj pos’o  više neće da radi,

Pa poče zvati: “Čujme, Triša,

Ulovi meni jednog miša!”

 

Deda od čuda stao, ne diše:

“Zar starac mačku da lovi miše?

Miše da lovim, to me je sram,

Mačoru lijeni, lovi ih sam!”

 

Mačak je smislio želju još jaču:

“Starino sijeda, peči pogaču!

Hoću da spavam i da žmurim,

Mrzi me mnogo miše da jurim!”

 

Dok točak bruji i žito melje,

Deda ne sluša mačkove želje,

Već se oštro od mačka brani,

Neće ljenjivca vječno da hrani.

 

Uvrijeđen mačak Trišinim slovom,

Uzvrati oštro iz prve ruke:

“Nećemo, Trišo, pod istim krovom,

Odoh ja pravo u hajduke!”

 

U  toku hajdučke blic-operacije,

Naletje mačak na zubate horde,

Opečen vatrom pseće racije,

U bjekstvu obori atletske rekorde!

 

Mačak bjegunac, sa dušom u nosu,

Carstvo bi dao za leteću spravu.

Tu skupu mudrost Triši prosu:

“Za dlaku, Trišo, izgubih glavu!

 

Za mnom su noću grmjele puške,

Pred nosom rezale zubate njuške,

K’o doktor snimih pseće zube,

Pa mi se poroci brišu i gube!

 

Baš su bezveze hajdučke teze,

Neću psima da budem meze!

Kunem se, Trišo, to nisu fraze,

Brišem iz glave hajdučke staze!

 

Zauvijek napuštam hajdučku braću,

Srediću miše k’o u crtaću!

Pristajem da mi se duša snimi!

Pobogu, Trišo, pod krov me primi!”

 

PISMO UČITELJU

 

Zagrli, učo, svoje prvake,

Ne daj da se plaše i stide,

Nježno otkljućaj njihovu dušu,

I u snu da te veselog vide!

 

Neka ti sunce na licu sija,

Sklanjaj sa čela munje i kiše,

U duši prvaka nek’ radost klija,

Da se u školi slobodno diše!

 

Zalivaj dobrotom dječiju dušu,

Igraj se s njima čak i žmurke,

Da im izraste znanje i sreća,

Kao poslije kiše pečurke!

 

Ne mjeri strogo djecija slova,

Nek’ ti je đačka greška i draga,

Ispuni školu radošću do krova,

Strogost i ljutnja nek’ idu do vraga!

 

Ponudi porciju igre i sporta,

Jer taj zanat svi dobro znaju,

Neka je škola slatka k'o torta

A đaci sretni k'o u zagrljaju.

 

Donesi djeci najljepši cvijet,

Stvaraj u školi veselu bajku,

Da knjigu zavoli dječiji svijet,

Kao što voli svoju majku.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Lavić: Ideologizirani vokabular antibosanskih politika (I)

Mi živimo u postgenocidnom društvu, ratom podijeljenom na etničko-religijska geta. U to slomljeno društvo neprestano se ubacuju zavodljive i sporne koncepcije koje služe ciljevima koji nisu ostvareni ratnim sredstvima. Tak...
by Redakcija
 

 
 

Energetski aspekt bliskoistočnog konflikta

Bliski istok ima vrlo drevnu i bogatu istoriju. Ali, u današnje vrijeme, veoma je tužno gledati na sve što se tamo zbiva, posebno u Iraku i Siriji. Događaji koji se tamo odvijaju nanose veliku štetu muslimanskom svijetu, m...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja – ”Krhotine stakla” (zbirka poezije)

Zoran Hercigonja – Krhotine stakla (zbirka poezije)   nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin za nakladnika: Saša Kušter graf. priprema: TIVA Tiskara Varaždin tisak: TIVA Tiskara Varaždin CIP zapis je dostupan u račun...
by Redakcija
 

 

 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 
 

Belkisa Redžović: Ne gubimo dragocjeno vrijeme

Belkisa Redžović rođena je 2005. godine u Novom Pazaru od oca Seada i majke Edine. Još od ranih dana svog detinjstva, izdvajala se od druge djece mudrošću i strpljenjem. Najviše je voljela da gleda slike i na osnovu isti...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona