Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

2. Februara 2017.
 

Poezija Hrvoja Marka Peruzovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Hrvoje Marko Peruzović

 

SAVJETI MLADOM UMJETNIKU

.

1. Ostani mlad čitav život
2. Kradi od najboljih
Samo pazi da te ne uhvate
3. Prebojaj ukradeno i prekucaj broj šasije
4. Umjetnost je poput bacanja kamena
Najdalje ćeš dobaciti pod kutem od 45 stupnjeva
Bacaš li previše okomito
Kamen će ti pasti na glavu
Bacaš li prenisko
Samo ćeš podignuti prašinu
Okomito je duhovno
Vodoravno je materijalno
5. Bacaj svom snagom
6. Uzmi kamen koji ti dobro leži u ruci
To je kamen mudraca
7. Vidi pod broj 1.
8. Pridržavaj se nekih pravila
9. Krši neka pravila
Koja su koja pravila, tu nema pravila
10. Sumnjaj
11. Vjeruj
12. Radi

 

LEPTIROV UČINAK

 

ne možeš umaći poeziji

ona je sila kojom se dlakava gusjenica

tiho pretvara u leptira s vitrajima na krilima

i taj lepršavi zamah negdje duboko u tvom srcu

izazvati će potres u nekom tuđem i dalekom

kojega nikad nisi ni vidio ni čuo

ali za kojeg slutiš da tamo negdje ipak postoji

 

MI

.

dobra je poezija
(ovdje sada dolazi psovka)
ona čini stanovite pomake u svijesti
tako da lakše prihvaćaš
bijedu vlastitog postojanja

sve što je ovako (preko)brojno
ne može biti previše vrijedno

osim nas

mi smo jedinstven slučaj

 

NOĆNA VOŽNJA

 

bez svjetala poput fantoma iz stripa

jurim kroz grad na svojoj plavoj ponici

nemam kosu pa na noćnom vjetru leprša

tek moja raskopčana karirana košulja

iz mračnih zakutaka poput kakvih kukaca

skrivenih lica i boreći se za teritorij

izlaze sakupljači boca

noseći u jednoj ruci vreću s ulovom

a u drugoj neku alatku

obično je to metalni držak za male soboslikarske valjke

kojim vješto paraju vreće sa smećem

i poput kapetana kuke vade boce iz kontejnera

u čijoj tami vrebaju mračni krokodili

vozim u zabranjenom smjeru

i otkrivam gdje se grad penje uzbrdo

a gdje se opet spušta nizbrdo

takvo što teško je shvatiti dok si pješak

bicikl je poput boce piva

osim što rashlađuje

daje osjećaj slobode

i relativno brzo te prebaci

na neko drugo mjesto

 

ZIMA

 

Gledam selo u snijegu
Što ga je na dnu vrata moje kupaonice
Iscrtala vlaga

I to selo me neodoljivo podsjeća
Na Chagallovo rodno mjesto
Mislim da se zvalo Vitebsk
Ili tako nekako
Namjerno sad neću guglati
Jer mi Chagall ionako nikad nije bio posebno blizak

Jer su mi ruke već dovoljno ispucale od te ruske zime
I od kroničnog nedostatka Tvojih poljubaca

Ti si jedini od svih mogućih svjetova
Do kojeg je nemoguće živ doprijeti
Ali ja svejedno ne želim posustati
I koračat ću prema Tebi
Sve dok mi ne odrežu promrzle ruke i noge

Moja zadnja i jedina misao bit će ona
Kako sam samo snježno čeznuo za Tobom
Ti glupa seljanko s kristalom u očima

 

NA MEŠTROVIĆEVOM ŠETALIŠTU

.

Sakupljačica lišća zaneseno hoda
U lijevoj ruci joj mobitel
A desnom vuče metlu po podu
Mislim da je zaljubljena

 

ONA ČIJE SE IME NE IZGOVARA

.

Njezino ime se ne govori
Njezino ime se šuti

Ona je duh u boci sazdanoj od mesa
I ponekad je sasvim nalik na ženu

Zato joj treba naći druga prikladnija imena
Kako bi mogla čuti kad je tiho zoveš

Dozivati je treba strpljivo i nježno
Tako da se u njoj ne probudi šuma

Osim toga ona stalno mijenja oblik
I može se lako pretvoriti u nešto
Što nije ni srna ni lavica ni ptica

I nikad ne znaš kakva će ti doći

Ona zbunjuje kad plače
Kao kad sunce prolazi kroz kišu

I sama ubija svoje prekobrojne prosce

Kada osjeti jesen
Jednostavno odbaci haljine
Kao što stablo odbacuje lišće

I njezina svila šušti ti pod nogama
Kao more koje će te ponijeti
U samo srce riječi

Njezino ime se ne govori
Njeno ime drhti

 

TAJNA

.

ti si samoispunjujuće proročanstvo
trepćeš brzinom od 33 zamaha u sekundi
i tvoja se stopala tiho odvajaju od zemlje
ti si sreća u nesreći i nesreća u sreći
sva u jednom i sva odjednom
pišeš divne knjige koje ćeš spaliti nakon čitanja
kao što ćeš spaliti i mostove koje si gradila
ja pretražujem mitologije svijeta
ne bih li otkrio tvoje pravo ime
prije nego ti pregrizem vrat riječima

 

SAMOĆA

.

Oh, kako mi je poznato sve to o čemu govoriš
Samoća je nešto o čemu bih mogao šutjeti satima
I ne samo satima već čitav svoj život

Zapravo i ne radim ništa drugo nego šutim o samoći

Izađi večeras van u najljepšoj haljini
Darivaj grad svojim pokretima
Izdaj me svojim djetinjim osmijehom
Zavedi petoricu muškaraca odjednom
Neka svaki od njih pomisli kako te može imati
Neka svaki naivno pomisli kako večeras može biti samo tvoj
A onda neka pati od teškog nedostatka tebe
Učini me ljubomornim
Zataji me s lakoćom
Podijeli se nepoznatima
Zavedi petoricu odjedanput
Svojim tugaljivim vlažnim očima
Ti ćeš za razliku od mene znati kako se to uspješno radi

Onda ćeš ponovo čitati moje pjesme koje sam pisao drugima
I znat ćeš kako su one oduvijek bile pisane za tebe
I da sam te opjevao puno puta još davno prije tvog rođenja
Kada si jednostavno niknula kao stablo iz crne zemlje
Kao visoki bijeli zvonik iz kamena
Kao sjeme koje ptice nisu pozobale

Ja ću tiho nositi nedjeljive dijelove sebe
Svoju samoću i svoju šutnju
I moje će ti riječi još dugo dugo jecati u prstima

 

OBOSTRANCI

.

Oboje smo
Stranci

Stranac ti
I stranac ja

Svak na
Svojoj strani

Čini se
Da je

Obostrano

 

VJEČNI ADAM

 

noću prije nego zaspim

dok ležim u krevetu

ispod toplog prekrivača

opipam se rukama

kako bih osjetio

svoje tijelo

 

objema rukama

stisnem salo na trbuhu

opipam bicepse

bedra i koljena

 

dodirujem vlastito postojanje

 

na kraju pažljivo izbrojim

sva rebra

pa još jednom provjerim

 

da možda slučajno

ne fali koje

 

FOSFORNI NOSOROG

 

Ja sam fosforni nosorog

I svijetlim u mraku

Ti si nedužno biće

I duge su ti noge

Zaboravljen način za postizanje tuge

Brutalna iskrenost nema smisla

Riječi su napalm

Koji pali palme

Kao u Apokalipsi danas

Penjemo se uzvodno

Prema srcu tame

Dodirni fosfor

Ostavi trag

Pogledaj zvijezde

I padni na zemlju

 

 

Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 28. travnja, 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na tridesetak samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu zadarskog festivala književnosti KaLibar. Živi i radi u Splitu i Bolu na otoku Braču.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Bio je oktobar

Said Šteta   BIO JE OKTOBAR   Ruke mekše od kadife i neobično bijele uzimale su zvijezdu iz blata i nosile je visoko u sazviježđe želja svojih Bio je oktobar kada i mravi ljetinu dijele na dlanu zrno žita, kao ...
by Redakcija
 

 
 

Tri pjesme Mehmeda Meše Delića

Oblaci su kao ljudi   Gledam oblake ima ih većih, manjih, ima ih bijelih, crnih, ima ih usamljenih, ima ih razbacanih, ima ih u grupama.   Oblaci su kao ljudi, oni se druže, razilaze, oni se gurkaju, svađaju mjesto...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Iza zavjese

Said Šteta   IZA ZAVJESE   Kad zavjesa padne, svjetla se upale negdje tamo iza, gnijezdo tama svije i prestava počne u toj mrkloj noći Očima što svjetla podarit su znale one što su mogle grijati toplije nego sun...
by Redakcija
 

 

 

Tri pjesme Sanje Atanasovske

Сања Атанасовска е родена на 21 декември 1985 година во Куманово, Македонија. По професија е новинар. Во 2015 година ја издава зби...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Kiša

Said Šteta     KIŠA   K'o poljubac davni spušta se na lice ne sjećam se kada, ali sliči tragom na usne k'o breskve i zrele i medne Ispod brade svija gnijezdo poput ptice i doziva srce svojom pjesmom dragom d...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona