Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

28. Septembra 2015.
 

Poezija Petre Vareš

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Petra Vareš

 

 

 

 

 

***

.

Ja nisam birala da dođem na ovaj svet,
ovaj savršeni svet,
kome ja prosto ne pripadam.
Ne pripadam ni svome svetu,
ne snalazim se u njemu.
Sada mislite, koji je moj problem?!
Ili vas ni to ne zanima…
Čekate da završim sa svojim ‘’remek-delom’’,
i da umuknem.
Ja to neću!
Prošla sam kroz trnje i kamenje
i tu sam da nešto kažem.
Sa ovo malo pameti i zdravog razuma,
želim da pišem.
Ne o gradovima ili medijima,
ispranim mozgovima i glupim političarima…
Želim da pišem o emocijama,
koje preovladavaju u ovome svetu.
Svetu kome ja ne pripadam,
svetu u kome ja ne postojim,
a jedina sloboda mi je ova hemikalija,
utisnuta u papir.

.

***

.

Napustila sam dnevnu sobu,

učinilo mi se da ne pripadam tamo,

tom obliku i prostoru,

dok svi oni gledaju dosadne emisije,

gde je jedini cilj terorisati čoveka.

Njegove emocije, njegov talenat,

usmereni su ka terorisanju,

gaženju drugog pojedinca,

ništa više.

Stvoriti karijeru na osnovu rijalitija,

kakva glupost!

Mora biti da je toga samo kod nas,

postali smo starlete željne novca,

bez iole truda upadamo u tu zamku,

gubimo mozak, osvrćemo se

i propadamo.

Jer biti nešto na osnovu rijalitija

nije večno,

nikada neće biti,

ali još tužnije jeste,

što i biti nešto,

na osnovu naučnog rada,

jednostavno nije moguće.

Ne ceni se pamet,

već veština prodavanja proizvoda,

a to znači, dragi moji,

da smo postali etiketirana roba.

 

O UMETNICIMA ILI?

.

Ti čuveni ljudi koji uobražavaju,

sanjaju o sklopljenim snovima

u tim tupim glavama,

nazivajući sebe umetnicima.

Etiketirajući sebe pogrešnim imenima,

a samo predstavljaju još jedno zrno peska

u ovome Univerzumu.

Okaljali su buduće generacije,

stoga niko i ne shvata kulturu ozbiljno,

izruguju joj se,

a ona pati na ruševinama ove zemlje,

na ruševinama kostiju pravih umetnika,

koje niko i ne ceni,

jer se ne eksponiraju, već ćute i rade,

a neko drugi će ih etiketirati.

Sami sebe ne smemo definisati,

jer u nama se odvija večita borba

bezbroj ličnosti,

i tek kada to shvatite vi postajete umetnost.

Šarena umetnost.

Bezbroj boja,

na platnu života.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tiho

Said Šteta   TIHO   Mjesec je čekao sunca zraku da i on sija k'o što i ja  riječ da me istopi kao komad stakla Tiho Da ne pomjeriš sjenke u mraku tako mi prija šum trepavica kad se oko sklopi ali se riječ izma...
by Redakcija
 

 
 

Jasna Jašaragić: Jedan mart, jedno proljeće

Jasna Jašaragić   JEDAN MART, JEDNO PROLJEĆE   Sjećam se marta prošloga ljeta, od same pomisli obuzme me sjeta, žubori rijeka, miriše cvijeće mi, i more sreće.   Povjetarac se igra u mojoj kosi, bič po ...
by Redakcija
 

 
 

Benjamin Butković: Pismo onima koji bi mijenjali imena ulica

Tarik Dautović, vijećnik Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo, na svom Facebookprofilu objavio je kako će Ulica Maršala Tita u glavnom gradu Bosne i Hercegovine biti preimenovana u ulicu Ali...
by Redakcija
 

 

 

Anis Bajrektarević: Refeudalizacija Europe (III dio)

Čudesni svijet Binarnih kategorizacija (Refeudalizacija Europe – III Dio)   Da li je nova polarizacija, izolacija te nj Hladni rat iznova na pomolu? Kome to treba sada i zašto? Da bi smo uspješno odgovorili na ovo pit...
by Redakcija
 

 
 

Hajrudin Lule Mekić: Hadži Danuš hanuma

Hajrudin Mekić Lule   HADŽI DANUŠ – HANUMA . Nedaleko od kuće u kojoj smo stanovali u starom dijelu njemačkog grada, svakodnevno sam prolazio pored zapuštenog posjeda, ograđenog kamenim zidom, dužine dvadesetak m...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona