Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

10. Oktobra 2016.
 

Poezija Sabita Bekta

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Sabit Bekto

 

 

 

SPAVAŠ U MENI, VOLJENA MOJA

.

 

Noćas moje misli nadmašuju prirodu,

ne mogu sve da kažem svojim jezikom,
pa se predadoh tišini da udje u dušu, koja je tražila put
i evo noć je dovede.
Pokloni mi riječi pune nježnosti.
Nježnije od jutarnjeg povjetarca kada miluje rosu.
Zarobljena duša opijena ljubavlju izgubljene riječi

Da li si spoznala,Voljena moja,

šta se dogodi sa srcem koje gori u vatri?

Ne, ne dam se rastanku, Voljena moja.

Ne dam da rastavi duše, jer duše žive
u posebnom svijetu.
I onaj prvi naš dodir i prve izgovorene riječi nisu prve
davno su, davno naša srca spojena.

Zato kažem duša ne umire nikad!

Vraćam se prirodi, skidam joj masku

da spozna šta je pravda.
Voljena moja, ne zaboravi dan našega susreta i našeg osmijeha
poklonjenog jedno drugom!
Ne zaboravi riječi tvoga pogleda,
tvoji osmjesi su  za mene bili tvoje milosrđe!

Od tvog osmijeha dođoh do spoznaje

da pravda je jača od svake vrline!

Pogledom stvaram jutarnu rosu,
pa se pitam šta je to život?

Da li je vrijedan poštivanja čovjeka
i te ljubavi pružene njemu?

Zauvijek ću da nosim u sebi

onaj život kada sam te sreo

i vjeru u meni
da će da traje vječno.
Znao sam da u sebi imaš nešto toliko jako,
poput sunca i kiše koji se prirodi predaju

Moja ljubav nije samo moja,
šta će mi ako je ne poklonim nekom, tako može samo preživjeti.
Ljubav ne pripada svakom, ljubav se namjenjuje
Ne zaboravi, Voljena moja, da spavaš u meni!

 
U LJUBAVNOM ZANOSU

 
Da mi je doživjeti
da uživam u ljepoti proljetnoga nicanja
i rađanju sunca
ukrašenim sa starim pjesmama
i sevdeli šetnjama.
Da uzdahnem dušom prijatelja,
al’ da imam na pretek vremena
da pokažem svima ljubav šta je
ne bi mi za smrt tabut kovali!

 

 

RANDEVU U AMSTERDAMU

Ne brinem kada ovo kažem,
tako je zaista bilo.
Kada je sretoh u vlaku,
izasli smo na zeljeznickoj stanici Amsterdama

Rekla je:
„Vidimo se večeras ispred Caffea Maloe Melo
doći ću oko devet“!

A evo druga noć je dosla,

nje nema!
Čekam!
Veče  oktobarsko,
gledam kroz prozor hotela „Bilderberg Garden“,
poneka lađa prođe sa strahom da će da zaluta.

Bojim se izaći na trg Dam
možda me sretne,
pa me neće prepoznati,
jer zaista ličim na vrijeme neizvjesnosti.

Ima li to neke važnosti sada,
dok srce moje kao katedrala
„Bosilek Sint Bravo“ kuca,
al’ ipak nesto skriva u sebi.

Da li je vrijedno ovo čekanje?

Pogledom kroz prozor rastapam maglu
„Šta je ovo
ljubav
ili
život u uzaludmom vremenu“?

Krivicu dajem gustoj magli
odjeknu zvono sa katedrale „Bosiliek Sint Bravo“
dok razvlačim noć po sobi.

Napokon postajem spokojan.

Ako mi slučajno vidite majku
recite joj:
„Sin ti je tužan, on traži svoj put
loše, zaista loše izgleda“

Sve mi se dogodilo!

Ko zna da li bi me ovakvog htjela,
znam da zna,
da ulicama Amsterdama hodaju zvijeri
Amsterdam je pokriven neumoljivim mrakom.

Zgruhanog srca pronalazim put
koji me vodi rodnom kraju

„Slušajte gospodine, ovaj autobus ide za Bosnu!“
Ja znam da tamo je vedro,
nema kiše i crnih oblaka,
tamo nema dugih čekanja,
tamo se ljubi,
tamo je moj spokoj,
tamo se ide samo“!
Tamo ću da živim daleko od Amsterdamskih kiša,
tamo ću da sanjam,
Snovima smrt ne može ništa!

 
SARAJEVO SVE ĆE PODNIJETI

Budim uspavane uspomene
kad pričaju besmrtni prijatelji
Miljacka pjeva starom pjesmom,
šumi danima prošlosti!

Uzeo sam šetnju pod ruku iako je hladno,
pa to je Sarajevo,
volim hladnoću!

Evo,

voljena moja zakazujem ti sastanak
„Budi pod onom lipom,
preko puta kina Dubrovnik.
Ne dolazi, ako je Miljacka nadošla
ali ne brini neću te manje voljeti!“

Sarajevo i ja sve  ćemo podnijeti

Sjediću u obližnjem restoranu,
piću gorku kafu,

jer i život mi je gorak.

Posmatraću naš grad pokriven hladnoćom.

Nisam siguran gdje ću spavati.
Možda budem tumarao ulicama prošlosti,
nemoj da brineš neću plakati,
kad misli poklanjam onima

koje volim ja ne plačem¨.

Ti voljeni grade moj, pozdravljam te ovom čežnjom
poljubi mi sve moje prijatelje,
ne reci nikom da sam tužan!

Ovdje na sjeveru ne pričaju o tebi.
Kažu da si daleko,
a ja te ljubim te svjetlošću daljine.

 
KAD ČEZNEM ZA TOBOM AMRA

Čeznem za ljubvlju Amra,
koja svakim tvojim osmijehom se ponovo rađa
i ne haje za umiranjem.
Ovo je ljubav čija veličina otkriti se ne da,
ljubav koja prkosi svakoj riječi.

Zaista čeznem, za riječima da ti kažem Amra,
pa mi teško da ti objasnim
koliko sam ograničen u objašnjenju tih par riječi
možda besmislenih za ono što osjećam.

Želim da pronađemo jedno drugo,
da jedno drugom otkrijemo
kako se te želje ostvaruju,
ali ispunjeni jedno drugim
pobjedjujemo sve puteve neuspijeha

Nađosmo svijet koji krije našu ljubav

Čeznem da bez ijedne riječi shvatiš
šta to želim da ti kažem… Amra!

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tiho

Said Šteta   TIHO   Mjesec je čekao sunca zraku da i on sija k'o što i ja  riječ da me istopi kao komad stakla Tiho Da ne pomjeriš sjenke u mraku tako mi prija šum trepavica kad se oko sklopi ali se riječ izma...
by Redakcija
 

 
 

Jasna Jašaragić: Jedan mart, jedno proljeće

Jasna Jašaragić   JEDAN MART, JEDNO PROLJEĆE   Sjećam se marta prošloga ljeta, od same pomisli obuzme me sjeta, žubori rijeka, miriše cvijeće mi, i more sreće.   Povjetarac se igra u mojoj kosi, bič po ...
by Redakcija
 

 
 

Benjamin Butković: Pismo onima koji bi mijenjali imena ulica

Tarik Dautović, vijećnik Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo, na svom Facebookprofilu objavio je kako će Ulica Maršala Tita u glavnom gradu Bosne i Hercegovine biti preimenovana u ulicu Ali...
by Redakcija
 

 

 

Anis Bajrektarević: Refeudalizacija Europe (III dio)

Čudesni svijet Binarnih kategorizacija (Refeudalizacija Europe – III Dio)   Da li je nova polarizacija, izolacija te nj Hladni rat iznova na pomolu? Kome to treba sada i zašto? Da bi smo uspješno odgovorili na ovo pit...
by Redakcija
 

 
 

Hajrudin Lule Mekić: Hadži Danuš hanuma

Hajrudin Mekić Lule   HADŽI DANUŠ – HANUMA . Nedaleko od kuće u kojoj smo stanovali u starom dijelu njemačkog grada, svakodnevno sam prolazio pored zapuštenog posjeda, ograđenog kamenim zidom, dužine dvadesetak m...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona