Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

14. Jula 2015.
 

Tri pjesme Marije Zebčević

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Marija Zebčević

 

 

 

 

 

Ne mogu se sjetiti ni jedne jedine stvari o kojoj smo pričali tog jutra

.

Možda uopće nismo pričali

Sigurno smo bar nešto rekli

Ničega od toga se ne sjećam

Sjećam se toplo uređenog kafića, sav u drvu

Sjećam se pjesme koja je zasvirala i koja me nikada na ništa drugo neće sjećati

Sjećam se da je bilo jako hladno vani, a unutra je bilo tako toplo, prijatno

A ja te nisam smjela zagrliti

jer smo rekli da više nismo

jer bi se raspala kao…nešto… ne znam…nešto što se raspada pri dodiru

Kao sad

Samo što te sad nema

Pa se mogu raspasti kao… kao ja, u svom stilu,

uz  čašu vina, stare fotografije, cigare, suze,

prepravljanje stihova koji bi trebali biti spontani

 

 

Ne značiš mi više ništa

.

Ponekad

Kad zamijene te svjetla grada, mir planine, nova pjesma

Vraćam ti se kad nemam više čemu

Nismo valjda onda ništa ništa ni bili

Neuspjeli pokus

A kad me probode ko grom samo jedna naša uspomena

Bili smo najveća ljubav ikad

Neponovljiva, neobjašnjiva, najhrabrija i nedokučiva

A kad iziđemo iz stiha samo smo dvoje ljudi koje se više ne poznaju.

 

 

Volim naše uspomene

.

Ne tebe

Ne želim te sada

Želim da se mamurni smijemo

Želim da si mi dosadan

Želim ona lijepa proljeća koja su mirisala po životu

Ne želim tebe

Ne znam u što si se pretvorio

Ne znam tko si više

Puštaš li još bradu, mrziš li japanke, voliš li još uvrnute žene

Falimo mi mi

Blesavi mi koji nedjeljom peku kruh i gledaju serije

Fali mi sve osim tebe

Izgleda da sam te preboljela

Nikad neću preboljeti to što sam te preboljela

Nadam se da si sretan jer ćeš zauvijek ostati  prvi koji mi je poklonio suncokret.

 

Marija Zebčević, rođena u Splitu u veljači 1987.godine, 2008. postala prvostupnik talijanistike i lingvistike, odmah nakon upisala i diplomski studij istoga koji uspješno rastežem već neko vrijeme. U međuvremenu vrijeme kratim honorarnim poslovima, kuhanjem, čitanjem i drugim stvarima kojima već čovjek može kratiti vrijeme i hraniti dušu; pisanjem, naravno, uvijek, u svako doba i u svim uvjetima, ne izlazim bez teke i olovke.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tražili su pjesmu

Said Šteta   Tražili su pjesmu   Tražili su da napišem pjesmu dok sam podupirao mjesec ramenom i trpio oštricu zvijezda na prsa gola Ni su mi vjerovali i pustili me kao česmu gađali moje stihove kamenom začudo...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Smjelost

Said Šteta   Smjelost   Smijem li misliti na tebe dok tvoje misli dunjalukom jezde i negdje daleko traže smiraj za se Srce mi k'o prosjak na prtini zebe gledajući nebo, sve su moje zvijezde ponajviše onda kada se ...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Dalibora Čerškova

Dalibor Čerškov, 1982., Niš. Piše pesme i kratke priče. Završio studije građevinarstva na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Nišu. Fotografijom se bavi od 2007. godine. Kao fotograf amater objavljivao je fotografij...
by Redakcija
 

 

 

Blažo Stevović: Elmi

Blažo Stevović   ELMI   Vidio sam te, živa si, zdrava, i dosta… meni si bila i ostaćeš najljepša. Ja sam zamrznut od kada te nema od jučer odmrznut. Pa ponovo zamrznut. Hoću da te pamtim po vitkoći, po ...
by Redakcija
 

 
 

Igor Divković: Tek tako

Igor Divković   TEK TAKO     plačem tek tako da vježbam oko da bude spremno za suzo kani plačem kao kišna godina kao što sam plak'o i lani plačem zbog zere mučnine u dnu duše jer vrijeme curi jer teku da...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona