Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

14. Jula 2015.
 

Tri pjesme Marije Zebčević

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Marija Zebčević

 

 

 

 

 

Ne mogu se sjetiti ni jedne jedine stvari o kojoj smo pričali tog jutra

.

Možda uopće nismo pričali

Sigurno smo bar nešto rekli

Ničega od toga se ne sjećam

Sjećam se toplo uređenog kafića, sav u drvu

Sjećam se pjesme koja je zasvirala i koja me nikada na ništa drugo neće sjećati

Sjećam se da je bilo jako hladno vani, a unutra je bilo tako toplo, prijatno

A ja te nisam smjela zagrliti

jer smo rekli da više nismo

jer bi se raspala kao…nešto… ne znam…nešto što se raspada pri dodiru

Kao sad

Samo što te sad nema

Pa se mogu raspasti kao… kao ja, u svom stilu,

uz  čašu vina, stare fotografije, cigare, suze,

prepravljanje stihova koji bi trebali biti spontani

 

 

Ne značiš mi više ništa

.

Ponekad

Kad zamijene te svjetla grada, mir planine, nova pjesma

Vraćam ti se kad nemam više čemu

Nismo valjda onda ništa ništa ni bili

Neuspjeli pokus

A kad me probode ko grom samo jedna naša uspomena

Bili smo najveća ljubav ikad

Neponovljiva, neobjašnjiva, najhrabrija i nedokučiva

A kad iziđemo iz stiha samo smo dvoje ljudi koje se više ne poznaju.

 

 

Volim naše uspomene

.

Ne tebe

Ne želim te sada

Želim da se mamurni smijemo

Želim da si mi dosadan

Želim ona lijepa proljeća koja su mirisala po životu

Ne želim tebe

Ne znam u što si se pretvorio

Ne znam tko si više

Puštaš li još bradu, mrziš li japanke, voliš li još uvrnute žene

Falimo mi mi

Blesavi mi koji nedjeljom peku kruh i gledaju serije

Fali mi sve osim tebe

Izgleda da sam te preboljela

Nikad neću preboljeti to što sam te preboljela

Nadam se da si sretan jer ćeš zauvijek ostati  prvi koji mi je poklonio suncokret.

 

Marija Zebčević, rođena u Splitu u veljači 1987.godine, 2008. postala prvostupnik talijanistike i lingvistike, odmah nakon upisala i diplomski studij istoga koji uspješno rastežem već neko vrijeme. U međuvremenu vrijeme kratim honorarnim poslovima, kuhanjem, čitanjem i drugim stvarima kojima već čovjek može kratiti vrijeme i hraniti dušu; pisanjem, naravno, uvijek, u svako doba i u svim uvjetima, ne izlazim bez teke i olovke.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jelene Kočović

Prošle su godine . Prošle su godine lutanja i traganja, sada živim u ljubavi imam sve što treba mi, mirnu luku i topli tom, živim život ja po svom. Prošle su godine lutanja i traganja, sa tobom sam pronašla sve što tre...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Jasne Jašaragić

Jasna Jaca Jašaragić   MOŽDA Možda negdje tamo daleko ispod plavog neba iza dalekih stijena na mene misli neko očiju boje kestena. . Možda imamo iste želje, možda sanjamo iste snove možda nas sudbina kroz tišinu ...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Srebrenički zov

Said Šteta   Srebrenički zov   Nermineeeeeee još odjekuje očev zov od ruke dželata da zajedno mriju Oblaci drhte natovareni dušama a dolje korov raste krvnicima iz očiju   Majkoooooo dozivam majku Fatu, sv...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Da ti naslikam osmijeh

Said Šteta     DA TI NASLIKAM OSMIJEH   Oblačim bijeli oblak kao košulju u jutru izmaglice da ti dođem čist Poljubac mlak spuštam na bijelo lice kao kist . Da ti naslikam osmijeh kao dugu ispod koje neću n...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona