Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Poezija

26. Avgusta 2015.
 

Tri pjesme Milana Jovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Milan Jović je rođen  15. 12. 1997. godine u Neuss, Njemačka. Poezijom se bavi nekoliko godina i ove godine mu je u planu da izda svoje prvo zvanično djelo – zbirku pjesama Misli sa dna svijeta. Sve informacije o njemu su na njegovom sajtu: www.milanjovic.weebly.com

 

 

 

 

DEVOJKA KOJOJ MESEC SIJA U OČIMA

 

Ako se neko nekada uklopi u tvoj zagrljaj,
ti ga stisni snažnije i nasmeši se,
kao da je kazaljka na satu zamrla,
a zvezda padalica pada i tiho smeši se.

Jer ne vidiš svemir ispod svakih obrva,
i ne stapaju se sa kožom svačiji nežni dodiri,
i ne može onda kad si na dnu, i shrvan,
svačiji glas da te odmori i sa samim sobom pomiri.

No ništa srećno ne traje večno,
pa tako ni dva srca spojena usnama,
i mesec iz njenih očiju je te noći bežao, sa srećom,
i razbio sve što je bilo u nama.

Sad ponekad samotni vetar donese njene kose miris,
i zanese mi um kao beli anđeli,
bar na trenutak me uspori, smiri,
dok preskačem zid što od sreće me deli.

 

Tako bih rado bio iskra koja se topi u njenom osmehu,
osmehu koji mi fali svake sekunde sve više,
i svaki put se nađem u novom grehu,
kad poželim da čujem kako diše.

No mesec me još u stopu prati
šapuće vetrom da je ona tu ispod negde,
i da će jednom da mi je vrati,
da kraj naše klupe i on će da sedne.

I sjaji u njenim očima.

 

OSTANI

 

Nisam ti znao reći da ostaneš,
jer sam mislio da nisi jedina
koja može dio mene da postane,
i koju želim pokraj do kraja vremena.

Pa sam te pustio kao pticu iz ruke,
i slomio se na putu do prošlosti,
umorio od u glavi beskrajne buke,
i nisam mogao da si oprostim.

Što ti nikad nisam kupio cvijet?
Što sam rušio sebe pokušavajući da srušim bol?
Što mi je iz ruku iskliznuo svijet?
I gdje je sa glave nestao oreol?

Sada se vučem po dnu, pa ne razmišljam o vrhu,
jer znam da bez tebe ne znam put,
i znaš da bez nas, ja nemam svrhu,
i znaš da na prokleti svijet sam ljut.

No vratio sam se snovima, sanjam te stalno,
pa možda nekad u snu pretjeram sa nježnostima,
no ipak, tu si moja, samo moja i samo sa mnom,
i ljubav ti je nacrtana duboko u očima.

 

ODA UVIJEK OTKLJUČANIM VRATIMA MAŠTE

 

Kad ne napišeš ništa dugo
vratiš se u svijet običnih ljudi,
koji pitaju, odgovaraju, skitaju
jedu, piju i sa vremena na vrijeme maštaju.

Ne gledaš ih drugim očima,
ne prilaziš im sav u snovima,
i nisi u starom bunilu,
pun skupih materija koje će jeftino da te ubiju.

A olovku odbaciš kao zaboravljenu misao
u sreću i elan gledaš kao nešto daleko,
sve dok ne ispare, ili se izgube u oku
kao sve propuštene prilike u šaci.

Kad ne napišeš ništa dugo
zaboraviš na krila koja ti daje olovka,
i izgubiš najskuplju stvar u suviše jeftinom svijetu
i izgubiš slobodno mjesto na oblaku poezije.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Review of the Book: Europe and Africa – Similarities and difference in Security Structures

Europe and Africa – Similarities and difference in Security Structures   Written by Anis Bajrektarevic and Giuliano Luongo     NOVA Publishers:  https://www.novapublishers.com/catalog/product_info.php?products_id=62974 &n...
by Redakcija
 

 
 

DRUGI MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI KONKURS ”PESMODARI MIRA 2017.”

ДРУГИ  МЕЋУНАРОДНИ КЊИЖЕВНИ КОНКУРС  ПЕСМОДАРИ МИРА 2017. ГОДИНЕ  Због великог интересовања, у  знак сећања на Слађану Јован...
by Redakcija
 

 
 

70 godina od naredbe skidanja zara i feredže

70 GODINA OD NAREDBE SKIDANJA ZARA I FEREDŽE     Pod plaštom uključivanja muslimanki Jugoslavije u društveno-politički život, posebno opismenjavanja i zapošljavanja, ubrzo poslije II svjetskog rata pokrenuta je akt...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Dubravka Matančevića

Dubravko Matančević   ZAROBLJENA U SRCU   U srcu tvoja slika malena Nema snage da izgori Ne može da pobjegne od plamena Gori vječno u tisuću boja S njom sva sreća, tuga moja.   Nosi tebe uz mene Pored nje d...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: Nepomično more

Marija Juračić   Nepomično more   Sanjala sam opet neka crna jedra kormilo je prazno i samo se vrti nepomično more, bez zvuka, bez vjetra korak do ničega, do pakla, do smrti. . Nema ni zvijezda, nema niti ptica m...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona