Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Promocije

29. Oktobra 2016.
 

Milan Jović: Krvavi krik (iz nove knjige koja izlazi u januaru – ABSUM)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

 

KRVAVI KRIK

 

Vapaj. Tmuran dan. Zov za spas.

Draga ostade bez dragog, a sin bez oca.

U kandžama smo nikog drugog do samih nas,

jer smo sami stvaraoci strahova, poput Jasenovca.

 

Čovjek nanese bol drugom čovjeku

da bi svoju egzistenciju držao zadovoljnom,

želeći svoju slobodu, on uzima tuđu,

i hrani se krvlju nevinog, hrani se svojom voljom.

 

A kada neko dira tvoj svijet, ti padaš.

Kada je sve bliže da ti ga otme, ti plačeš.

I uzalud se slobodi nadaš

jer kad ti dušman piše sudbu od Boga udara jače.

 

Mala Maja sada je blizu raja,

a htio sam da je pitam šta će biti kad poraste.

Ko se to nalazi iza vrata kuće očaja

dok nam životi proleću kao laste.

 

Čika Deka je bio dobar čovjek, i bio bi dovijeka,

no spališe mu svaku iskru koja je vapila za životom.

Uzeše ruke pune ljubavi, čežnji i bolnih rijeka,

ti ljudi, ti besramni ljudi koji se hvale grehotom.

 

Maja neće saznati koja se rijeka uliva u Dunav.

Neće saznati vrijednost nepoznate iks.

Neće saznati tajne ovog surovog svijeta.

Niti šta je arheologija.

 

Zlogrdni čovjek je pojeo njena nadanja,

u zlo otjerao njena očekivanja,

i ostavio joj samo padanja,

i nemiran krevet, gdje ne može da sanja.

 

Pa stojim usamljen, slobodan i dišem.

A disanje i sloboda su najskuplje stvari.

I o Maji skrhan bezvrijedno pišem,

jer svejedno, malo ko za dobrotu mari.

 

Zašto taj zloćudni čovjek ne pogleda u lokvu krvi

da vidi svoj odvratni i prokleti odraz,

i shvati da je izgubio vjeru i dušu,

i shvati da je ukaljao obraz.

 

A ja ću pisati dok me olovka služi,

i dok inspiracija teče, ja pisaću dovijek.

Da u makar jedno trulo drvo usadim zrelost,

da naučim nečovjeka šta značiti biti čovjek.

 


milan-jovic-absum-copyMilan Jović je рođen u Nojsu (Neuss) u Njemačkoj 15. decembra 1997. godine.

Završio je sрednju medicinsku školu u Doboju.

Tрenutno studira medicinu u Foči.

Dosada je izdao dvije zbirke pjesama :

Neizgovorene riječi  (2015) i

Predoziran Samoćom (2016).

Pored pisanja bavi se muzikom i fotografijom.

Više informacija o autoru možete naći na njegovom web-sajtu: http://www.milanjovic.weebly.com



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

Said Šteta   ZALEĐENE PTICE . Snjegovi godina pali na cvjetna polja davnih želja ni zvijeri ne putuju Umire rijeka, ledeni vali baš kao postelja u kojoj zagrljaje snuju   Zaleđene ptice na grani toplome jugu htjele kao s...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Dizdarević: O knjizi eseja „Blisko kraju“ Ramiza Hadžibegovića

Faruk Dizdarević   DIVNI TRENU                                    (Tkanica od uspomena) Ramiz Hadžibegović, Blisko kraju (Eseji), Čigoja štampa, Beograd, 2016.     Kao što nak...
by Redakcija
 

 

 

NOVO: Objavljena knjiga ”Ključ” Mirsada Hadrovića

Početkom februara 2017. godine rožajska ‘’Avlija’’ je objavila pripovjetku “Ključ” Mirsada Hadrovića Kao što je Tolstoj kazao: ”Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, ...
by Redakcija
 

 
 

Ani Stajkova Ivanova: Ognjište babe i dede (prevod sa bugarskog)

Ани Стаjкова – Иванова     ОГЊИШТЕ  БАБЕ  И  ДЕДЕ   Уредно старо огњиште насред куће. Баба послује а деда дрва носи. Тр...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona