Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

30. Januara 2017.
 

Ahmet Ademagić: Musafirska soba

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Moj djed Selimaga Ademagić podigao je kulu u Kurtagića mahali. Kula je bila na dva nivoa sa mnogim prostorijama. U prizemlju su bile prostorije za ostavu, za žito, hizba za konje i krave, a u sredini slobodan prostor za ulazak u sve prostorije prizemlja. Stube za gornji sprat bile su uz zid ulaza desno do divanhane ili hodnika (predsoblja) na samom izlazu stuba (stepenica, basamaka) desno je bio Ćošak polukružnog oblika i sa oblikovanim polukružnim pendžerima sa mušebacima (rešetkama od drveta). Ispod pendžera su bili jastuci i tentene bijele boje. Na patosu su bila šiljteta. Kasnije minderi i na njima staze od vune. U divanhani od ćeška desno nalazila se soba veličine 3 sa 4 metra zvana musafirska soba. Do nje se nalazila velika soba sa dolapima sa minderima sa velikom zemljanom furunom i hamamom (kupatilom). Na drugoj strani je bio odžak, na zidovima rafovi sa bakarnim posuđima. Na lijevoj strani divanhane (hodnika) bile su dvije male sobe – kuhinja i dječja soba. Hodnikom se izlazilo na istočnu stranu kuće niz natkrivene stepenice do zahoda koji se nalazio 4-5 metara od kuće na mjestu zvanom čair – livada a livada se graničila sa Laništima – prvim igralištem za fudbalske utakmice u Rožajama. Sada je tu autobuska stanica.
Musafriska soba je bila za djecu enigma i bilo je zabranjeno djeci da u nju ulaze. Stalno se čistila i uređivala i bila je pod ključem. Mnogi musafiri su prošli i odmarali u toj sobi a mi djeca smo za to vrijeme morali da ranije idemo na spavanje. Da ne smetamo musafirima da odmaraju. Tako su se mnoga poznanstva sticala i prijateljstva rađala. A mnogi musafiri se nikada više nijesu javili, ni strva i java od njih.
Nije svaka kuća mogla da primi musafira pa se znalo tačno gdje je mogao musafir potražiti konak i kod koga ga treba upututi ili lično dovesti. Trebalo je i musafirskog konja smjestiti u hizbu, napojiti ga i položiti mu sijeno, a van zime pustiti da pase u čairu.
Mi djeca smo musafire doživljavali kao nešto što je potrebno svakoj porodici a ako ih ne bi bilo neko vrijeme čudili bi se i pitali što ih nema.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Dušan Dojčinović: Kum nije dugme

Свечаном салом градске општине у Мирјеву, у Београду, проламали су се звуци, смртно озбиљне музике Дебисија. Чело и клавир. К...
by Redakcija
 

 
 

Maida Mujević: Ja i Alija

April. Sumorna proljeća koja podsjećaju na svako godišnje doba pomalo. To je vrijeme u kojem mislite da svaki lijep i jasno žućkast dan pripada nekom drugom, a ne vama. Toliko se gomile odjednom stvori po ulicama, da čak ...
by Redakcija
 

 
 

Indira Jašarević-Čandić: Miris halve

Indira Jašarević-Čandić   MIRIS HALVE   Kako se zoveš— upita efendija djevojčicu pored vrata. Hajde, uđi. Zovem se Tamara i čekam drugaricu Senadu, ona je unutra. Hm, Tamara — pomilova je stari hodža po g...
by Redakcija
 

 

 

Marija Juračić: Šest metara obale za punicu

Nervira me zet kada primjećuje da ručak u zadnje vrijeme kasni i kada tu činjenicu povezuje s mojim godinama.  Kažem mu da to kašnjenje s godinama nema veze, jer ako si se rodio blesav, godine te neće opametiti, a ako si...
by Redakcija
 

 
 

Miroslav Stamenković: HELLO JUICE

Od kako se mi našli smeštaj u okviru programa ,,Siguran paviljon br.6’’ (za neobaveštene: ,,Za osakaćene vrste čiji je postotak gaženja plus minus 50 %’’) nemam sna. To jest, da se ne lažemo, naspavam se ja, jaš...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona