Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

19. Februara 2015.
 

Emina Osmić-Hajdarević: Hodžin’ca

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Moj prvi dan u školi prošao je ispunjen otkrivenjem što je primijenilo cijeli moj životni put. Kada bi na seminaru onomastike profesori nadmeno govorili Nomen est omen, ja sam bjesomučno klimala glavom, žmirkala i odobravala. Sve je počelo upoznavanjem nas, đaka prvaka.

– A kako ti se zove mati? – odjeknu učiteljev glas učionicom.

– Učitelju, mati mi se zove Hodžin’ca.

Učionica prasnu u smijeh.

– Dobro, znamo da ti je babo hodža i mati hodžinica, ali kako joj je ime?

– Pa, Hodžin’ca – opet ja, a u meni poče nešto da gori od stida, poče da odjekuje njezino ime.

„Kako joj je glupo ime, ko se još zove Hodžin’ca“, otimala sam se mislima.

Učitelj se zbunio. Donja usna mu je lagano drhtuljila od pokušaja da sakrije smijeh.

– Emina, posljednji put te pitam: Kako ti se zove mati?

U potpunom bunilu sam buljila u učitelja. Oči su se taman napunile vlagom da zacakle i nadopune cijeli prizor. Mrzila sam učitelja. U mojoj kući se stalno spominju snaha, žena, nena, svekrva, svekar, babo, a komšiluk dovikuje – Hodžince, kako je? Hodžince, može li se? Hodžince, ima li Hodže?

– Odakle si? – upita učitelj.

– Odavde, učitelje, tu mi je kuća kod škole. – prošaptala sam.

– E kad je kod škole, idi po mater.

U dvorištu je mati plijevila cvijetnjak. Moja mati, Hodžin’ca Alić, pomislih. Potrčala sam prema njoj.

– Mama, mama, učitelj galami na mene. – počela sam gorko plakati.

– Šta je bilo, šta plačeš?

– Učitelj, ne vjeruje….

– Šta je, drago dijete, govori?

– On ne vjeruje da se ti zoveš Hodžin’ca.

– Aaaaaaaaaaaaa! – zinu mati.

– Pa, sine moj, nije mamino ime Hodžin’ca, nego Sadeta.

Ukovala sam u nju. Otkud Sadeta. Kakvo je sad to ime.

– Moje ime je Sadeta, a Hodžin’ca me zovu, jer je babo hodža, a ja njegova žena. I šta hoće učitelj?

– On hoće da ti dođeš sad sa mnom. Ja sam rekla da se ti zoveš Hodžin’ca.

– Hahahah, eheej – nasmija se mati. – Sačekaj da se presvučem, sad ću ja.

Kad je izašla ponovo na vrata, obuze me nevjerica. Odjednom je dobila novi lik. Gotovo mi je pozlilo. Uhvatila me je za ruku, a ja sam je istrgla od muke.

„Ko je ova žena?“, – mislila sam. „Moja mama je Hodžin’ca, a ne neka SADETA.“

Mati je ušla u učionicu.

– Selam alejkum, kako ste? – pozdravi mati.

Djeca su ustala, ali sa podsmjehom.

– Je li vam rekla? – uzdahnu učitelj.

– Jeste, eto nisam ni znala da mi ne zna ime. – opet se mati poče smijati.

– Mene svi zovu Hodžin’ca, ali sad zna i treba da zna.

– Dobro, i, kako se mama zove, Emina? – upita učitelj zvaničnim glasom.

– Mama se zove Sadeta Alić.

Kad se nastava završila dostrugala sam patikama do kuće. U kući je otac gledao TV.

– Ooo, đak prvak, kakve to probleme praviš?

Ljutito sam gledala u njega.

– A je l’ znaš kako se babo zove?

– Znam – promrmljala sam.

– Ženo, evo ti dijete došlo iz škole! – podviknu otac.

Mati je izašla iz kupatila u bade mantilu. Imala je bijelo lice, bijele ruke, vrat i noge. Gladila je svoju mokru kosu i lice. Sve je bilo njezino, neke tamo Sadete.

Pukom slučajnošću moja mati je baš moja mati, a mogla je biti nečija druga ili ničija. Moja mati je Sadeta, a mogla je biti Emina, Amela, Ružica, Ana, samo, ne vjerujem da bi mogla biti Hodžin’ca, to je jako rijetko ime, a možda čak i ne postoji. Mogla je imati razna imena i uvijek svoje tijelo koje kupa i oblači i svoje misli i tajne koje nije dužna izreći.

Mati me je uzela u krilo i upoznala se sa mnom.

– Ja sam Sadeta, a ti?

– Ja sam Emina.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Yohann Koshy: Kako je bombardovanje iz vazduha promijenilo svijet

Proučili smo istoriju posmatrajući je iz oblaka. Istaknuta slika: Drezden, 1945, pogled sa gradske vijećnice (Rathaus) na razoreni grad (Foto via Deutsche Fotothek‎) Kad je čovjek prestao da vjeruje u Boga, počeo je da ...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Bar: Kako prepoznati karakteristike narcizma i psihopatije u poslovnom i političkom okruženju?

Da li ste ikada doživeli mobing ili bili svedok istog? Pitate li se kako funkcionišu i kako se nose sa grižom savesti osobe čije odluke i delovanja direktno štete drugima? Ovde se prvenstveno podrazumevaju one ličnosti ko...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja: Semezdin Mehmedović – Poezija apatrizma u ”Devet Alexandrija”

Kada se čovjek malo bolje zapita tko je on uistinu, u dubini duše pročita odgovor: „ti si vječiti apatrid, beskućnik i lutalica.“ I cijeli život  je neka vrsta lutanja, skok s jednog  mjesta na drugo, prolaz kroz vr...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za lju...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona