Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

19. Februara 2015.
 

Emina Osmić-Hajdarević: Hodžin’ca

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Moj prvi dan u školi prošao je ispunjen otkrivenjem što je primijenilo cijeli moj životni put. Kada bi na seminaru onomastike profesori nadmeno govorili Nomen est omen, ja sam bjesomučno klimala glavom, žmirkala i odobravala. Sve je počelo upoznavanjem nas, đaka prvaka.

– A kako ti se zove mati? – odjeknu učiteljev glas učionicom.

– Učitelju, mati mi se zove Hodžin’ca.

Učionica prasnu u smijeh.

– Dobro, znamo da ti je babo hodža i mati hodžinica, ali kako joj je ime?

– Pa, Hodžin’ca – opet ja, a u meni poče nešto da gori od stida, poče da odjekuje njezino ime.

„Kako joj je glupo ime, ko se još zove Hodžin’ca“, otimala sam se mislima.

Učitelj se zbunio. Donja usna mu je lagano drhtuljila od pokušaja da sakrije smijeh.

– Emina, posljednji put te pitam: Kako ti se zove mati?

U potpunom bunilu sam buljila u učitelja. Oči su se taman napunile vlagom da zacakle i nadopune cijeli prizor. Mrzila sam učitelja. U mojoj kući se stalno spominju snaha, žena, nena, svekrva, svekar, babo, a komšiluk dovikuje – Hodžince, kako je? Hodžince, može li se? Hodžince, ima li Hodže?

– Odakle si? – upita učitelj.

– Odavde, učitelje, tu mi je kuća kod škole. – prošaptala sam.

– E kad je kod škole, idi po mater.

U dvorištu je mati plijevila cvijetnjak. Moja mati, Hodžin’ca Alić, pomislih. Potrčala sam prema njoj.

– Mama, mama, učitelj galami na mene. – počela sam gorko plakati.

– Šta je bilo, šta plačeš?

– Učitelj, ne vjeruje….

– Šta je, drago dijete, govori?

– On ne vjeruje da se ti zoveš Hodžin’ca.

– Aaaaaaaaaaaaa! – zinu mati.

– Pa, sine moj, nije mamino ime Hodžin’ca, nego Sadeta.

Ukovala sam u nju. Otkud Sadeta. Kakvo je sad to ime.

– Moje ime je Sadeta, a Hodžin’ca me zovu, jer je babo hodža, a ja njegova žena. I šta hoće učitelj?

– On hoće da ti dođeš sad sa mnom. Ja sam rekla da se ti zoveš Hodžin’ca.

– Hahahah, eheej – nasmija se mati. – Sačekaj da se presvučem, sad ću ja.

Kad je izašla ponovo na vrata, obuze me nevjerica. Odjednom je dobila novi lik. Gotovo mi je pozlilo. Uhvatila me je za ruku, a ja sam je istrgla od muke.

„Ko je ova žena?“, – mislila sam. „Moja mama je Hodžin’ca, a ne neka SADETA.“

Mati je ušla u učionicu.

– Selam alejkum, kako ste? – pozdravi mati.

Djeca su ustala, ali sa podsmjehom.

– Je li vam rekla? – uzdahnu učitelj.

– Jeste, eto nisam ni znala da mi ne zna ime. – opet se mati poče smijati.

– Mene svi zovu Hodžin’ca, ali sad zna i treba da zna.

– Dobro, i, kako se mama zove, Emina? – upita učitelj zvaničnim glasom.

– Mama se zove Sadeta Alić.

Kad se nastava završila dostrugala sam patikama do kuće. U kući je otac gledao TV.

– Ooo, đak prvak, kakve to probleme praviš?

Ljutito sam gledala u njega.

– A je l’ znaš kako se babo zove?

– Znam – promrmljala sam.

– Ženo, evo ti dijete došlo iz škole! – podviknu otac.

Mati je izašla iz kupatila u bade mantilu. Imala je bijelo lice, bijele ruke, vrat i noge. Gladila je svoju mokru kosu i lice. Sve je bilo njezino, neke tamo Sadete.

Pukom slučajnošću moja mati je baš moja mati, a mogla je biti nečija druga ili ničija. Moja mati je Sadeta, a mogla je biti Emina, Amela, Ružica, Ana, samo, ne vjerujem da bi mogla biti Hodžin’ca, to je jako rijetko ime, a možda čak i ne postoji. Mogla je imati razna imena i uvijek svoje tijelo koje kupa i oblači i svoje misli i tajne koje nije dužna izreći.

Mati me je uzela u krilo i upoznala se sa mnom.

– Ja sam Sadeta, a ti?

– Ja sam Emina.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Amina Bulić: Unutar i izvan sistema

(Hamza Hodžić, Farbanje, Vakat, Sarajevo, 2017)   Da napisati roman nije jednostavno, jasno je i laiku, a kamoli onima koji se književnošću bave. Primarni problem za savladavanje tu se ne pojavljuje u obliku obimnosti...
by Redakcija
 

 
 

NOVO: Lirske narodne pjesme i pjevanje Bošnjaka iz Plava

PREDGOVOR IZ KNJIGE ”LIRSKE NARODNE PJESME I PJEVANJE BOŠNJAKA IZ PLAVA AUTORA MR HALILA MARKIŠIĆA I SANELE ADROVIĆ   Narodno stvaralaštvo plavsko-gusinjskog kraja sačuvalo se do dana današnjeg u svom raskošnom s...
by Redakcija
 

 
 

Dajana Lazarević: Otac Arsenije

Knjiga „Otac Arsenije – Sećanje na duhovnog oca“ je novi autorski rad Dajane Lazarević. Riječ je o duhovnoj biografiji igumana manastira Kaona koja je štampana pod pokroviteljstvom Eparhije valjevske, sa blagoslovo...
by Redakcija
 

 

 

RADOVAN ZOGOVIĆ: DOŠLJACI (PJESME ALI BINAKA)

San se razbio Ali Binaku kao kamen krčag, i noći su postale tvrde i beskonačne. Duge i duge noćne sate leži on budan na staroj ugičini, a u gluhe večeri i rano pred zoru sjedi pred odžakom, u kome po običaju svojih pre...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Dizdarević: S DUGOM NA HORIZONTU

Dino Krcić, Kapi jezerske vode, Biblioteka „Ikre“ Plav, Udruženje pisaca Sandžaka, Novi  Pazar, 2016.     Prva knjiga je prvi potpun kontakt sa sobom i sa svijetom (u sebi). Ona je više nego književna činjenic...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona