Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

17. Aprila 2016.
 

Indira Jašarević-Čandić: Ljudi od krvi i mesa

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Sjedio je sam pored pruge neke daleke zemlje, nekih stranih ljudi, nepoznatih jezika i povika koji su ga tjerali u plač. Vikali su na sav glas i mlatili palicama ljudi u odijelima. Bio je i gladan i žedan, umoran i pospan. Imao je četiri godine, otac se izgubio u masi naroda, a majka i sestra su samo plakale i molile se za život, samo da budu živi i zajedno bilo gdje. Čupava kosica, crna obavijala je njegvu glavu kao šešir, kao gnijezdo neke velike ptice. Oči mokre od suza i straha gledale su okolo sebe sve te ljude, sve te policajce, pse i mačke i pamtile, pamtile i slagale slike u svoje malo a tako veliko sjećanje. Tražio je oca pogledom, majka je plakala, sestra jecala, bez suza. Dva dana nije vidio oca, ne znaju gdje je, da li je živ, je li prešao granicu sa njima? Glad ga je uspavljivala, oduzimala mu snagu, mutile su se slike pred očima… zaspao je. Majka ga je pokrila maramom kojom je brisala suze sa lica, poljubila ga i opet zaplakala. Privila je sestru uz sebe i rekla joj da će sve biti uredu. Kao i svaka majka tješila je svoje dijete, a znala je dobro da ništa nije uredu i da neće ni biti uskoro, a možda i nikada. Poželjela je kuću, dom, svoju majku i oca, sestre i braću. Poželjela svoj grad, razrušeni grad u dalekoj Siriji. Bila je zabrinuta za živote ljudi koji su ostali tamo. Stavila je glavu na koljena i ponovo zaplakala. Mala djevojčica je zagrlila majku i nježno rukom dodirivala maramu na majčinoj glavi. Kada djeca odrastaju preko noći to su najteža odrastanja, najgora sjećanja, najbolnije misli. Dijete je uvijek dijete svojim roditeljima, ali ova djevojčica je sada u ulozi majke svojoj majci. Tješi je na svom jeziku, ljubi je i miluje… Svu noć su presjedjeli na pruzi, ujutro je neko donio sendviče namazane marmeladom. Djeca su ih pojela, majka nije, ostavila je za kasnije. Vodu je pila u malim gutljajima i rukom povlačila flašu djeci iz usta kada bi dugo pili. Vode mora biti, ne mora ništa drugo, mislila je. Krenuli su ponovo, putem prema zapadu, prema onom istom zapadu koji ih je doveo u stanje u kakvom jesu. Nisu migranti, nisu teroristi, nisu prijetnja. Oni su samo ljudi koji bježe od zla, od rata, terora, ali se pitaju, gdje će, kuda i kome, da li će i tamo gdje ih smjeste imati slobodu i mir, da li će, a hoće uvijek za ljude biti stranci, potencijalni teroristi, opasnost za okolinu, prljavi ljudi… Koraci se nižu, prolaze dani, otac ih je pronašao, iscrpljen od hodanja i gladi.
Majka mu je dala onaj sendvič koji je čuvala danima, da, ljudi su to od krvi i mesa, ljudi izgubljeni u prostoru i vremenu,



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Pet priča Veljka Bosnića

СКОКОВИ ПО ВОДИ   Масна велика вода, на доку усред дана, дрјемам као мачак и хватам посљедњи зрак сунца… Клупа је мој кре...
by Redakcija
 

 
 

Marija Juračić: NE ZNA LJEVICA ŠTO RADI DESNICA

Zavila sam se u šutnju koja traje već cijelo poslijepodne pa se moj zet zabrinuo za svoju punicu. Ustvari, mislim da se više zabrinuo za svoj želudac, jer moja kći ne pokazuje pretjeranu sklonost ka kuhanju. Morala sam mu ...
by Redakcija
 

 
 

Promovisana „Niska od sunčanih zrnaca” Misere Suljić Sijarić

U nedjelju 23. aprila 2017. godine u KSC Skenderija, u sklopu 29. međunarodnog sajma knjiga u Sarajevu, promovisana je nova knjiga savremene bosanskohercegovačke proze – pripovijetke „Niska od sunčanih zrnaca,” autori...
by Redakcija
 

 

 

KONKURS za nagradu „Musa Ćazim Ćatić“ za najbolju bajramsku priču za djecu i omladinu

Na osnovu Odluke o ustanovljenju književne nagrade „Musa Ćazim Ćatić“ kategorije „Bajramske priče“, Upravni odbori Kulturnih udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ Odžaka i Münchena raspisuju KONKURS za književnu...
by Redakcija
 

 
 

Misera Suljić Sijarić: Niska od sunčanih zrnaca (Srebrno Planjaxovo pero za 2016.)

  Ne znam koliko sam tako sićušna godina mogla imati, ali ih je bilo dovoljno da zamišljam i doživljavam stvari baš onako kako ja hoću. A u svemu je upravo to i bilo najljepše! Kad bi se ko ponedjeljkom (ponedioniko...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona