Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

29. Oktobra 2016.
 

Mehmed Meša Delić: Oblaci iznad grada

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Stigao sam u grad na rijeci Bosni. U mojoj pratnji bio je sumrak rane jeseni koji je čekao da se upale ulične svjetiljke. Onog trenutka kada sam krenuo preko mosta u stari dio grad i njegovu čaršiju zaustavi me opor tišine predvečerja.

U stvari: stajao sam pred tišinom oblačnog neba, poput stada koje priliježe savladano umorom na planinskom pašnjaku.

Stari dio grada s desne strane, a novi dio grad sa lijeve strane Bosne su izgledali kao visoke tarabe te tišine. Sve ostalo bila je naturena kišobranska težina mračnog neba.

Taj predkišni bosanski pejsaž ličio je na pepeo zgarišta. Na tom zgarištu bila je zakopana tišina trenutka, njena bezvremenost.

A oblaci stoje li stoje poviš zgarišta: kao da čekaju da ih neko bocne, da sa pljuskom odpočnu. U jednom trenutku oblaci ta mrka kapa prisutne jave kao da pada sa nečije glave i hita da padne na zemlju.

Mrtvi grad, grad od oblaka u kome su se skrivale kandže kiše i čekale priliku da dotaknu zemlju. Kako su oblaci silazili prema gradu za sobom su i nebo vukli. Učinilo se da je nebo tu iznad glave, da se može rukom dohvatiti.

Oblaci su se mogli čuti kako se dogovaraju, da počnu sa pljuskom. Ta težina i tegoba, njihove prisutnosti. To je kiša koja treba da se rodi, zgarište poplavi.

Dok su se oblaci dogovarali ja iskoristi priliku i pretrča preko mosta i skloni se i jednu staru gradsku kafanu.

Pogled kroz prozor bio je uzaludan, ništa se kroz njega nije moglo vidjeti osim mračnih oblaka koji su ličili na oči srne iz kojih je izvirala mrčina.

U jednom trenutku oblaci otvoriše okna svojih hambara i kišno žito pljusnu po gradu, po kućama, baščama, ulicama…

Pljusak ne potraja dugo, ali pljusnu toliko vode da grad bi potopljen u plitko more.

A nakon toga nebo kao da porodilo, a imalo težak porod, vratilo se da bi prileglo u svom prostoru.

Nesta mračnih oblaka, a zamijeni ih noć mrka kao bunarska dubina u koju se sakri grad kao krtica. A onda se upališe gradske svjetiljke i nasilnim blještnjem u najsitnije komadiće i izlomiše sliku neba koje se odmaklo u svoje visine.

Bilo je to škrto svijetlo što se probijalo kroz mrak na mokre ulice. A noć kao da osta bez dna i kroz nju propade i grad i plitko more.

Kud sve to nesta, da li prema visokom nebu, koje se popelo naviše, da diva traži u tim zatvorenim okrajcima podneblja.

Pala je i mrka noć, a padala je i škrta svijetlost na ulicu po kojoj sam koračao dok sam se vraćao  iz starog dijela grada i njegove čaršije.

Nakon ovakvih kiša u gradu nema noćnog života, osim laveža pasa lutalica.

Noć je samo za spavanje, privremeno umiranje…

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Jelena Jevđenić: Foto poezija – Biljke u kamenu

Pozvane suncem, odvažne i odlučne, te male biljke okupirale su diva od kamena. Istina je to što kažu, svila je jača od čelika. Svaki dan prolaziš ali ne primjećuješ biljke koje su nadjačale beton. Kada primjetiš, pom...
by Redakcija
 

 
 

Objavljena knjiga ‘’Zaštita okoliša sa aspekta islama’’ dr. Ragiba es-Serdžanija

Sredinom januara rožajska ‘’Avlija’’ je objavila knjigu ‘’Zaštita okoliša sa aspekta islama’’ autora dr. Ragiba es-Serdžanija u prevodu prof. Afana Latića. Ovo djelo je prema riječima prevodioca 2012., god...
by Redakcija
 

 
 

Vitomir Ćurčin: VIRTUELNA PUTOVANJA SNOVA

Tog prvog novogodišnjeg jutra probudio sam se tek oko 10 sati. Zadovoljno sam se proteglio u krevetu razmišljajući o protekloj noći. Pružio sam ruku ka ženinim jastuku, ali ona nije bila u krevetu. Ustajući polako iz kre...
by Redakcija
 

 

 

Dino Kosovac: Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednoga djeteta

Rađanje djeteta je ostvarenje sna svakog roditelja i čovjeka. Najplemenitiji događaj u životnom vijeku. Na svijet je došlo malo, umiljato stvorenje koje će jednoga dana spašavati živote, odlučivati o bitnim pitanjima, ...
by Redakcija
 

 
 

Emir Džajić: Fukara

Ne znam kako mi je ime i prezime, ne znam  ni  ime oca, ne znam ni ime  majke. Upitati ćete se  kako se to može desiti. Rodio sam se u maloj varošici  koja  se  zvala  Oraščić. Ne znam  koje  godine  sam  se ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona