Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

5. Decembra 2015.
 

Sande Dodevski: Porodična freska

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Bio je kraj ljeta. Ruginske kruške – sjaj i bijeda Ruginca i Ruginčana – još su dozrijevale. Vjetar je raznosio njihov miris, a tada je i rijeka počela da se podebljava u svom koritu. Isprva plitka i gotovo presahnula, odjednom je počela da se rashlađuje, da joj narasta voda ka obalama i da na njima, zakašnjela, izrasta nova, mlada trava…

A prethodnog ljeta i mi smo u polju bili navrnuli kalem od ruginskih krušaka! Dva tamnozelena lastara prkosila su žitu u međi, Odževoj padini i našem ocu prijeteći mu da će ostati iza njega. Njega su već pritiskali crveni brijegovi  zbog kojih se sve češće žalio: – Ovo modro parče neba što mi stoji nad glavom – govorio je – ja neću moći još dugo gledati! Ali, vi ste mladi i zdravi, i bit ćete živi, pa ćete se uvjeriti šta sam vam govorio!

Kada je najzad  i Dragoljub otišao za Čapljinu da bi onamo gradio prugu, rijeka je strahovito dotekla!

Izlazili smo i noću da je gledamo kako će pronositi grad, i dugo smo je mutnu i nabujalu promatrali, ali osim nekog dušemeta, dviju ili triju vodeničnih greda i jednog nadutog prasenceta okruženog gomilom sitnih drva – ništa drugo nije pronijela!

Vraćajući se sa rijeke, osjetili smo na leđima studen vjetar koji je takođe duvao iz pravca Ruginca i koji je još jedanput do nas donio miris zrelog, opalog voća. Taj je hladan vjetar u naletu zbrisao ljeto i našeg oca koji je baš tada imao  želju da zaspi i da se od nečega odmara, te da na sve nas pomalo već  zaboravlja…

Ko kakvim čudom, ta mu se želja na kraju i ostvarila! Uspavao ga je onaj hladan vjetar sa rijeke i na oči mu navukao nesvakidašanji san. Zadrijemao je, a u snu ga pohodila majka-Gina! Ugledavši  je u snu još izdaleka, osmjehnuo joj se i ponudio je ruginskim kruškama. „Da ih ja ne jedem!“ –  odgovorila mu je, a zatim potražila tvrdu brijestovu metlu i njome počela da rastjeruje nevidljive ptice s očevog uzglavlja, govoreći mu:

– Sinko, ja ustani, bre, zarem ne vidiš da na tebe lete?  Pomjeri se malo, mrdni s nečim da te vidim živ li si i da mi kažeš koja te muka muči?!…

Skočanjena u struku i sva crvena u licu boje hrđe, korila ga je i tražila od njega da progovori. A on – stidljiv kakav je bio – više joj se pravdao nego što  je odgovarao. – Ah, mori! Zarem mene muka da muči? Ti si majka a ne ja i otkuda da ja to znam?

– Koje da ne znaš? – pitala ga je začuđeno i širom rastvarala svoje krupne oči. Snebivala se još neko vrijeme nad očevim uzglavljem, a onda je potražila i pronašla crvenu serdžadu i njome prekrila njegovo omršavjelo tijelo, i rekla: – Spavaj! Dabogda dušmani ovako spavali ko što ti spavaš!

Ponovila je to još jedanput i iza toga tri godine za redom plakala.

Za te tri godine kalemljene kruške u međi izrastoše za širinu hlada u ljetnje podne; minuše još tri godine i već se i napoličari osamostališe na zemlji; raspusti se i kolektiv i među prvima se  vrati Giras Slupčanski… Dođe da se pokloni očevim sjenima i samo što uđe na vrata odmah iz džepa izvadi dvije zrele kruške!

Težak, tvrdokoran čovjek,  sjedio je nepomično na malom tronošcu i ni  riječ nije progovorio. Usta mu se nisu otvarala. Tek u neko doba spomenuo je oranje i upitao nas ko će nam orati zemlju?

Bilo nas je sramota da mu kažemo kako ćemo to biti mi sami, a kada smo mu na kraju ipak priznali, ponovo je zavukao ruku u džep i iz njega izvukao prašak protiv glavobolje!!!

Zatražio je i malo vode, i dok je ispijao, ruka mu je strahovito drhtala!

Progovorivši najzad, govorio je snagom ubjeđenja i uto se već spremao na odlazak.

Još dok ne bješe krenuo, na vratima se pojavi  agronom Donča i suhoparnim glasom reče: – One što su bliže Slatini, uzet će Zadruga; ostale – bliže kućama – orat ćete sami, a na onima što su najdalje, zasadićemo Mičurinove kruške. Ja mislim da je tako najbolje!…

Reče to i popravi svoju rusu kosu koju je češljao naviše i koja ga nije slušala. Ne htjede ni kap rakije  – toliko je bio zanijet  idejom o sadnji Mičurinovih krušaka…

A majka-Gina je iza toga plakala još tri godine nastavljajući neprestano rastjerivati ptice sa očevog uzglavlja i ponavljajući  kako one sigurno dolijeću sa konopljišta uz rijeku. Bile su ostale samo dvije, i obje su u okrvavljenim kljunovima držale po jedno okruglo olovo od crvene sačme!…

Noću bi pticama izrastalo novo, modro perje i one bi tada ličile na rajske ptice naslikane na jednoj od fresaka na zidu!

A na fresci, osim ktitora i žene mu, skrajnuto, u dnu se slike vidjelo i dijete, a odmah uz njega i mati mu – ktitorova kćerka, koja je, sagnuta, kupila suho, naplavljeno triješće na obali rijeke.

Nad svima njima, zavučeno ispod jedne od kosih greda i osvijetljeno svjetlošću sa ktitorovog svetačkog oreola, laštilo se nepomično orahovo lišće.

Zagledani u fresku na zidu, nastojali smo što prije zaspati osjećajući se poput krivaca koji su ispaštali  zbog nekih svojih davnašnjih i prevelikih grijehova!!!


 

Jačince, 1988. godine.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Jasna Jašaragić: Jedan mart, jedno proljeće

Jasna Jašaragić   JEDAN MART, JEDNO PROLJEĆE   Sjećam se marta prošloga ljeta, od same pomisli obuzme me sjeta, žubori rijeka, miriše cvijeće mi, i more sreće.   Povjetarac se igra u mojoj kosi, bič po ...
by Redakcija
 

 
 

Benjamin Butković: Pismo onima koji bi mijenjali imena ulica

Tarik Dautović, vijećnik Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo, na svom Facebookprofilu objavio je kako će Ulica Maršala Tita u glavnom gradu Bosne i Hercegovine biti preimenovana u ulicu Ali...
by Redakcija
 

 
 

Anis Bajrektarević: Refeudalizacija Europe (III dio)

Čudesni svijet Binarnih kategorizacija (Refeudalizacija Europe – III Dio)   Da li je nova polarizacija, izolacija te nj Hladni rat iznova na pomolu? Kome to treba sada i zašto? Da bi smo uspješno odgovorili na ovo pit...
by Redakcija
 

 

 

Hajrudin Lule Mekić: Hadži Danuš hanuma

Hajrudin Mekić Lule   HADŽI DANUŠ – HANUMA . Nedaleko od kuće u kojoj smo stanovali u starom dijelu njemačkog grada, svakodnevno sam prolazio pored zapuštenog posjeda, ograđenog kamenim zidom, dužine dvadesetak m...
by Redakcija
 

 
 

Crnogorski film ”Igla ispod praga” prikazan na 3. Brač film festivalu

Crnogorski film Igla ispod praga prikazan na 3. Brač film festivalu – glumac Dejan Đonović gostovao u Supetru BRAČ, AVGUST 2017. Treći Brač film festival otvoren je filmom Ministarstvo ljubavi, redatelja Pava Marinkovi...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona