Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

5. Decembra 2015.
 

Sande Dodevski: Porodična freska

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Bio je kraj ljeta. Ruginske kruške – sjaj i bijeda Ruginca i Ruginčana – još su dozrijevale. Vjetar je raznosio njihov miris, a tada je i rijeka počela da se podebljava u svom koritu. Isprva plitka i gotovo presahnula, odjednom je počela da se rashlađuje, da joj narasta voda ka obalama i da na njima, zakašnjela, izrasta nova, mlada trava…

A prethodnog ljeta i mi smo u polju bili navrnuli kalem od ruginskih krušaka! Dva tamnozelena lastara prkosila su žitu u međi, Odževoj padini i našem ocu prijeteći mu da će ostati iza njega. Njega su već pritiskali crveni brijegovi  zbog kojih se sve češće žalio: – Ovo modro parče neba što mi stoji nad glavom – govorio je – ja neću moći još dugo gledati! Ali, vi ste mladi i zdravi, i bit ćete živi, pa ćete se uvjeriti šta sam vam govorio!

Kada je najzad  i Dragoljub otišao za Čapljinu da bi onamo gradio prugu, rijeka je strahovito dotekla!

Izlazili smo i noću da je gledamo kako će pronositi grad, i dugo smo je mutnu i nabujalu promatrali, ali osim nekog dušemeta, dviju ili triju vodeničnih greda i jednog nadutog prasenceta okruženog gomilom sitnih drva – ništa drugo nije pronijela!

Vraćajući se sa rijeke, osjetili smo na leđima studen vjetar koji je takođe duvao iz pravca Ruginca i koji je još jedanput do nas donio miris zrelog, opalog voća. Taj je hladan vjetar u naletu zbrisao ljeto i našeg oca koji je baš tada imao  želju da zaspi i da se od nečega odmara, te da na sve nas pomalo već  zaboravlja…

Ko kakvim čudom, ta mu se želja na kraju i ostvarila! Uspavao ga je onaj hladan vjetar sa rijeke i na oči mu navukao nesvakidašanji san. Zadrijemao je, a u snu ga pohodila majka-Gina! Ugledavši  je u snu još izdaleka, osmjehnuo joj se i ponudio je ruginskim kruškama. „Da ih ja ne jedem!“ –  odgovorila mu je, a zatim potražila tvrdu brijestovu metlu i njome počela da rastjeruje nevidljive ptice s očevog uzglavlja, govoreći mu:

– Sinko, ja ustani, bre, zarem ne vidiš da na tebe lete?  Pomjeri se malo, mrdni s nečim da te vidim živ li si i da mi kažeš koja te muka muči?!…

Skočanjena u struku i sva crvena u licu boje hrđe, korila ga je i tražila od njega da progovori. A on – stidljiv kakav je bio – više joj se pravdao nego što  je odgovarao. – Ah, mori! Zarem mene muka da muči? Ti si majka a ne ja i otkuda da ja to znam?

– Koje da ne znaš? – pitala ga je začuđeno i širom rastvarala svoje krupne oči. Snebivala se još neko vrijeme nad očevim uzglavljem, a onda je potražila i pronašla crvenu serdžadu i njome prekrila njegovo omršavjelo tijelo, i rekla: – Spavaj! Dabogda dušmani ovako spavali ko što ti spavaš!

Ponovila je to još jedanput i iza toga tri godine za redom plakala.

Za te tri godine kalemljene kruške u međi izrastoše za širinu hlada u ljetnje podne; minuše još tri godine i već se i napoličari osamostališe na zemlji; raspusti se i kolektiv i među prvima se  vrati Giras Slupčanski… Dođe da se pokloni očevim sjenima i samo što uđe na vrata odmah iz džepa izvadi dvije zrele kruške!

Težak, tvrdokoran čovjek,  sjedio je nepomično na malom tronošcu i ni  riječ nije progovorio. Usta mu se nisu otvarala. Tek u neko doba spomenuo je oranje i upitao nas ko će nam orati zemlju?

Bilo nas je sramota da mu kažemo kako ćemo to biti mi sami, a kada smo mu na kraju ipak priznali, ponovo je zavukao ruku u džep i iz njega izvukao prašak protiv glavobolje!!!

Zatražio je i malo vode, i dok je ispijao, ruka mu je strahovito drhtala!

Progovorivši najzad, govorio je snagom ubjeđenja i uto se već spremao na odlazak.

Još dok ne bješe krenuo, na vratima se pojavi  agronom Donča i suhoparnim glasom reče: – One što su bliže Slatini, uzet će Zadruga; ostale – bliže kućama – orat ćete sami, a na onima što su najdalje, zasadićemo Mičurinove kruške. Ja mislim da je tako najbolje!…

Reče to i popravi svoju rusu kosu koju je češljao naviše i koja ga nije slušala. Ne htjede ni kap rakije  – toliko je bio zanijet  idejom o sadnji Mičurinovih krušaka…

A majka-Gina je iza toga plakala još tri godine nastavljajući neprestano rastjerivati ptice sa očevog uzglavlja i ponavljajući  kako one sigurno dolijeću sa konopljišta uz rijeku. Bile su ostale samo dvije, i obje su u okrvavljenim kljunovima držale po jedno okruglo olovo od crvene sačme!…

Noću bi pticama izrastalo novo, modro perje i one bi tada ličile na rajske ptice naslikane na jednoj od fresaka na zidu!

A na fresci, osim ktitora i žene mu, skrajnuto, u dnu se slike vidjelo i dijete, a odmah uz njega i mati mu – ktitorova kćerka, koja je, sagnuta, kupila suho, naplavljeno triješće na obali rijeke.

Nad svima njima, zavučeno ispod jedne od kosih greda i osvijetljeno svjetlošću sa ktitorovog svetačkog oreola, laštilo se nepomično orahovo lišće.

Zagledani u fresku na zidu, nastojali smo što prije zaspati osjećajući se poput krivaca koji su ispaštali  zbog nekih svojih davnašnjih i prevelikih grijehova!!!


 

Jačince, 1988. godine.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Zoran Antonijević: Ruzmarin

Zoran Antinijević     RUZMARIN   Svatovi u kolo se uhvatili okićeni ruzmarinom gnezdo veselo svili  . Miris lisja opasao mladenačka srca između kojih još jedno srce kuca  . Pupolji se prinova nek je živa ...
by Redakcija
 

 
 

Zenica: Historijski čas u povodu 75 godina od prvog javnog proglasa protiv genocida nad Romima

Kulturni centar „Karneol“ organizira historijski čas u povodu 75. godišnjice Zeničke rezolucije (26. 05. 1942.)   prvog javnog proglasa u Evropi protiv genocida nad Romima       Predavači: sc. Fatmir...
by Redakcija
 

 
 

Književno veče u Žepču: „Kako nastaje književno djelo?“

U čitaonici Opće biblioteke Žepče, pred biranom publikom, tim istinskim ljubiteljima pisane riječi, u petak je održano  interaktivno  književno večer na temu „Kako nastaje književno djelo?“ Uvodničar večeri, do...
by Redakcija
 

 

 

Jelena Čolović: Nemaš Hrabrosti

Jelena Čolović     NEMAŠ HRABROSTI     Na licu žudnja za lepšim životom U duši potreba da podeliš s nekim svoje muke Još uvek se nadaš tragajući za dobrotom, Ali nemaš hrabrosti da mi pružiš ru...
by Redakcija
 

 
 

”Nova knjiga” – novi naslovi

Pogledajte nova izdanja ”NOVE KNJIGE”  
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona