Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

27. Marta 2016.
 

Zija Dizdarević: U bosanskoj kafani

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Sjede ljudi.
Preko sasušenih usana, iz dubine sagorjelih pluća, kulja i vuče se dim. Ide tromo, slaže se, kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda. A ljudi sjede, nepokretni. Noge prekrštene, misli dosadno nejasne kao polubijel dim što se povlači okolo. Lica se ne razaznaju, čalme i fesovi na čas se čudno izduže, protegnu, dobiju fantastične izglede u pokojem novom valu dima, neko se iskašlje, a za «odžakom» zazveči džezva.
– Rasime, jednu su dva!
Do Ešrefa je Suljaga. Razliše iz jedne džezve u dva fildžana pa srću. Ćute. Do njih Ahmetaga. Dimi i ćuti. Pa Mašo, Mušan, Mešan, Ibro. Puše i ćute.
Klupe su poredane unaokolo. Sredina kafane, sva puna sivog, gustog i teškog dima, podsjeća na baru. Ponekada tek kogod uzdahne, val jurne u sredinu, ustalasa uspavane naslage dima, pa se postepeno sve smiri.
Suljaga ćuti. U Mešana na lijevom koljenu fildžan s kafom, a na desnom savija cigaretu «tančicu». Ćute ljudi naslonjeni na zidove.
Ćuti i dim.
Cigare i čibuci, lule, ispružene ruke što su zaboravljene stale u pokretu, sve je to zabodeno u mekan, bolesno-prljav vazduh, i miruje.
Poslije otegnute, plačne škripe vrata, ću se Muhamedbegov selam. Beg sjede na klupu. Vazduh topao pokrenu se.
– E, merhaba ti, beže!
– Merhaba!
– Merhaba!…
Lijeni pozdravi i otpozdravi. Jedan za drugim, po dužnosti, ljudi dovikuju merhaba, zatim ponovo tonu u duboko, besmisleno ćutanje.
Muholovka visi i klati se. Jedna uhvaćena muha dugo zuji.
Beskrajna dosada.
– Jah! – ću se kao slučajno. I odmah bezbroj odjeka:
– Jah!
– Jah! Jah!…
A onda opet umiranje u ćutanju.
– Beže, rekoh li ja tebi merhaba?
– Reče, jakako, br’te Mašo.
Pola sata. Sat. Dva.
Zatim se Ibro prisjeća: ,,Ama, vidje li ti, Mušane, onog Kuzbašinog? Kažu da je izbio.”
– Viđoh, ja. Pa gologlav, ko vlaše. A njakav durbil – kako li – obješen o vratu.
– A što li će mu ono, jarabi?
I Mašo, kao da uopšte ne očekuje odgovor, sasvim ravnodušno zaćuti, pošto je pitanje bacio negdje u dim. Niko se ne trudi da progovori. Zujanje, dim i sporost.
Minut, dva, pet.
Džemil efendija će:
– Ma, ono se kaže durbin, a nosi se u planine. Kažu da se kroz njega vidi sa Matorca skakavac čak na Ščitu.
Govor se valja lijeno, dugo, riječi padaju teško kao od usta otkinute, glas je usamljen, čudno usamljen, kao da ostaje napušten, neshvaćen, ravnodušan svima.
– Pa mi kaziva jednom, baš čini mi se Edhem efendija – jok, slagaću, nije on… ama opet… ček… jest baš on, jest… Edhem efendija mi je kazivao kako je on na jedan – Džemal efendija potegne duboko iz ćibuka, uzdahne i izdahne, pa polako nastavi – kako je on gled›o s Matorca i vidio tačno skakavca na Ščitu.
– Aaaaa! I baš vidio? Baš vidio?
– Aaaaa!
– Jes’, baš vidio. I to, kaže, miče desnim brkom.
– Ih, pobogu brate, pa što li to?
Ćutanje.
– Haj› ti sad znaj zašto on baš desnim brkom mrda?
– Iiii!… E, baš mu je čudo!
Ćutanje.
– Hikjmet božji, moj br›te!
Nevjerovatnosti u dimu dobivaju jednako dosadnu boju kao i ono «jah». I najzad – sve je svejedno. Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi dima prepliću se i slažu, ljudi se ravnodušno čude, pa onda ćute, poneko opet vikne bezrazložno «jah», kafana se rastače u neshvatljivu miru, a negdje daleko u polju hukti fantastižan životni tempo.
Suljaga i Ešref se iskašljaše. Na dnu fildžana ostao je mutljag. Popili se «jednu u dvoje».
I opet ćutanje. Opet mir. Opet dim.
I uvijek tako.
Vrijeme stoji…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Zoran Bar: Kako prepoznati karakteristike narcizma i psihopatije u poslovnom i političkom okruženju?

Da li ste ikada doživeli mobing ili bili svedok istog? Pitate li se kako funkcionišu i kako se nose sa grižom savesti osobe čije odluke i delovanja direktno štete drugima? Ovde se prvenstveno podrazumevaju one ličnosti ko...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja: Semezdin Mehmedović – Poezija apatrizma u ”Devet Alexandrija”

Kada se čovjek malo bolje zapita tko je on uistinu, u dubini duše pročita odgovor: „ti si vječiti apatrid, beskućnik i lutalica.“ I cijeli život  je neka vrsta lutanja, skok s jednog  mjesta na drugo, prolaz kroz vr...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za lju...
by Redakcija
 

 

 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Dizdarević: O knjizi eseja „Blisko kraju“ Ramiza Hadžibegovića

Faruk Dizdarević   DIVNI TRENU                                    (Tkanica od uspomena) Ramiz Hadžibegović, Blisko kraju (Eseji), Čigoja štampa, Beograd, 2016.     Kao što nak...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona