Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

27. Marta 2016.
 

Zija Dizdarević: U bosanskoj kafani

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Sjede ljudi.
Preko sasušenih usana, iz dubine sagorjelih pluća, kulja i vuče se dim. Ide tromo, slaže se, kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda. A ljudi sjede, nepokretni. Noge prekrštene, misli dosadno nejasne kao polubijel dim što se povlači okolo. Lica se ne razaznaju, čalme i fesovi na čas se čudno izduže, protegnu, dobiju fantastične izglede u pokojem novom valu dima, neko se iskašlje, a za «odžakom» zazveči džezva.
– Rasime, jednu su dva!
Do Ešrefa je Suljaga. Razliše iz jedne džezve u dva fildžana pa srću. Ćute. Do njih Ahmetaga. Dimi i ćuti. Pa Mašo, Mušan, Mešan, Ibro. Puše i ćute.
Klupe su poredane unaokolo. Sredina kafane, sva puna sivog, gustog i teškog dima, podsjeća na baru. Ponekada tek kogod uzdahne, val jurne u sredinu, ustalasa uspavane naslage dima, pa se postepeno sve smiri.
Suljaga ćuti. U Mešana na lijevom koljenu fildžan s kafom, a na desnom savija cigaretu «tančicu». Ćute ljudi naslonjeni na zidove.
Ćuti i dim.
Cigare i čibuci, lule, ispružene ruke što su zaboravljene stale u pokretu, sve je to zabodeno u mekan, bolesno-prljav vazduh, i miruje.
Poslije otegnute, plačne škripe vrata, ću se Muhamedbegov selam. Beg sjede na klupu. Vazduh topao pokrenu se.
– E, merhaba ti, beže!
– Merhaba!
– Merhaba!…
Lijeni pozdravi i otpozdravi. Jedan za drugim, po dužnosti, ljudi dovikuju merhaba, zatim ponovo tonu u duboko, besmisleno ćutanje.
Muholovka visi i klati se. Jedna uhvaćena muha dugo zuji.
Beskrajna dosada.
– Jah! – ću se kao slučajno. I odmah bezbroj odjeka:
– Jah!
– Jah! Jah!…
A onda opet umiranje u ćutanju.
– Beže, rekoh li ja tebi merhaba?
– Reče, jakako, br’te Mašo.
Pola sata. Sat. Dva.
Zatim se Ibro prisjeća: ,,Ama, vidje li ti, Mušane, onog Kuzbašinog? Kažu da je izbio.”
– Viđoh, ja. Pa gologlav, ko vlaše. A njakav durbil – kako li – obješen o vratu.
– A što li će mu ono, jarabi?
I Mašo, kao da uopšte ne očekuje odgovor, sasvim ravnodušno zaćuti, pošto je pitanje bacio negdje u dim. Niko se ne trudi da progovori. Zujanje, dim i sporost.
Minut, dva, pet.
Džemil efendija će:
– Ma, ono se kaže durbin, a nosi se u planine. Kažu da se kroz njega vidi sa Matorca skakavac čak na Ščitu.
Govor se valja lijeno, dugo, riječi padaju teško kao od usta otkinute, glas je usamljen, čudno usamljen, kao da ostaje napušten, neshvaćen, ravnodušan svima.
– Pa mi kaziva jednom, baš čini mi se Edhem efendija – jok, slagaću, nije on… ama opet… ček… jest baš on, jest… Edhem efendija mi je kazivao kako je on na jedan – Džemal efendija potegne duboko iz ćibuka, uzdahne i izdahne, pa polako nastavi – kako je on gled›o s Matorca i vidio tačno skakavca na Ščitu.
– Aaaaa! I baš vidio? Baš vidio?
– Aaaaa!
– Jes’, baš vidio. I to, kaže, miče desnim brkom.
– Ih, pobogu brate, pa što li to?
Ćutanje.
– Haj› ti sad znaj zašto on baš desnim brkom mrda?
– Iiii!… E, baš mu je čudo!
Ćutanje.
– Hikjmet božji, moj br›te!
Nevjerovatnosti u dimu dobivaju jednako dosadnu boju kao i ono «jah». I najzad – sve je svejedno. Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi dima prepliću se i slažu, ljudi se ravnodušno čude, pa onda ćute, poneko opet vikne bezrazložno «jah», kafana se rastače u neshvatljivu miru, a negdje daleko u polju hukti fantastižan životni tempo.
Suljaga i Ešref se iskašljaše. Na dnu fildžana ostao je mutljag. Popili se «jednu u dvoje».
I opet ćutanje. Opet mir. Opet dim.
I uvijek tako.
Vrijeme stoji…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Tražili su pjesmu

Said Šteta   Tražili su pjesmu   Tražili su da napišem pjesmu dok sam podupirao mjesec ramenom i trpio oštricu zvijezda na prsa gola Ni su mi vjerovali i pustili me kao česmu gađali moje stihove kamenom začudo...
by Redakcija
 

 
 

Promocija druge knjige Dženisa Nurkovića ,,Rožaje nekada i sada“

PROMOCIJA DRUGE KNJIGE AUTORA DŽENISA NURKOVIĆA ,,ROŽAJE NEKADA I SADA“ DIVAN POGLED NA PROŠLOST I SADAŠNJOST ROŽAJA Knjiga „Rožaje nekada i sada“ predstavlja specifično viđenje Rožaja u svjetlu njegove bu...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Stijović: Kuća stara (foto esej)

K U Ć A   S T A R A Jednog dana povuče me želja da, pred veče, obiđem staru kuću. Ne znam šta sam tražio. Prođoh kroz sobe i ne opazih nikoga. Izađoh iz kuće ne znajući kuda da pođem. Po navici zaključah vrata. ...
by Redakcija
 

 

 

Nova knjiga Ismeta Dedeića ”Globa na tugu”

God. izadanja 2017. Uvez: Tvrdi Br. str. 528 Novo iz ZALIHICE GLOBA NA TUGU ISMETA DEDEIĆA Ima životnih priča dramatičnijih od svake fikcije, sjećanja tačnijih od svakog historijskog izvora i ima memoara koji su najčitan...
by Redakcija
 

 
 

”Ptica iza žice” Marije Stojiljković Marstoj

MANIFESTACIJE UNUTRAŠNJE EKSPRESIJE   Zorica Tijanić o zbirci poezije Ptica iza žice Marije Stojiljković Marstoj (Izdavač Udruženje pisaca Poeta, 2017); Ilustracije na koricama Sonja Jovanović; knjiga će biti pr...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona