Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

27. Marta 2016.
 

Zija Dizdarević: U bosanskoj kafani

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Sjede ljudi.
Preko sasušenih usana, iz dubine sagorjelih pluća, kulja i vuče se dim. Ide tromo, slaže se, kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda. A ljudi sjede, nepokretni. Noge prekrštene, misli dosadno nejasne kao polubijel dim što se povlači okolo. Lica se ne razaznaju, čalme i fesovi na čas se čudno izduže, protegnu, dobiju fantastične izglede u pokojem novom valu dima, neko se iskašlje, a za «odžakom» zazveči džezva.
– Rasime, jednu su dva!
Do Ešrefa je Suljaga. Razliše iz jedne džezve u dva fildžana pa srću. Ćute. Do njih Ahmetaga. Dimi i ćuti. Pa Mašo, Mušan, Mešan, Ibro. Puše i ćute.
Klupe su poredane unaokolo. Sredina kafane, sva puna sivog, gustog i teškog dima, podsjeća na baru. Ponekada tek kogod uzdahne, val jurne u sredinu, ustalasa uspavane naslage dima, pa se postepeno sve smiri.
Suljaga ćuti. U Mešana na lijevom koljenu fildžan s kafom, a na desnom savija cigaretu «tančicu». Ćute ljudi naslonjeni na zidove.
Ćuti i dim.
Cigare i čibuci, lule, ispružene ruke što su zaboravljene stale u pokretu, sve je to zabodeno u mekan, bolesno-prljav vazduh, i miruje.
Poslije otegnute, plačne škripe vrata, ću se Muhamedbegov selam. Beg sjede na klupu. Vazduh topao pokrenu se.
– E, merhaba ti, beže!
– Merhaba!
– Merhaba!…
Lijeni pozdravi i otpozdravi. Jedan za drugim, po dužnosti, ljudi dovikuju merhaba, zatim ponovo tonu u duboko, besmisleno ćutanje.
Muholovka visi i klati se. Jedna uhvaćena muha dugo zuji.
Beskrajna dosada.
– Jah! – ću se kao slučajno. I odmah bezbroj odjeka:
– Jah!
– Jah! Jah!…
A onda opet umiranje u ćutanju.
– Beže, rekoh li ja tebi merhaba?
– Reče, jakako, br’te Mašo.
Pola sata. Sat. Dva.
Zatim se Ibro prisjeća: ,,Ama, vidje li ti, Mušane, onog Kuzbašinog? Kažu da je izbio.”
– Viđoh, ja. Pa gologlav, ko vlaše. A njakav durbil – kako li – obješen o vratu.
– A što li će mu ono, jarabi?
I Mašo, kao da uopšte ne očekuje odgovor, sasvim ravnodušno zaćuti, pošto je pitanje bacio negdje u dim. Niko se ne trudi da progovori. Zujanje, dim i sporost.
Minut, dva, pet.
Džemil efendija će:
– Ma, ono se kaže durbin, a nosi se u planine. Kažu da se kroz njega vidi sa Matorca skakavac čak na Ščitu.
Govor se valja lijeno, dugo, riječi padaju teško kao od usta otkinute, glas je usamljen, čudno usamljen, kao da ostaje napušten, neshvaćen, ravnodušan svima.
– Pa mi kaziva jednom, baš čini mi se Edhem efendija – jok, slagaću, nije on… ama opet… ček… jest baš on, jest… Edhem efendija mi je kazivao kako je on na jedan – Džemal efendija potegne duboko iz ćibuka, uzdahne i izdahne, pa polako nastavi – kako je on gled›o s Matorca i vidio tačno skakavca na Ščitu.
– Aaaaa! I baš vidio? Baš vidio?
– Aaaaa!
– Jes’, baš vidio. I to, kaže, miče desnim brkom.
– Ih, pobogu brate, pa što li to?
Ćutanje.
– Haj› ti sad znaj zašto on baš desnim brkom mrda?
– Iiii!… E, baš mu je čudo!
Ćutanje.
– Hikjmet božji, moj br›te!
Nevjerovatnosti u dimu dobivaju jednako dosadnu boju kao i ono «jah». I najzad – sve je svejedno. Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi dima prepliću se i slažu, ljudi se ravnodušno čude, pa onda ćute, poneko opet vikne bezrazložno «jah», kafana se rastače u neshvatljivu miru, a negdje daleko u polju hukti fantastižan životni tempo.
Suljaga i Ešref se iskašljaše. Na dnu fildžana ostao je mutljag. Popili se «jednu u dvoje».
I opet ćutanje. Opet mir. Opet dim.
I uvijek tako.
Vrijeme stoji…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Lavić: Ideologizirani vokabular antibosanskih politika (I)

Mi živimo u postgenocidnom društvu, ratom podijeljenom na etničko-religijska geta. U to slomljeno društvo neprestano se ubacuju zavodljive i sporne koncepcije koje služe ciljevima koji nisu ostvareni ratnim sredstvima. Tak...
by Redakcija
 

 
 

Energetski aspekt bliskoistočnog konflikta

Bliski istok ima vrlo drevnu i bogatu istoriju. Ali, u današnje vrijeme, veoma je tužno gledati na sve što se tamo zbiva, posebno u Iraku i Siriji. Događaji koji se tamo odvijaju nanose veliku štetu muslimanskom svijetu, m...
by Redakcija
 

 
 

Zoran Hercigonja – ”Krhotine stakla” (zbirka poezije)

Zoran Hercigonja – Krhotine stakla (zbirka poezije)   nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin za nakladnika: Saša Kušter graf. priprema: TIVA Tiskara Varaždin tisak: TIVA Tiskara Varaždin CIP zapis je dostupan u račun...
by Redakcija
 

 

 

Edib Šaljić: Mali šehidi

Edib Šaljić . MALI ŠEHIDI . Dok druga djeca slušaju bajku, Dok sanjaju miran, šareni san, Sirijsko dijete sanja mrtve baba i majku I moli Boga da preživi još jedan dan. . Zar među djecom razlike ima?! Zar može neko dje...
by Redakcija
 

 
 

Belkisa Redžović: Ne gubimo dragocjeno vrijeme

Belkisa Redžović rođena je 2005. godine u Novom Pazaru od oca Seada i majke Edine. Još od ranih dana svog detinjstva, izdvajala se od druge djece mudrošću i strpljenjem. Najviše je voljela da gleda slike i na osnovu isti...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona