Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Sjećanja

27. Marta 2016.
 

Julije Jelaska: Sjećanje na legendu grada Zadra

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Zadar ima svoje legende svoje oriđinale, ljude genijalce, intelektualce, umjetnike, pisce, glazbenike fotografe, ulične slikare i portretiste, karikaturiste i boeme. Jedan od tih ljudi bio je i pokojni Duško Nonković zvani Bućo, kako je sebe volio zvati “ posljednji boem grada Zadra “. Bućo je bio moj prijatelj i to veliki prijatelj i što je najvažnije dobar čovjek, jako dobar. Toliko dobar da mu je život sručio ogromno breme problema na leđa. Bućo je prije svega bio pjesnik, mada on to za sebe nikad neće, tj. nije htio priznati, a napisao je najljepše glazbene balade grada Zadra. Bio je svojevrsna LEGENDA GRADA ZADRA. Opjevana legenda, čovjek kojeg su voljeli i stari i mladi. Čovjek koji je svoje pjesme poslao u vječnost. LIPA JE RIVA MOJEGA GRADA pisma je koja je u uhu svim Zadranima, a piva se na svadbama, feštama svih vrsta, maturalcima, zarukama i sličnome. A Bućo, stari dobri moj Bućo, bavio se čak i fotografiranjem i bio je dobar fotograf. A nije bio iz Zadra, zanimljivo. Bio je rodom iz Opuzena, kod Metkovića s izvora Neretve iz doline mandarine. S izvora Naronskih arheoloških ostataka izviru i duhovi neretvanskih gusara. Priče za vječnost, vječnost za život, istina za vječnost. A volio je Zadar više od sebe, više od svoje duše, nije bio sebičan čovjek. Bio je pravi boem i umjetnik sa stilom i srcem, dušom grada. Grada Zadra. Svako ljeto svirao je po zadarskim trgovima i kaletama, na Forumu najčešće i na skalinama kod zadarske gradske lože. Rijetki znaju, bio je i članom udruge glazbenika Zadar, gdje sam ga prvi put upoznao 1990.-te godine negdje u proljeće. Bućo je tada znao svirati razne instrumente, a najčešće u duetu BUĆO & PERO….dok ga nisu stisle godine i izdalo zdravlje. Radio je on svoj cijeli radni vijek u Gradskom vodovodu – Zadar, baš kao i Vili Kalmeta. Dogovarali smo se ja i on oko rada na nekom stripu. Čak mi je u Supernovu nosio scenarije na uvid. A ja to nisam stigao obraditi, jer vrijeme je novac, a to mi nije bilo isplativo. Čudio sam se kako je uspio preživjeti kad ga je uhvatio nekakav problem s disanjem i stajanjem svako desetak minuta, pa mi je kasnije rekao kako ga je ljeto i more uz peraje i ronjenje – preporodilo. Polije toga dosta se dobro držao čak je izlagao sa ZADAR ARTOM i to fotografije koje je ponešto i obrađivao u photoshopu. I onda ga je kao grom iz vedra neba strefila smrt sina. Boris se ubio lovačkom puškom jer više nije mogao podnijeti pusta dugovanja državi i nemogućnost zarade novaca od firme za čišćenje koju je držao sa ženom, a koja nije nosila ni rezultate ni novac. Premala smo mi sredina- često bi mi govorio Bućo s tugom u suznim očima. Ipak nekoliko mjeseci kasnije, kad je mislio da će umrijeti od tuge za voljenim sinom, klapa INTRADE napravila je potez godine i pozvala ga da gostuje s njima na VIŠNJIKU, tu u ZADRU da zapiva i zasvira s njima najlipšu mu pismu… Divna je riva mojega grada, beskrajno lijepa i tako mlada… taj divan kutak moga života… I tako ode nam Bućo.Vijest sam doznao iz novina, medija i facebooka, kad je za odlazak na sprovod već bilo kasno. Ali otišao je Bućo, Bućo velikan ne samo hrvatske već još značajnije “male” zadarske glazbene scene, scene koja je hrvatskoj glazbi dala drage glazbenike i dobre ljude. Otišla je dobra duša grada Zadra. Bućo, poput onih s kojima je pjevao jeo i pio, provodio svoju mladost S Tomislavom Ivčićem, Vedranom Ivčićem, Romeom Santinijem, Mladenom Grdovićem, Bepom Matešićem, bio je karizmatična osoba, dobri duh grada Zadra. Posljednji boem s Kalelarge, posljednji boem s gitarom. Adio Bućo, prijatelju moj! (Oprosti, jer ove su riječi umjesto epitafa. Zadar će pamtiti dugo, dugo tvoje pjesme. Posljednji sanjaru boeme ovoga grada. Zadar zna, onaj Zadar koji sanja.) Neka te prati nebeski besmrtni sanjar, anđeo na putu do raja. I beskraja. Adio….sjetim se tvog lika svaki put kad šetam najljepšom i svakako najposebnijom rivom na svijetu. Zadarskom rivom.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Samir Bešić: Sjećanje na Abdulaha Talundžića

Abdulah Talundžić  Čovjek kojeg sam upoznao ne tako davno. Poslije rata, kad se iz Beograda vratio svojoj kući, u Majdan, u zasluženu penziju. Penziju zarađenu van Bosne i Majdana. Velika mi je čast i zadovoljstvo što...
by Redakcija
 

 
 

110 godina od rođenja Radovana Zogovića

110 GODINA OD ROĐENJA RADOVANA ZOGOVIĆA Rođen 19. avgusta 1907. godine, u selu Mašnica (Gornje Polimlje, Andrijevica) Gimnaziju je učio u Peći i Tetovu, a filozofski fakultet završio u Skoplju i Zaječaru. Bio je korekto...
by Redakcija
 

 
 

Ibrahim Kajan: Sjećanje na Đenanu Buturović, znanstvenicu svjetskog glasa

BUTUROVIĆ Đenana, prof., naučni savjetnik, književni historičar, etnolog, antropolog usmene tradicije, folklorist, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu.  Diplomirana na sarajevskom Filozofskom fakultetu – grupa hrv...
by Redakcija
 

 

 

Adnan Dacić: Sjećanje na Vejsela Dacića (1907-1997)

Adnan Dacić   110 godina od rođenja i 20 godina od smrti VEJSELA HALITOVOG DACIĆA (1907-1997)     Jedna od najznamenitijih ličnosti skorije povijesti Rožaja je svakako i Vejsel Dacić koji je primjer da dobrota ...
by Redakcija
 

 
 

PET GODINA OD SMRTI DŽENANE BUTUROVIĆ

28. januara 2012. godine u Sarajevu je umrla Dženana Buturović bosansko-hercegovačka književna historičarka, kulturni antropolog, folklorista i doktor književnih nauka. Rođena je 29. avgusta 1934. godine u Trebinju. Dipl...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona