Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Srbija

29. Jula 2015.
 

Dušan Dojčinović: Po prvi put sa Ćamilom Sijarićem u Sarajevu

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Dok sam razmišljao, o Suadi Tabaković, kako ću je upoznati jednom čekajući je ispred Begove džamije, da završi s namazom (molitvom), i kako me Bogdan, beskućnik, brani, od trgovavca na Baščaršiji: Jesi li kupac!? – Ostavi to! – Ne diraj malog, ba! – A, hteo sam da kupim neku sitnicu za moju kolegenicu po peru, Suadu Tabaković, koja je napisala najčitaniju prozu: Pismo oca rudara. Prolazim, pored nekadašnjeg CK-a (Centralnog komiteta) i jedan auto, se svom silinom zaleti i Ćamil Sijarić se zanese i pade… Pomogoh mu da se pridigne, očisti prašinu s mantila.

– Jeste li ste ugruvali, poštovani Ćamile Sijariću!?

– Nisam vala, ne brini – kaza mi on. I onda se kao klupko, na filmskom platnu, odmotava, sve što sam hteo reći, dragom mi sagovorniku, čije su pesme, pripovetke, pune sevdaha, života, ljubavi, mirisa prirode, kojom odiše Ćamilova Herceg Bosna. Iz jedne kafane, dopiru, završni taktovi, pesme: Kad ja volim rumenog seljaka…

– I javnost je bila u večitoj dilemi sa seljacima, kojima ste Vi dali nadmoć i prioritet, u svojim delima, koje su zaslužili.

– Baš tako! – odgovori mi Ćamil.

– Kakve su devojke u Sarajevu!? –upitah Ćamila Sijarića.

– Pitaš me, pa pogledaj, pjevaju i kad ponestane pjesme, opet pjevaju, gizdave, sve, baš kao Bosna!

– Herceg Bosna, je isto takva, Gračanica, pogled dopire do planina, odozgo se vidi celo Trebinje, a vazduh miriše na more, i lavandu, jer tu je na nekih četrdeset kilometara, more, ako ne i manje, Dubovnik, ako se ne varam Ćamile!? I dodadoh: A reka Trebišnica, zelena, kao oči u kakve devojke, na Baščaršiji.

– Baš tako, u dahu mi potvrdi Ćamil Sijarić i reče: Znam kako miriše lišće oraha. Listovi otpadaju a mi ih krišom sakupljamo, u komšijskoj avliji…

– Posekli su ga – kazah poštovanom Ćamilu.

– Imaš moju pripovetku, pa čitaj: Miris lišća orahova! Nego, nisi se ženio, ima puno cura, ovdje u Sarajevu!

– Nije lako, mlad još jesam, da pilam drva!? – Šta ću, jadan, bolan!?

– Ništa, zasuči rukave, grehota da te izdržava, kilavi otac!

– Jes, vala, ba. Nego, poštovani Ćamile, za Vas pričaju da ste Gabrijel Garcia Markez, Gaucho Bosne!?

– Gdje to piše!

– Pa, sad piše, to ste zaslužili, svojim radom i rečima.

– Nego mnogo mi se dopala, misao, koja kaže, ko’ sa zmijama nije živio, od otrovnica gine, ili od automobila oni koji su ih ignorirali.

– Mene je dragi Ćamile, ujela, šarka, pa se bojim i guštera…

– Što kažu: Opeko se na mlijeko, pa puha i u jogurt. – Ha, ha, ha – grohotom se nasmija Ćamil.

– Živim sa takvim „otrovnicama” (komšijama), ignorišem ih, ali bojim se da ću kao pazikuća, završiti pod auto.

– Ničeg se ne boj sinko, ni onih što ubijaju tijelo, ni onih što dušu mogu upropastiti u paklu!

– Ničeg se ne boj sem Boga.

– Jesam li ja to negdje pročitao!?… začudi se Ćamil Sijarić..

– Ode mi trola, ’ajd uzdravlje, piši kad stigneš, pa da te drugi put bolje ugostim, i dočekam!

– Važi dragi Ćamile! – Ćamil, ode tramvajem, a kada se konačno upoznah sa Suadom Tabaković srce mi zatreperi ko’ ptici krila, ko’ u onim mojim pesmama što odišu šeher Sarajevom i behar Bosnom, u ”Avliji” iz Rožaja zamirisaše moje ”Žute jabuke”… A ne kaže džabe narod, gde ti je srce, tu ti je blago… Iz rđavog, starog oluka, poče da lije kiša, uzeh, kišobranom da zaklonim mene i Suadu od kiše…


 

Istaknuta slika: Ćamil Sijarić i Ivo Andrić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Miroslav Stamenković: Miki

To mače, koje sam pripit ukrao sa terase kafane jednog prepodneva, i strpao ispod jakne bez mnogo razmišljanja, uneo sam u autobus i držao ga u ruci. Bilo je mirno, pa sam tada pomislio da su sve mačke takve. Jedna žena mi...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Otac koji sa kamenom priča

Još mi u sjećanju živi slika mladića s kraja rata, nasmiješenog i uvijek spremnog za neku finu doskočicu. Ponekad zaljubljen i zapleten među zvijezde kao u paukovu mrežu, ali nikada ters. Onda ga prestanem viđati, da b...
by Redakcija
 

 
 

Smail Jonuz: Potohnućemo namah!

Švedski gradić Varberg je važna luka. S druge strane mora je Danska. Naš čovjek, kako ga je Bog stvorio znatiželjna i snalažljiva, odmah poče izviđati u luci kako se tamo ide, koliko košta karta i, što je najvažnije...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Dječak na stepenicama

Dječak na stepenicama   Prije koju godinu, prolazio sam kroz udaljeno selo od grada i vidim dječaka, uzrasta pet-šest godina kako sjedi na stepenicama jedne manje kuće. Bio je skromno obučen, isprljane odjeće i misli...
by Redakcija
 

 
 

Vukosav Delibašić: Kuća na bijelom blagu

Rat je završen prije tri godine, a još uvijek su po šumama i skrajnutim selima lutali: odmetnici, vojnici, milicioneri, šumari, razne uhode i špijuni, koji su na svakoga motrili i pazili ko kud odlazi i ko kod koga dolazi...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona