Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Stari tekstovi

4. Septembra 2015.
 

Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova je tvrđava, koja se nalazila u brdima, porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (hass) hercegovačkog paše, a nalazi se na teritoriju hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri stotine akči, u nahijama toga kadiluka ima sedamdeset i sedam sela. Ima muftiju, predstavnika šerifa, predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janjičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), starješina esnafa (sehir kethudasi) te razne prvake i velikaše.

Foča: Most Mehmed-paše Kukavice, Gornji ćehotinski most

Foča: Most Mehmed-paše Kukavice, Gornji ćehotinski most

Oblik i položaj Foče
Prostire se duž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima 18 mahala. 10 je muslimanskih, a 8 bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska. Ima 2.160 impozantnih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju, pokrivene su ćeremitom i pločama, okružene baščama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova. Najimpozantniji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halif) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov saraj i Serdarev saraj.

foca_-obiljec5beeni-su-objekti-395
Džamije
Ima svega 17 islamskih bogomolja (mihrab). Između svih ističe se džamija sultana Bajezida Velije u staroj čaršiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret. Zatim džamija Fatma-sultane. I ta je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom. Na kraju zapadne strane varoši nalazi se jednostavno građena džamija Šejh-Piri efendije. Defterdar-pašina džamija ima jedan minaret, a pokrivena je olovom. Zatim ima Osman-agina džamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
Zgrada Hadži-Osmanove džamije, koja je slična raju
Postade uzvišen hram iskrenih vjernika
Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine
Posta krasna džamija i privlačan hram
Godine 1022/1613
Ova svijetla džamija ima kupolu od daske, a sva je prekrivena olovom. Na vratima džamija kadije Osman-efendija nalazi se ovaj natpis:
Blago onom ko u nju uđe čist
Datum joj je:
Godine 1002. = 1593/1594.

foca_dc5beamija_medresa_han_sahat-kula_mehmed-pac5a1e-kukavice_416
Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih ima 11 mahalskih mesdžida (zavije) Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje. Na suprotnoj, istočnoj strani te rijeke nalaze se ove džamije: Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife), starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina, glavnog neimara (mimarbashi) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu, ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije, u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at, na ovim sofama je poredano sinetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inžinjerijski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrije. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu. U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emajl-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora šadrvan (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safijski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije, do samog puta, podignuta je veličanstvena kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor napravio takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inžinjer i svjetski putnik koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke ostaje zapanjen i zadivljen. Osnivač ove zadužbine, Hasan-paša, umro je u Budimu kao Budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasiyet), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom emajl-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at) i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav Božji hram da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdarja. Umjetnički izrađenim lusterima, koje je također dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije, na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije ovaj natpis:
Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbine
I dobrotvor Hasan, sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih:
Primi je lijepo, o vječni (Bože)!
Godine 1047.
Pokraj ove dzamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove Pašina dzamija(Pasa cami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio
Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakufa
Napisano godine 961.
Džafer-efendijina džamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom. I Sulejman-begova džamija je, također, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca. Osim ovih džamija, nalazi se na ovoj strani više mahalskih mesdžida. U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i baštama. Ona je okrenuta prema čaršiji i bazaru i predstavlja kosmoramu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama. Tu ima tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halifa) spahija.
Sudnica (mekheme), koja je u blizini ovog kupatila, također je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja. Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezid-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta riba iz rijeke Drine, bijeli kruh i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme. Prema bazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana. Sredinom ovoga mjesta, tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadno od rijeke nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorovi i uglednije kuće leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka. Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hersek) iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagorja i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direktno kroz bašče i ne pravi nikakve vijuge.
Na istočnoj strani grada, pored Aladža-džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (dabeghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli ga nadvoje i tu utiče u rijeku Drinu. Drina teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kasabu Bijeljinu te pod gradom Racom, utiče u Savu.

U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča a drugi Mostar. Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta. Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im veoma lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima. Mladići su im pravi sokolovi, neustrašivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. Njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih. Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

Fočanski most – ogledalo čuda
Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizo grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ovoga grada, na Karaburnu na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno, koje se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, opasan i nesiguran prelaz, koji već propada jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge gretle tako da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. Tako su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lađe i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smrači pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovoga mosta. To je most rahmetli Sulejman-hana. On je za njegovo održavanje
uvakufio jedanaest sela. Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijetelja prešli preko rijeke Ćehotine, i idući obalom rijeke Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.


Priredio: Kenan Sarač

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Medina Džanbegović Mohamed: Welcome to Cairo!

Sve do početka 2011. godine Egipat je bio poznat kao raskršće svjetova, zemlja mistične ljepote, enigma slaganih simbola prošlosti, slika višeslojne arhitekture socijalnoga i duhovnoga života muslimanske, kršćanske i h...
by Redakcija
 

 
 

Safet Hadrović Vrbički: „Avlija“ me odvela do Stambola

Uvijek sam žudio da prekročim prag avlije, da krenem na put koji će me odvesti da vidim svijet, da upoznam ljude i među njima steknem prijatelje. Da na tom putu ispunim dušu radošću, a to je najveće bogatstvo ovoga svij...
by Redakcija
 

 
 

Damira Kalač: ”Doživi Rožaje” ili kako da uživaš kao turista u mom zavičaju

Da sam u Rožaje stigla dvadesetak, do mjesec dana ranije, mogla sam da probam kajakanje Ibrom. Ali nisam. Ipak, saznanje da u Rožajama mogu sebi da priuštim taj vid odmora i rekreacije, natjeralo me da se zamislim i pitam ...
by Redakcija
 

 

 

Jelena Kaluđerović: Rožaje- zelena oaza Crne Gore

Prije nekoliko dana bila sam u turističkoj posjeti Rožajama, veoma interesantnom gradu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. Na poziv direktora Turističke organizacije Rožaje, Amela Dedeića, zajedno sa ostalim kolegama blog...
by Redakcija
 

 
 

Sande Dodevski: Na putu prema Bosni

…Na stočnoj pijaci u Trilju bukare i bukarice od smrikovog drveta, užad svih debljina i dužina, samari, konjska oprema, kačice, buradi i još koješta…! Sve na prodaju!!! I na malim i na većim bukaricama i buka...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona