Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Vijesti

10. Maja 2016.
 

Rezultatai konkursa za najbolju bajramsku priču 2016.

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

POZNATI REZULTATI KONKURSA ZA KNJIŽEVNU NAGRADU “BAJRAMSKE PRIČE” ZA NAJBOLJU NEOBJAVLJENU BAJRAMSKU PRIČU 2016.

 

„LAUREATI HUSEIN BULJUBAŠIĆ, ISNAM TALJIĆ, SENADA ŠAHOVIĆ“

 

 

Na konkurs/natječaj za književnu nagradu “Bajramske priče” za najbolju neobjavljenu kratku bajramsku priču, koji je bio raspisan do 12.marta/ožujka 2016.godine, prispjelo je 57 priča uključujući i jedan poetski uredak potpisan šifrom “Kurban bajram” kako je i pjesma naslovljena, zanimljivo, kao i nemali broj proznih uredaka. Na odzivu učesnika mogu pozavidjeti i neki poznatiji tradicionalni natječaji, što (u)kazuje da su organizatori konkursa, na čelu sa predsjednikom Huseinom Huskom Ismailovićem, na dobrom putu da ovaj konkurs učine renomiranim i prepoznatljivim u Bosni i Hercegovini, ali i diljem svijeta, kamo žive svi oni kojima su bajramski i ini blagdani u srcu, što najbolje svjedoči da su priče pristizale iz svih krajeva svijeta, pa čak iz Australije i Turske.

 

Sve prispjele priče, kako nalažu i propozicije konkursa, tematski se vezuju za bajramske blagdane (Ramazanski bajram i Kurban bajram), a pripovjedački se razgranjavaju višesmjerno i višeslojno poput magičnog stabla života sa svim onim elementima koji oslikavaju blagdansku atmosferu kroz sicijalno i emtivni poniranje u radost ili tugu, u svečanost ili bolni rasplamsaj tegobnih duša zbog rana koje ne zarastaju, a najčešće su posljedica ratnih nedaća. Neke priče se dotiču upravo muhadžirskih muka na ovodunjalučkim prolaznim stazama života i životnim pribježištima daleko od matične domovine. U neke priče, finim, literarnim nitima, utkana su sjećanja na djetinjstvo i mirnodopski vakat u kome se živjelo sporije, rahatnije, zdravije i duže, pa su i bajrami, prema nostalgičnom promišljanju nekih autora, bili svečaniji u odnosu na ovovremene.

 

Međutim, ko bude pomno iščitavao priču po priču, sigurno će uočiti raznovrsnost i različitost stilova, pripovjedačke forme i izražaja, što možda više (u)kazuje na iskustvenost i razliku u starosnoj doba autora, ali po jednom su srodne i čine ovaj zbornik proznih uredaka u isto vrijeme i jedinstvenom knjigom i svojevrsnom romanesknim cjelinom: sve ih vezuje uzvišena, i nemjerljiva sa drugima, ljubav prema Svemilosnom i Svemogućem Stvoritelju, a odmah potom ljubav prema najdražem musafiru u kućama i srcima muslimana – ramazanskom i kurbanskom Bajramu! Otud je lahko primjetno kako su gotovo sve priče podastrijete spoznajom značaja bajramskih blagdana u kojima se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemaljske radosti ii ne blagodeti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili. Nadalje, neizbježna je spoznaja, što ovu svojevrsnu panoramu priča čini posebno vrijednim literarnim štivom. jesu priče ljekovite poruke, ali i pouke koju u sebi nose bajramski blagdani.

Članovi žirija u sastavu: kniževnika Mustafe Smajlovića, prof, Dževide Porobić i prof, Nurije Delića, koji su pažljivo iščitali svaki uredak, bez uvida u ime i prezime autora, dakle, bile su im dostupne samo šifre kako dolikuje poštenom žiriranju, pogotovo kada su u pitanju anonimni natječaji, u najuži izbor za nagradu odabrali su 30 priča:

 

BAJRAMOVANJE U VRHPOLJU – Husein Buljubašić,

BAJRAMSKO ODIJELO S MARIENPLATZA U MÜNCHENU – Isnam Taljić,

USPOMENA – Senada Šahović,

RADOST BAJRAMA – Vildana Alajbegović,

MIRIS KURBANA – Suada Sokolović Suljić,

AFERIM, MJESEC RAMAZANA JE – Alma ( Ajanović) Zornić, BAJRAM – ČEKMEDŽA LIJEPIH OSJEĆAJA – Mehmed Meša Delić, KALUF ŠEĆERA – Nermina Subašić,

TREŠNJEVAC – Fajko Kadrić,

ĐUL ŠERBE – Said Šteta,

SJEĆANJE NA DJEDA – Alma Muharemović,

POSLJEDNJI DJEDIN BAJRAM – Alma Mujanović,

BAJRAM JE ČUDO – Anela Sejarić – Vujinović,

KOD NENE I DJEDA NA BAJRAM – Fuad Hrustić,

BAJRAM KOD DJEDA BAJRE – Belma Ramić,

BAJRAMI KOD MOG DJEDA – Nejra Kadrić,

TESPIH MILOSTI – Esma Bandić,

O PUTNIČE, NE SKREĆI SA PUTA – Nenad Ostojić,

MIRIS BAJRAMA – Ismet Suljić,

KO DIJELI IMAT ĆE – Amela Isanović,

HAMZINA LJUBAV – Emina Đelilović,

KRČAG – Ilija Fonlamov Francisković,

KURBAN – Edina Skopljak Dedović,

ŠARENE DIMIJE MOJE MAJKE – Adnan Veljan,

VALJA SUTRA RANOM ZOROM USTATI I LIJEPI BAJRAM DOČEKATI – Ramzija Kanurić,

MOJA AJKUNA – Jasna Rizvić Alimanović,

MIRIS BAJRAMA I KOMŠILUK – Dženan Mašetić,

PROBUDI SE, IBRAHIME, SANJAŠ – Sabahudin Alimanović,

IZ SRCA IZBJEGLICE – Jasmila Talić-Kujundžić,

HAMID – Suzana Đikić.

 

Ostale dobre priče koje ulaze u knjigu, 13 priča:

 

KAD SE OTME SRCU BLISKO – Lejla Novkinić,

BAJRAM – Merim Halilović,

BAJRAM KOJI SE PAMTI – Sadija Selenić,

KADA TUGA DOĐE NA BAJRAM – Maida Alispahić,

SJEĆANJA NA BAJRAM – Jasmina Halilović,

DJED-BAJRO-Ismet BÖLÜKEMİNİ,

BAJRAM NEKAD- Hakija Bašalić,

BAJRAMSKASJEĆANJA NA MOG DJEDA – Sajma Gledo,

IBRAHIM – DEDINI OBIĆAJI – Nermin Burzić,

DJED BAJRO – Elma Nukić,

ŠVAPSKI BAJRAM – Jasenka Cico,

DJED BAJRO – Almir Hodžić,

SA KOLJENA NA KOLJENO – Emina Alešević.

U najužoj selekciji, ali dobrano i izvan nje, bilo koja od priča, po umijeću i ljepoti pripovjedanja, mogla je biti u konkurenciji za jednu od nagrada. Pa ipak, žiri je jednoglasno donio odluku da nagrade pripadnu pričama ovim redom:

 

– Prva nagrada – “Bajramovanje u Vrhpolju” (šifra; ‘Bajramovanje u Vrhpolju’) autor Husein Buljubašić,

 

– Druga nagrada – „Bajramsko odijelo s Marienplatza u Münchenu“ (šifra; ‘Muhadžir’, autor Isnam Taljić,

 

– Treća nagrada – „Uspomena“ (šifra; ‘Leptir’), autor Senada Šahović,

 

– a pohvaljena priča – „Radost Bajrama” (šifra; ‘Sedma’) kao posebna nagrada-autor Vildana Alajbegović.

 

Prvonagrađena priča “Bajramovanje u Vrhpolju” nosi u sebi sve one elemente lijepog i umješnog pripovjedanja, uz fine, emocijama obojene poetske slike, jasan dijalog, ljepotu isvornog jezika, rastezljivu maštovitost, umjetničku ljepotu… Autor priču počinje i završava sa čudesno moćnom pticom kakvu jedino vidi u bajkovitoj mašti, koja se ispripliće sa stvarnošću, glavni junak, vrhopljski dječak sa obala Sane: “Ptica je bila sva šarena. Kao da je od cvijeća. Ne samo od cvjetova, nego i od listova sa cvijetnih stabljika. Osim pomalo kukurijek, cvijeće nije zeleno. A njoj se rep zelenio. Bio je vrlo dug. Od dužine i presavijen. Presijavao se u mnogo podboja zelene: od svijetle boje proljetne travice do tamne s homora. Vrat kao da je bio u nijansama plamena, a krila šarena poput livade zasute ljubičicama, visibabama, jagorčevinom, kaćunima. I sedlo je bilo udobno. Kao da nije od perja, nego od samo samog paperja. Kljun je bio kakav i bude kljun – između žute i narančaste. Kranj njega su počinjali oni crvenkasti ukrasi kakve imaju horozi i izgledaju poput hobera na horozu. Ovi su mnogostruko veći od horozijih, tako da je i ptica i njima mahala. Kad bi se gledala iz daljine, podsjetila bi na avion dvokrilac. Letjela je onako kako bi dječak u sebi pomislio. Kad mu naumpadne da bi se vinuli u visinu, ona poleti uvis. Kad se, pri tome, uplaši da su preblizu Suncu i da bi ih moglo spržiti, zaželi da se sunovrate prema šumi. Pa da se, onda, najednom uzdignu i polete ravno. I ptica bi tako učinila…“

(Iz recenzije Mustafe Smajlovića, književnika i publiciste)

 

Drugonagrađena priča je „Bajramsko odijelo s Marienplatza u Münchenu”.

Nad pripovjetkom dominira rečenica: „Djeca su mala, ali su veliki ljudi, bolje pamte i više pate od odraslih.“

Autor je sa svojim Bajramskim odijelom iz Njemačke pokazao teške i tužne puteve kojim prolaze naši ljudi što su se zaputili da koricu kruha zarade čak u Njemačkoj. Uz pretežak rad na građevini, gdje vlada propuh i nesrazmjerno veliki fizički napori da bi se koliko toliko udovoljilo poslodavcima i njihovim procjenama koliko ko treba raditi. Obično biva da se kandžija onaj vo koji najviše tegli. A naš čovjek, ovaj puta Akif, hoće se i zna se pred strancima pokazati, pa se često može i ono što se ne može, samo da bi bio pohvaljen od poslodavca i da bi zadržao radno mjesto koje u Bosni nema. Naš Akif stiže i u džamiju, ali tursku, jer se Bošnjaci onda nisu znali organizovati i ujediniti u „Bošnjački kulturni centar“. Oženio se Akif u Bosni, a žena mu Zejna porodila i poklonila četvero djece: kćerke Asimu, Hajriju i Karmelu, i – na kraju, sina Azema. Sva su mu djeca zlatna, i ne pravi Akif razliku među djecom, po onom starom pravilu: muško je muško, a žensko je žensko, ali ipak: Azem je najmlađi, još nije ni u školu krenuo, a babo mu želi donijeti odijelo čak iz Njemačke, pravo, čvrsto, s peglom čak, da se vidi i zna kako je naš Akif promućuran i spretan – naišao u samom centru Muenchene, na Marienplatzu, na radnju „Salon Mode Anzuege“ čiji je vlasnik Maler Schreiner. Autor minuciozno pokazuje da zna distinkciju i u njemačkom jeziku između Schreinera i Tischlera: Krojač a Tischler. A naš Akif ne zna njemački, ali dobro vlada bajerskim. Divno su se sporazumjeli, kao i Gogoljev Akakije Akakijevič sa svojim krojačem Petrovičem. Ovdje kod našeg Akifa novac nije bio nikakav problem. Naprotiv, krojač Schreiner je Akifa čak nagovarao da kupi konfecijsko odijelo, jer je i dovoljno kvalitetno i mnogo jevtinije, ali se brižni otac Akif žestoko usprotivio, jer je želio spezial odijelo maksuziju iz Njemačke donijeti svome sinu, pa koliko košta da košta, nije babi Akifu žao. Trebalo je vidjeti i osjetiti tu radost samoga maloga Azema kada je obukao na sebe to odijelo iz dalekoga svijeta. I sve bi bilo u redu da je proslava Bajrama tekla u tome tonu i pravcu. Gdje bi roditeljima, sestrama i cijelome selu bio kraj da se mali Azem i prošetao do džamije na Bajram, u njoj bio najviđeniji po neobičnom i skupocijenom odijelu – svi bi ga pipkali, sumnjajući da je moguće u njihovoj zabiti imati tako skupocijeno i lijepo odijelo, a biti odavdje i tu rođen.

Zato je autor, kako to često rade nama bliski pisci, kao što je to naprimjer Borhes, na kraju začinio priču neočekivanim završetkom: Maleni Azem se nikako nije mogao probuditi da ide na Bajram namaz, a nije nam nagovijestio da li se radi o umoru djeteta, ili je možda posrijedi nešto mnogo gore i teže od toga – tragedija. Ono što najviše volimo i želimo, svoju djecu i njihov uspjeh više nego li svoj, sagorimo svojom željom i pretvaramo u njegovu suprotnost. Ostaje tajnom šta se zaista zbilo sa djetetom, otkuda na najradosniji dan – Bajram, da se dijete samo od sebe presamitilo preko ruku svojih roditelja, kao što sin u Preobraženju Franza Kafke, ostaje zaključan u sobi, a roditeljima preostaje jedino mogućnost da se prošetaju sa kćerkama ne bi li nekim slučajem naišli na „sreće“ svojih kćerki. Dan je ionako sunčan i lijep, a našu bol, ovaj puta za sinom i kod Kafke i kod Autora priče, ne vidi i ne zna niko do samoga Boga.

(Iz recenzije Nurije Delića, profesora književnosti).

 

“Među 57 bajramskih priča prispjelih na konkurs, moju pažnju su privukle one koje koje su drugačije od ostalih, nekonvencionalne i netipične.

Tražila sam dobru “priču”, vješto, zanimljivo i duhovito ispričanu, a među nekoliko takvih, najviše me se dojmila priča „Uspomena“ pod šifrom „Leptir“.

Riječ je o devetogodišnjakinji, maloj buntovnici iz porodice gdje samo majka posti. Djevojčica odluči postiti prvi dan Ramazana, bez obzira što stariji kažu da post nije obavezan za djevojčice, pogotovo one sa “slabom krvnom slikom” i da će njen pokušaj završiti nesviješću i infuzijom. Ona ne odustaje i kaže samoj sebi: ” Radije bih otrpila ne znam kakvu kaznu nego prihvatila neminovnu istinu da nisam stvorena za sve i da za neke stvari jednostavno nisam sposobna.”

Tako mala junakinja, svojeglava, kapriciozna, pomalo razmažena, vođena željom da se dokaže, a da svi primijete njenu “žrtvu” i podvig – na kraju sama dolazi do spoznaje o ljepoti tog dana koji završava idiličnim iftarom.

Ova neobična priča o djevojčici koja nije odgojena u vjerskom duhu, zbog te činjenice ne gubi ništa na ispravnosti ideje. Naprotiv, naša mala junakinja sama dolazi do spoznaje o svojoj ispunjenosti postom, kao i do spoznaje o svom identitetu.

Priča dobija na stilskoj vrijednosti zbog činjenice da je ispričana iskreno i duhovito, u 1. licu, iz perspektive djevojčice, junakinje ove lijepe priče.”

(Iz recenzije Dževide Porobić, profesorice književnosti).

 

 

Pohvaljena priča “Radost Bajrama”, koju je izvezla poetska maštovitost djevojčice, sa detaljima iz svakodnevnog života koji je čine stvarnosnom, iskrenom i doživljenom, brzo će osvojiti čitalačka srca, prije svega zbog jednostavnosti i uzvišene radosti koju donosi sa sobom Bajram. Očito je da je ovu priču ispisalo spisateljsko neiskustvo, ali zavrjeđuje pažnju i divljenje zbog iskrenog dječijeg doživnjavanja Bajrama i bajramskog darovanja. U nekom stožijem odabiru možda ova priča ne bi našla među najboljim, ali zbog iskrenog pripovjedanja zavrjeđuje svoje mjesto među odabranim:

” … Kasnije, dok smo svi sjedili za bajramskom sofrom i sretno razgovarali, ja sam i dalje razmišljala o dedi Muharemu. U jednom trenutku sam bila jako sretna zbog svoje porodice, svi na okupu. Moj brat Kerim se ne odvaja od dede Sulje. Mama, nana i tetka nešto šapuću, a babo i tetak već dogovaraju sljedeći susret… U drugom trenutku sam bila kod dede Muharema i kroz mali prozor sobe, istu sliku vidjela za njegovim malim stolom…”

(Iz recenzije Mustafe Smajlovića, književnika i publiciste).

 

I na kraju, o ozbiljnosti ovog konkursa/natječaja, na kojeg su pristigle, podsjećanja radi, 57 priča, a u ovom zborniku svoje mjesto su našle tek samo 43 priče, kazuje i nepobitna spoznaja: odabir je bio prestroga selekcija, jer komotno su svoje mjesto u zborniku zavrjeđivale još neke priče, ili preciznije kazano, bar polovina od onih koji se neće naći među koricama ove dragocjene knjige najboljih bajramskih priča.

Kod konkursa su predvidjene i nagrade koje ćemo uručiti autorima najljepših bajramskih priča.

  1. Nagrada-Plaketa i Laptop 2. Nagrada-Plaketa i PC Tablet 3. Nagrada-Plaketa i Smartphone

*Posebna nagrada za pohvaljenu priču: „KNJIGOMETAR“ –komplet knjiga

 

Husein Ismailović, predsjednik Udruženja

www.djed-bajro.com       kontakt@djed-bajro.com



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

Said Šteta   ZALEĐENE PTICE . Snjegovi godina pali na cvjetna polja davnih želja ni zvijeri ne putuju Umire rijeka, ledeni vali baš kao postelja u kojoj zagrljaje snuju   Zaleđene ptice na grani toplome jugu htjele kao s...
by Redakcija
 

 
 

Razgovor sa Vesnom Radović: Ni danas nismo mnogo odmakli od ”devedesetih”

Djetinjstvo je možda najbezbrižniji dio života, pa samim tim i najljepši. Recite nam nešto o odrastanju i školovanju u kamenom gradu, pored mora. VESNA RADOVIĆ: Tek mnogo godina kasnije, prošavši dosta svijeta, shvatil...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Dizdarević: O knjizi eseja „Blisko kraju“ Ramiza Hadžibegovića

Faruk Dizdarević   DIVNI TRENU                                    (Tkanica od uspomena) Ramiz Hadžibegović, Blisko kraju (Eseji), Čigoja štampa, Beograd, 2016.     Kao što nak...
by Redakcija
 

 

 

NOVO: Objavljena knjiga ”Ključ” Mirsada Hadrovića

Početkom februara 2017. godine rožajska ‘’Avlija’’ je objavila pripovjetku “Ključ” Mirsada Hadrovića Kao što je Tolstoj kazao: ”Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, ...
by Redakcija
 

 
 

Ani Stajkova Ivanova: Ognjište babe i dede (prevod sa bugarskog)

Ани Стаjкова – Иванова     ОГЊИШТЕ  БАБЕ  И  ДЕДЕ   Уредно старо огњиште насред куће. Баба послује а деда дрва носи. Тр...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona