Policiji se smrklo pred očima – osvanula je još jedna krađa.
Da nam nije pao mrak na oči, njima nikad ne bi svanulo.
Kod nas se sve radi po zakonu… nezakonito.
Dobro oni guraju ta kola… niz brdo.
Od kad su sanjali bolje sutra, više im se i ne spava.
Kad je izgubio poštenje, postao je bogat.
Kod nas i pravda voli novac.
Osigurali su se do kraja života – danas su ih ubili.
Čim su me s posla izbacili na cestu, počeo sam mesti.
Živio je kao bubreg u loju – ubila ga masnoća.
Gledali bi oni svoja posla kad bi ih ko za to plaćao.
Bilo je krvi do koljena – posjetili smo klaonicu stoke.
Kad su nas izigrali mi smo zasvirali naše kolo.
Čim su nam upalili svjetlo, počeli smo se bojati i svoje sjene.
Zbog njih što su duboko zabrazdili mi smo nadrljali.
Nisu oni državu prodali – oni su je rasprodali.
Došli su izbori, po njihovom izboru.
Da nije zaspao tog lopova ne bi nikad otkrili.
Godinama čekam bolje dane, kasne u dolasku.
Skinuli smo njihove okove, sad nas naši dave.
Nisu mogli gledati kako mu u životu cvjetaju ruže – bacili su ga u trnje.
I mrvice što nam daju su neukusne.
Kad nam nudite svjetliju budućnost, zašto sjedite u mraku.
U njihovom kolu sreće, za mene niko ne svira.
Svoja prazna obećanja, dobro je unovčio.
Uhvatila me tuga, čim me je pustilo veselje.
U borbi protiv korupcije potučeni smo do nogu.
Zakon je stupio na snagu kad ni zašto više nismo imali snage.
Kako nam je to isti cilj, mi smo pogođeni.
Ne treba samo razbijati lance droge, treba topiti i karike.
U svoje govore uveo je mjerila – laže na metre.
Nikakve oni ne mogu preduzeti mjere – slabi su na vagi.
Nije sve palo u zaborav – nešto se slomilo u sjećanju.
Zamišljajući da je neko, postao je niko i ništa.
