Falilo im je mnogo, da ostvare sasvim malu pobjedu.
Sa njima smo se šalili, onako iz vica.
Čekajući bolja vremena, i ostario sam.
Od kako opasnost vreba na svakom koraku – ja samo sjedim.
Dogorjelo nam je do nokata, žale se pedikeri – nemaju posla.
Nisu sazreli – obrali su zelen bostan.
Kad smo posijano htjeli žnjeti – pokosili su nas.
Ljudi kad ostanu bez posla, svašta rade.
Članstvo u stranci nam se osipa, niko više u nju novac ne dosipa.
U vladi su se dogovorili da nešto moraju mijenjati – prvo fotelje.
Danas imamo puno drugova, koji su se pogospodili.
Sastanak će biti otvoren, iza zatvorenih vrata.
Voljela me je zbog imanja – sad me mrzi zbog nemanja.
Političaru je krivo što ga ne gledam – ne može da me laže u oči.
Kapitalizam će postati savršenstvo svjetskog propadanja.
U tome smo bili jedinstveni – srušili smo bratstvo.
Sudiće mu se po zakonu – ako treba ići ćemo do divljeg Zapada.
Ispali smo iz igre – šutnuli su nas.
Vodeća stranka, to je stranka terora – kako ona kaže, tako se raditi mora.
Sve smo što su htjeli, stavili u spisak pustih želja.
U ovakvom stanju lošem, bolje ne može.
Ulaganje u bolje sutra, ostavljaju za malo sutra.
Došlo je loše vrijeme, za naše bolje dane.
Znamo mi da nije sve u novcu – ali on se traži.
Došlo je neko ružno vrijeme… naoblačilo se.
Vrijeme krize, nema kog ne grize.
Posao uradite što prije – i onako će te plaću dobiti kasnije.
U krađi se nisu snašli, pa su ih našli.
U ovakvom državnom poretku, nema nikakvog reda.
Progovorio je o razgovorima bez riječi.
Tako nekako – ne može nikako.
Političari su pravi lopovi – krivi su u zatvoru.
Tvrdi da mu je pun kufer svega – a nosi običnu torbu.
Od komunističke partije – nastala je partija do partije.
Dok sam ja trčao uz brdo – kola su mi krenula niz brdo.
