Aforizmi:
Kakav narod, takav natalitet.
Bolje čitav život gledati u križ, nego u pod.
Nepravdu ne ispire ni najskuplji deterdžent.
Nedostaje mi vitamin €.
Kod nas netko mora izgubiti vid, da bi drugi napokon progledali.
„Spojak“ u Hrvatskoj: Nađimo se kod kontejnera!
Kontejneri su mnogima besplatni supermarketi.
Tražili smo božićnicu, a dobili radne knjižice.
U glavi još imam ponešto, ali tanjur je i dalje prazan.
Od svih mirovinskih stupova mene je zadesio tek „stup srama“.
Radimo besplatno, pa i pod cijenu otkaza.
Narod siromašan, a zemlje bogata… (zaostalim) minama.
Umjesto stimulacije na plaću, dobio sam simulaciju plaće.
Nezaposleni imaju pauzu cijeli dan, a zaposleni samo pola sata.
Tko voli besplatno, krade posvuda.
Sve ide u minus, osim godina.
U našem žitu je samo kukolj.
Moja cura i ja smo trenutno u Bluetooth vezi.
Muškarci uopće nemaju fazu odrastanja. Iz puberteta idu izravno u klimakterij.
Od svih živih bića jedino rudari, krijesnice i pušači svijetle po mraku.
I kad radim, opet gubim vrijeme.
Svi su mi pružili ruku, osim nje. Ona mi je dala nogu.
Nismo mi krivi, nego oni nisu pravi.
Uvijek imam neku lijepu riječ za drugoga. Rjeđe to osobi kažem u lice, a češće iza leđa.
Sve što crkva plaća, narod vraća.
Naizgled dobra prilika ponekad stvori nepriliku.
Teško se nosim s porazima, sa slavom ipak malo lakše.
Nisam baš za stand-up komediju, nekako mi bolje odgovara sit-down.
Kradimo hrvatsko!
Dalekovidan sam, ali nisam prorok.
U bankama na šalterima tako brzo rade, kao da su već na godišnjem.
Alergija na radno mjesto me „ne pušta“ cijelu godinu.
Umjesto kolektivnog godišnjeg – grupna psihoterapija.
Sreća je kada smak svijeta dočekuješ prema julijanskome kalendaru.
Televizori sve tanji, gledatelji sve širi.
Pomaganja sve manje, zapomaganja sve više.
Bolje častan stečaj, nego sramna rasprodaja!
Imam metar i sedamdeset… oko struka.
Riba smrdi od glave, a poduzeće od direktora.
Živi bili pa umrli!
Recesija je – štedimo na životima.
Sve što je ružno dugo traje.
Preko burze do ulice!
Nisam ni svoga tijela gospodar, a kamoli tuđeg.
S pravom mačkom svaki je mjesec veljača.
Od svih poslova ipak je nekako najteže raditi.
Ne možemo svi sve, ali neki ne mogu baš ništa.
EU nije YU!
Ne bojim se pomrčine Zemlje ili Sunca, već me strah pomračenja ljudskih umova.
Bolje biti seljak, nego malograđanin!
Mislim, dakle neoženjen sam.
Epigrami:
Lopovi rade samo dok se krade.
Za mnoge su minska polja bila „Božja volja“.
Svakog dana za Hrvata neka nova obmana.
Ili bolje, ili dolje!
Pregrijavanjem globusa do egzodusa.
Dražen Jergović
