Blažo Stevović
.
SRĐANU ALEKSIĆU
.
Svake pa i ove godine,
zapaliću ti svjeće,
oj, jadne li sudbine
pa te vlasti Srđo neće.
.
Kao da si loše uradio,
što si čojstvo pokazao
i sebe u žrtvu ugradio
i svijetla u mraku prokazao.
.
Snivaj međ’ anđelima,
ne damo te orjentiru ljudstva,
tvoja je žrtva golema
čuvaru čojstva i junaštva.
.
Niko te od nas nikada neće,
zaboraviti dobri čovječe,
živjećeš u nama vijekovima
i više no što Trebišnjica teče.
.
Tvoje počivalište pod dno Leotara
traži dobre i humane ljude.
Ti junače iznad svih oltara.
Neka tvoja sjećanja bude!
.
Nikada nisi umro, izdahnuo,
život ti je istina pred Bogom.
Sve si nas junače nadahnuo
i zatražio da te branimo slogom.
.
Slogom čovjeka se branimo,
čuvajmo te Srđane brate.
Ugaslu svijeću ne dajmo,
neka tvoj sjen meleci prate.
.
Pa neka i onih što te mrze,
znamo da čovjek nije svako.
GRIZU ME TA NELJUDSTVA SRĐANE
NI MRTVOM TI NIJE LAKO !
