Blažo Stevović
SVJETLANA
Dugonoga brineto iz bajke
Volim te, uvijek istog žara
Iako mi spremaju hajke.
Tvoje lice, tišine i erosa
Govori dugonoga lijepa,
Da sam daleko od tanatosa
I da moja ljubav nije slijepa.
Očaravaj me uvijek iznova
Prekrsti duge vitke noge
Ti si moja nada i ljubavna zanova
Što mutiš razuma mi sloge.
Ljepša si od Zubčeve Svjetlane
Ti si majka, prekrasna žena
Volim te, jer si moja stijena
A ja blaga tvoja sjena.
Ne dam te nikome nikada
Dok crvenilo razbacuje bura
Moja si na vijek i svakada
I dova i moleban i sura.
Ti si raskrižje mostarskog čara
Majka, žena, što mislima hara,
Ti si dio najljepšeg dara
Moja dobra, a nikada stara.
Nek tvoju ljepotu vidi svako
Ti si naša diva, naša dragana
Ti ne možeš se zaboraviti lako.
Kose crvene i grudi slasne
Pišemo ti pjesme bajne
Mi pjesnici što nikada ne kasne.
