Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Bosna i Hercegovina

10. Januara 2015.
 

Mehmed Meša Delić: Pored kabura šehida

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

– Allahu dragi!

– Bio je golobrado i nevino čeljade, reče jedna uplakana žena.

– Bio je lijep, veseo i razdragan, reče druga žena.

– Dobro je učio u školi i mektefu, a imao je i umiljat glas, lijepo je pjevao i učio ezan, reče jedan muškarac.

– Zašto? Pitali su svi ostali.

Tabut u kome je bilo mrtvo tijelo nevinog čeljadeta donijeli su s ruke na ruku do kabura.

Nedaleko od tabuta jedna je žena, majka, čučala, plakala, kosu čupala i kroz jecaj pitala: – Zašto dušmani, zašto ga ubiste?

– Zašto nedužno i nevino čeljade na prečac na drugi, ako Bog da bolji svijet poslaste?

– Njegove plave oči što nebu biše slične i k’o bijeli snijeg ruke, bile su uprte prema zrelim trešnjama.

– A vi ga k’o ticu sa grane odstrijeliste.

Svi oni koji su nešto pitali ili šutili netremice su tabut gledali. Oči su im bile ukočene.

– Ah Bože, da nam je sad njegov umiljati glas čuti, osmjeh na licu ugledati.

– Ah Bože, mi ga u kabur spuštamo, a Ti mu vrata dženneta otvori!

– Smjestiga u društvo šehida, jer samo Ti Allahu znaš kome je mjesto u šehidskim baščama!

Samo što su dženazu klanjali, sunce kao da je na to čekalo brzo je nakon toga zašlo.

Nije bilo oblaka niti magle pa se moglo vidjeti parče crvenog neba, pomalo je krvavo izgledalo, kao da je pokazivalo krv šehida.

I nebo je tog dana pitalo i tugovalo dok je krvavu tugu pokazivalo.

Na rastanku jedan muškarac reče:

– Šehid je umro radi nečijih tuđih grijehova, ne svojih!

– Neka mu je rahmet golemi! – drugi mu u glas odgovoriše.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Rizo Popara: Teta

Rizo Popara . TETA . (Iz knjige “Kako smo nestajali”) . Ljudski život polako zamiče u nepovrat, nestaje poput sante leda na nekoj planini, kad je saplaiše julsko sunce ili kakav južni vjetar. Snage postepeno pon...
by Redakcija
0

 
 

Dušan Dojčinović: Roj zunzara

Dušan Dojčinović   ROJ ZUNZARA   Moje, sećanje, dopire, kao magla, sa Morave, na detinjstvo, i roj “zunzara” …- I dok je voda, od reka, kod  sela Krajnjce, plavila, bostan, miris, jedne napukle, iz ...
by Redakcija
0

 
 

Svetlana Radosavljević: Jutro

Светлана  Радосављевић   Јутро   Први петли најавише зору, Сава се лено окрену према прозору. Било је још мрачно ван. Тих...
by Redakcija
0

 

 

Hurija Osmanović: Korona virus u očima ljudi

Hurija Osmanović   Korona virus u očima ljudi . Crno zvjezdano platno prekrilo je nebo. Odraz mog lica se spretno oslikavao na prozoru gdje su se kapi kiše slivale, misli su mi lutale. Odjednom se začu zvuk koji je dop...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nermin Begović: Slaven

Nermin Begović   SLAVEN   „Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“. Ovako počinje priča o Jobu, čovjeku koji je imao silno bogatstvo ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange