Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Bosna i Hercegovina

12. Marta 2016.
 

Poezija Arifa Odobašića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Arif Odobašić je rođen 7. 12. 1989. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu i srednju školu završava u Žepču gdje i danas živi. Zvanje profesora razredne nastave je dobio u Zenici na Pedagoškom fakultetu.
Pisanjem se bavi više godina, a do sada je objavio nekoliko priča, članaka, kao i zbirku poezije pod nazivom „Raskorak“. Trenutno radi na historijskom romanu čiji je radni naziv „Autarijati“. Učestvao na više književnih večeri kao učesnik ili kao organizator.

.

Bojim se

 

Bojim se mraka i nevidljivih bića

Onog što piše i Onog što pita

Bojim se stati jer neću stići

a plašim se ponekad iz čista mira.

 

Bojim se lijevo i desno skrenuti

pravi put samo je jedan

Bojim se reći ono što mislim

jer uvijek sam s reprizom gledan.

 

Bojim se Tebe i Tvoga suda

i onoga što Knjiga nosi

na kraju svega svi smo isti

bojažljivi, goli i bosi.

.

1436.

.

Kapi ko klikeri
kopljasto krtili klin kopneni.

Krenule kud koja
koritom koprenim kroz kosine.

Kišobran koči koliko krije
kada kane, kotlinom kap krene.

Krene kružno ko kazna
koja krik krivice kači klizištem.

.

Bez kostima

.

Izađi malo bez kostima

da ne budeš heroj iz svoje mašte

prošetaj surovom stvarnošću

tu običan čovjek raste.

 

U njivi sa plugom

u šumi sa drvetom

u štali sa stokom

u visini sa ciglom

u dubini sa krampom.

 

Nigdje nije cvijeće cvjetalo

ni u polju, a ni u tvojoj ruci

tu se zadugo vajalo tijelo

do nokta do bore stigli su jauci.

.

Mahala

.

Ovdje gdje ja živim

nema buke, nema pruge, ni autoputa

doslovno gledam na grad

 

Uokolo se zeleni trava i drvlje

nema betona zemlju da skrije,

a živahni ispod traže hlad

 

Poneki korak čujem kradom

zamljišljen neko vraća se kući

mori ga današnji dan

 

Mahala zabruji u mojoj glavi

kada se jutro od noći budi

a tada sam uz nju sam.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Senadin Pupović: Sreća

Senadin Pupović    SREĆA   Umjesto ruža, orhideja i ljiljana Moja majka gaji djetelinu i to onu divlju Što samoniklo raste u vrtu Pazi je i čuva da je ljetnje sunce ne oprži   Šta je to što je baš privlači...
by Redakcija
0

 
 

Igor Divković: U mome (k)raju

Igor Divković     U MOME (K)RAJU     U mome (k)raju i bukve znaju kako Portugezi kažu – volim te, kako Englezi kažu – ljubim te, kako Česi – ljubavi, gdje si?   U mome (k)raju i hrastovi znaju...
by Redakcija
0

 
 

Amela Mustafić: Ruke

Amela Mustafić   RUKE   Ruke se peru u mutnim vodama onim koje su rastvorile kamen i došle do tvojih prstiju.   Ruke se peru solju, onom koja ostane kada presahnu suze jednog djeteta.   Ruke se peru blatom...
by Redakcija
0

 

 

Saira Velagić: Ti i ja

Saira Velagić   TI I JA   Ti i ja smo nekad bili hrabri i uporni, puno smo maštali i sanjali snove pa makar bili i nedostižni. Prisjeti se davnih dana, kako smo se protiv vremena borili, zaustavljali kazaljke na satu, ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nikica Banić: Gurman i laste

Nikica Banić     GURMAN I LASTE     Gurman je lice koje najviše od svega voli da jede.   Laste vole gurmane.   Zato one, lete po ceo dan, isecaju komade od neba.   Nema onog gurmana koji bi sve ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange