Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Bosna i Hercegovina

2. Januara 2018.
 

Poezija Blaža Stevovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:
 DJETELINA SA ČETIRI LISTA
.
Pobratime

pij rujno vino

i sa vojvotkinjom od Crne Gore

šetaj Bosnom

i  srednjom Bosnom

sa franjevcima našim

i ljubama isto našim

lista ti djetelina

i više nije čudo

što je sa četiri lista.

Kad si tako bolna, a lijepa,

gorka, a slatka,

mala, a visoka,

crna, a plavetna,

Pa se ne zaljubi…

.
I DOK MAK KAMENO SPAVA
.
bude se lepršavi, blagi vjetrići

dok sve lane

divno pjevaju

i svi Filipi

divno pišu

i svi Gorčini divno dišu,

on spava,

ali ne spava.

 .
I KAD GOLUBOVI SLETE
.
na našu zetu

i kad svi nemirni budu

u planini čuje se jeka

dok ti snijevaš, i snijevaš javu,

a on napisa i poslednji stih

dok ti bjeliš u dubini

i zelenoj pamučini

i sva carstva bit će tvoja

jer si vazda bila moja

crnogorko željo moja

uvijek budi stamena i svoja

i ne daj da se kruniš

ti si kruna

jer su pisci htjeli

i sve je tvoje

i moje,

ali dvoje ne postoje

dok jedno piše drugo diše

dok jedno umire, drugo živi

i sva brda tvoja biće

moja lijepa, moja damo

kad si prva, nek si prva

nek te nijedan kišobran ne štiti

nema sreće od kišobrana

najbolja je pisac brana

predestinanti su bili tvoji

i tako će biti dok te bude

jedan plače, a veseo

a ti raduj se i sretna budi

ti nikada u okove nećeš

na tebi ja sve sloboda

zaspao je davno bato

a ostala je samo seka

samo spavaj i vesela budi

i ne brini što ga nema

on je živ i kad je umro

ti si živa i kad si živa

u ljubavi sve igre bile

i nikad nisu pendžer krile

ti visoka a plava

sa očima dugim

što nosiš ponos crnogorski

i naš ljiljan što se poljem vije…

Volim te i umirem za tebe

dok golubovi zadnja pisma nose

kroz duge i preduge kose

plavetnog nam nebeskog sjaja…

Ne brini,

on je brinuo.

Ne piši,

on je napisao.

Ne viči,

on je vikao

ne tuguj,

on je tugovao…

 .
VOLI PA VOLI, IAKO BOLI, PA BOLI
.
Ne bih ona mora

niti one zime

niti one klime

zamenio za suštine

naše lepe Šar planine…

A tiha mira, a tiho, tiše

Andrej piše,

a još tiše Goranče veli

a najviše Naca piše, ma svi piskaraju nešto

a onaj tvoj svašta nešto

belinom se lepi prijatelj

naslonio na visinu

a zašto nisi

a zašto bona nisi

stigla u Novi

da se brčkamo u vrućini

slanog, a slatkog mora.

Nikad nije kasno lepa moja.

I pišem i pišem i pišem,

za tebe dišem i dišem i dišem

kako mama i tata reče

razmišljam svako veče

je li tu suština

jeste bogme, ima smisla

svi smo mi samo nastavci

ipak zelenog lišča

i ne damo da venemo

a kad uvenemo zeleni smo.

  .
KAD BI VOJVODE KO TI HODALE
.
Ne bi im se za strv znalo

nit bi smjeli u tvoj ćitab

zavriti vilo gorska

oj veseli durmitore

sva ti mora crne gore

dajem za nju

jer je veća

samo ona zna ti bit

moja zemljo

moja rano

oj njeguši

oj čevo ravno

oj Vi Cuce pleme slavno

profesore i ti Onogošte

neka prva ona bude

i najljepša vila naša

kada hoda neka trese

tako treba, tako mora

nismo džabe, pisali pjesme

nismo džabe, gazili trnje

i krvavi sad hodamo

da bi ona onako damski

prošetala trgom našim

i bezbrižno vesela bila

dok crven žut barjak visi

iznad kuće i moje i njene

baš ko na Njegoševom počinku..

.
KAD JE STALA, JA SAM PAO
 .
na podu klizavom

ja ljepši pad nisam imao

nit je Karla toliko lijepa bila

niti ona što kroz plavetnilo tinja

nit je ličila na Bjanku

al je zračila crnom kosom

i crvenim očima

dugonoga ljepotica

iz prestonice

našeg kamena

što veže sve visine

sve daljine

i prelijepo tenis igra

kao čigra singindunuma

kao ljepost travunije

i ljepote naše raguse…

Volim je jer je ćorava,

a tako lijepa, a tako blaga

a tako stendalovski zvuči

i dok bodler piše

i dok snove u javu pretaće

lijepa li je kad se skine

gusta magla sa planine

i dok spava,on na nju misli

i dok diše,on traži kisik,

da je nekad na poljima našim sretne….

 .
I SAD SPAVAŠ
 .
jer si mirna

dok on sanja u tunelu

svjetlo svoje

što će biti java

a na te misli

i kad sanja

ni sve foče

ni jadranska mora

ni sva brda

ni doline

ne bi prodao

za bjeline

plavetnila

tvoga puta…

Dok ti pjevaš

on tuguje

ali neka,samo pjevaj..

naša sreća je u raskoraku

neko mora da tuguje

da bi ti bila sretna….

U plavetnilu budi sretna

i spavaj i spavaj

i sva brda i sve doline

i sva carstva tvoja biće

jer je tako tuga htjela

i sva bol jednog pendžera…

budi spokajan anđele moj…

 .
DOK SE DRINA KRIVA DRINI
osjećam u toplini

i ludoj jugovini

dok gorim

da pregorim

kako i sad ispravljaš

sve krivine ovog svijeta

i dok spavaš nemaš mira

jer si takva

i ne može biti

da se drina ne drini

kad si ti u pitanju.

Onaj cheov cigarilos

neka gori u Londonu,

a ti budi uvijek crna

sa veselim romeom

dok on spava

on te sanja

i dok ćutiš

on ne ćuti,

i kad ne ćutiš

ni on ne ćuti

do tebe je možeš li

do tebe je smiješ li

do tebe je hoćeš li

do tebe je želiš li

do tebe je sve

i dok spava Pero Zubac

neki novi pjesnik diše

i uzdiše

za tom pravdom

za tim čarom

te utopije

našeg vilajeta

ali mora da se krivi

drina prava nije drina

onda ništa nema smisla

dok se krivi ima smisla.

I čuvaću ti i sjet

na Maldena Karla

i nebo onog meda

i sunce senčijevo

i sve dane, i sve jarane

i sve viceve,sve kafane

dok stonski anđeoski kotrljaju kamen

na zemlji u kojoj se rodili nisu.

 .
KAD BI ZNALA ONA PLAVA VIOLETA DA JE ŠETA…
.
Iako su u odore bjele

stale sve tuzle i sve gore

da je njeno bjelo more

i sva brda crne gore

i šara što prošara

dok je vjetar zagovara

i seta razgovara,

e kad bih znala

kad bih znala

da taj loj nije rak

da taj bol nije smrt

da ta riba nije medo

neg.je sve to živa ljubav…

I dok gori,nek pregori

ako mora i to biti,

ali ljubav uvijek gori

ona nikad ne izgori.

I spavaj,i spavaj,i spavaj…

Dok neko ti pjesme piše

i sve mržnje po šar-u briše

njegovo je da diše,

dok ti spavaš,

nek on piše.

 .
KAD SAM SE RODIO,TI SI VEĆ BILA MOJA
.
U plavetnilu,što ga bebče ugleda

u moru što riba zagleda

nađe se,bez pregleda

tvoja Drina kako izgleda…

U snu te nosim

i tvoju ćoravu plavu nit

dok nikotin dušu nam nosi,

mi smo bosi,a visoki.

I ne znamo ,a znamo se

u apsurdu,smisla ima

tišina nam kvari sne

dok lordova kraj nas ima.

Uvijek si moja bila

i na muci i na slavlju,

osjećam da opet gori

naša ljubav kao nekada.

I ako pregori

znaj da nije nestala

energija samo plovi

živa je i doći će u tvoj san.

Mada ne znam dali znaš

da mrtvi žive i vole

iako istine bole

oni umiru jer gore i pregore.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Enesa Mahmić: Strune u dalekim vrtovima (Prva nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2017. godinu)

Enesa Mahmić     STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA     Padala je kiša granata Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je: Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa Drhtale su izrađene, mršave r...
by Redakcija
 

 
 

Enser Hodža: Planinar

Enser Hodža   PLANINAR   (Planinarima, povodom 11. decembra – Međunarodni dan planina)     Privilegija, Planina me okitila, Sferama duginih boja Sjenu mi uokvirila. Kao da Ametist sam njen Čuva me ljubomorna. Harmon...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Bosnonoga

Said Šteta   BOSNONOGA   Izuj se dok mi koračaš sred misli da ti osjetim stopala bosa i da ih moja čežnja zagolica Bosnonoga, nisu se glasovi naopako stisli guste su šume tvoja bujna kosa nakapanog medom, neljub...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Adnana Sijarića

I   Ako ti kažu da te više ne volim – vjeruj im! Nije me strah tvog gnjeva, tvog očaja (dobrota se lako u pakost pretvara). Ti bijedni, nevoljeni, vječito gladni, od kojih se neprestano skrivam jer čim ih upozna...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Armina Bolića

ILHAMIJA     Slovo slovu derman nije Ni boja kist da zalije Neimar kule zakide.   I čudan zeman nastade I vakat vaktu kratak li je. I zulum zulumu žal nije.   Ubica ne znaše da ‘bio li je. Ubijeni n...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona