Nisveta Skejović
7. APRIL 1992.
Kad zarudi, zora aprilska.
Kad ti talas, sunašce obasja.
Vjetrić grane, pokraj tebe vije.
Zamirišu’ kaldrne, i đul avlije.
Kad talasaš, po sred grada.
S desne strane, Ćehotina hita.
Hita’ hita, da se s tobom pita.
U zagrljaj tvoj, da sama ne skita.
Oko vas su kuće, niske bisera.
Djevojke i momci, fočanskih avlija.
Što no pjesmom, sa sabaha krenu.
Haj’ dvije su se vode, aman prigrlile.
Prigrlile’ aman, na sred grada.
Pa odnijele i stara i mlada…
Što no dušman, posla u aprilu.
U aprilu’ sve, na tešku silu…
Moje oči, boje Drine.
Još mi suzom april miju.
Dal’ će ikad, moći stati!?
Il’ ću tako, ja nestati…
NE ZABORAVI I NE HALALI
U zagrljaj tvoj, da sama ne skita.
Oko vas su kuće, niske bisera.
Djevojke i momci, fočanskih avlija.
Što no pjesmom, sa sabaha krenu.
Haj’ dvije su se vode, aman prigrlile.
Prigrlile’ aman, na sred grada.
Pa odnijele i stara i mlada…
Što no dušman, posla u aprilu.
U aprilu’ sve, na tešku silu…
Moje oči, boje Drine.
Još mi suzom april miju.
Dal’ će ikad, moći stati!?
Il’ ću tako, ja nestati…
Istaknuta slika: Foča: ostaci hana Mehmed-paše Kukavice
