Pjesme i priče koje su se istakle među brojnim pristiglim radovima na 7. međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2017. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku:
.
Poezija:
I mjesto – STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA, autorice Enese Mahmić iz Kopra (Slovenija)
II mjesto – pjesma BIO SAM, autora Vladana Babića iz Beograda (Srbija) i SUZA OKU, autora Igora Divkovića iz Zagreba (Hrvatska)
III mjesto – pjesma ADŽO, autora Fuada Hrustića iz Gradačca (Bosna i Hercegovina) i pjesma AKADEMSKI MRAV, autorice Marije Stjepčević iz Podgorice (Crna Gora)
Pohvaljena pjesma UMRO JE BALE JAŠANSKI, autora Dušana Dojčinovića iz Leskovca (Srbija)
Pored pobjedničkih pjesama u 17. broju časopisa ”Avlija” biće objavljen i veći broj pjesama pristiglih na konkursu (imena autora će biti naknadno objavljena)
.
Proza:
I mjesto – BELA PČELA, autora Milana Jovanovića iz Minhena (Njemačka)
II mjesto – priča POSUĐE JE OSTALO NEOPRANO, autorice Gordane Vlašić iz Oroslavja (Hrvatska) i priča TESKOBA, autora Dušana Mijajlovića Adskog iz Niša (Srbija)
III mjesto – priča ZAVIČAJ, autora Dragana Matejića iz Kruševca (Srbija) i priča SLIKA I TON, autorice Slavice Maksić iz Beograda (Srbija)
Pored pobjedničkih priča u 17. broju časopisa ”Avlija” biće objavljen i veći broj kratkih priča pristiglih na konkursu (imena autora će biti naknadno objavljena)
.
Najbolja poezija mladih autora:
I mjesto – Kanita Šabotić sa pjesmom ZAŠTO MI NIKO NE ODGOVARA i Kristina Arsenijević sa pjesmom DNEVNIK MLADOSTI
II mjesto – Edina Malagić sa pjesmom NISI SAM, TU JE NEKO i Amina Kuč sa pjesmom BIJEG U SNOVE
III mjesto – Amer Drešević sa pjesmom SLIJEPA JE LJUBAV i Ajdin Đoković sa pjesmom TLO USPOMENA
.
Najbolja proza mladih autora:
I mjesto – Ema Eminović sa pričom PRIČALA MI JE MOJA NANA
II mjesto – Dejana Lukić sa pričom SREĆNA MAJKA i Kristina Arsenijević sa pričom DA LI JE VREDELO PUTA?
III mjesto – Aleksandra Petrović sa pričom KARNEVAL
.
Autori najboljih aforizama su:
I mjesto – Vitomir Ćurčin, Zrenjanin (Srbija) i Dragan Matejić, Kruševac, (Srbija)
II mjesto – Dušan Mijajlović Adski, Niš (Srbija) i Živko Prodanović, Zagreb (Hrvatska)
III mjesto – Đura Šefer Sremac, Ruma (Srbija) i Željko Marković, Čačak (Srbija)
.
Autori najboljih fotografija su:
I mjesto – Nejla Turković i Mela Toskić
II mjesto – Rabija Bećović i Nermin Hasić
III mjesto – Melisa Kočan
Miloš Ristić, prof. Srpske književnosti i jezika
Saopštenje predsjednika žirija Miloša Ristića, povodom Avlijinog izbora najbolje neobjavljene poezije i proze u regionu za 2017. godinu:
Ovo su pesme i priče koje su se izdvojile među masom od stotinu pesama i stotinu priča pristiglih na konkurs. Na žalost, piše se sve slabije i slabije. Tako je 90% pristiglih pesama slaba poezija, još uvek poezija u pokušaju. I tako su 90% pristiglih pripovetki nedovršene, slabe, patetične ili tendenciozne.
Poezija je bila lošija ove godine u odnosu na prozu. Što i nije ništa čudno. Prozu je teško pisati a poeziju još teže. Onu pravu. Svi ljudi koji su poslali pesme nesumnjivo su pesnici, to se oseća, ali je pitanje da li donose nešto novo. Pesme koje su pristigle na konkurs mogu se podeliti u nekoliko grupa: – artističke – ljubavnopatološke – nostalgične – melanholijske – ratne – mistične – ruralne – monolozi – etnološke… Bilo je, kao i uvek, svesnog ili nesvesnog kopiranja i podmetačina. Npr. pesma koja je kopija pank pesme hrvatske grupe TERMITI, pesme VJERAN PAS. I toga ima, eto. Pesma ,,Gradski psi”. Dobar pokušaj podvale. Ili pesma koja počinje onim ,,Noćas su me opet…” što je prvi stih svake strofe poznate Disove pesme NIRVANA. Ili ,,Jednom je to bilo i NIKAD VIŠE” što je GAVRAN, poznata pesma Edgara Alana Poa, i refren kojom se završava svaka njena strofa, poznat u celom svetu – NIKAD VIŠE. To su bila tri pokušaja u tri pesme.
Većina priča koje su pristigle na konkurs mogu se podeliti u 4 grupe: – priče sa ljubavnom porukom – priče sa religijskom porukom – priče sa socijalnom porukom – i priče sa političkom porukom NA KRAJU PRIČE. A to nisu prave priče, to nije MESO PROZE, već prozni i ideološki okvir, tendencija da se ispriča neka priča, a ne sama priča koja lagano teče, bez okvira ili rama, čista priča, kao što je to kod Selimovića, Andrića, Borhesa. Generalno, opšte uzev, pristigle priče, sem nagrađenih, pored nedovršenosti odlikuju: pisanje kao za pismeni zadatak 5. razreda osnovne škole, prastare teme, nesavremenost, politikarenje, patetika, sentimenti, melanholija, jeftina nostalgija, ljubavisanje, oponašanje obrazaca čitanja, treće lice priča ili pak prvo lice priča.
Međutim, radovi koji su se izdvojili kao najbolji, u obe kategorije, izdižu se bar za jedan nivo u odnosu na ostale, i to im mesto, zasluženo, pripada, a posebno prvonagrađenoj pesmi.
Miloš Ristić
Prof. Srpske književnosti i jezika
Kruševac, Srbija
Istaknuta slika: Enesa Mahmić, autorica najbolje pjesme u regionu za 2017. godinu po izboru časopisa za kulturu, književnost i društvene teme ”Avlija”
