Said Šteta
TEŠKO JE VOLJETI MENE
U mojim očima još se ptice gnijezde
i raduju me pčele, dok lete medonosne
Ja prstima svaku noć dodirujem zvijezde
dok hodim stazama sivim, moje Bosne
Na mome ramenu, leptiri šareni slete
svojim krilima skriju, ono srebro u kosi
Prkosim mnogim borama, da još sam dijete
kao zmaj od papira, čudan vjetar me nosi
Teško je voljeti mene, evo priznajem
u mojim venama Neretva topla teče
Kada svi kradu sunce, ja malo posustajem
ispod košćele stare, mene sjećanje peče
U mome srcu još su mostovi neporušeni
ja lahko pređem tamo na drugu stranu
Još imam drugove, koji žive u meni
i pjesmu jednu ljubavnu, nenapisanu
Teško je voljeti mene, tebi je bolje idi
ti koja večeras uzdišeš nad mojim stihovima
Evo pjevam životu a smrt se okom vidi
i krvim žitna polja crvenim makovima
Teško je voljeti mene, noći su moji dani
sa malim svicima evo, protiv mraka se borim
Nisam ja zlatan okvir za portret naslikani
ta pjesnik samo hudi, što sa tišinom zborim
