Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Crna Gora

3. Juna 2019.

ANDREA EMBIRIKO, ROMANOPISAC I NADREALISTA GRČKE KNJIŽEVNOSTI

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

ANDREA EMBIRIKO, ROMANOPISAC I NADREALISTA GRČKE KNJIŽEVNOSTI

Piše: Božidar Proročić

Andrea Embiriko (grčki: Ανδρέας Εμπειρίκος) 1901-1975. je prvi grčki pjesnik nadrealista i prvi psihoanalitičar, romanopisac i fotograf. Bio je među najsjajnijim književnim ličnostima generacije tridesetih godina, kao što su Jorgos Seferis, Odisejas Elitis i Jani Rico. Andrea Embiriko je rođen 2. septembra 1901. godine u porodici jednog od najbogatijih i najuticajnijih brodovlasnika tog vremena Leonidasa A. Embirikoa, koji je osnovao Nacionalnu brodarsku kompaniju Grčke sa sjedištem u Pireju 1909. godine. 1908. godine porodica se nastanila u Atini. Po završetku srednje škole, Andrea je služio u mornarici. Teško je doživio je razvod svojih roditelja i  počeo da studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Atini, a zatim se preselio sa majkom u Lozanu. Sledećih godina Embiriko je studirao na Kraljevskom koledžu u Londonu i završio školovanje u Parizu. Andreasova majka, Spfija, snažno je uticala na razvoj pjesničke ličnosti. Njegova majka Sofija Solomonis-Kovalenko je bila polu-ruskinja iz Kijeva. Do 1914. godine Andrea je svako ljeto provodio na imanju rođaka svoje majke na Krimu. Drugi izvor uticaja bilo je direktno upoznavanje sa remek djelima ruske humanističke kulture. Dobro je govorio jezik, a u kući je postojala ogromna biblioteka ruske književnosti. ,,Moje duhovno krštenje se desilo sa Lavom Tolstojem. Duboko me je dodirnuo. Pjesnik je posebno istakao djela Bloka, Mandelštama, Jesenjina i cijenio Ljermontova više od Puškina. Embiriko je počeo svoje poetske misli da iskazuje sa deset godina, ali je odlučio da se posve posveti književnoj karijeri nakon neuspjelih pokušaja da nastavi očev porodični posao (brodovlasnika). „Nijesam želio da razočaram svog oca, kome sam bio veoma zahvalan. Ostavio sam (brodovlasništvo) se i posvetio se u potpunosti literaturi i psihoanalizi“.

,,Njegovo emocionalno opuštanje u stihovima počelo je tako rano da je u dvadesetoj godini već imao mnoge pjesme napisane pod uticajem drugih pisaca, posebno Kostisa Palame“,  rekao je Odiseas  Elitis. Njegov glavni interes za psihoanalizu i nadrealizam, završen je u Parizu zahvaljujući njegovom poznavanju Renea Laforguea (1926) i Andrea Bretona (1927). Poznato je da se nadrealizam, čiji je ideolog bio Andre Breton, zasniva na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Do sredine 1930-ih u Grčkoj nije postojala škola psihoanalize. Prvo društvo psihoanalitičara osnovano je u Grčkoj 1946. godine od strane Marie Bonaparte. Godine 1935. Embiriko se vratio u Atinu i prvi je počeo sa psihoanalitičkom praksom. Iste godine pročitao je i predavanje ,,O nadrealizmu”, a objavljena je i zbirka izabranih tekstova, što je označilo početak nove faze u istoriji grčke književnosti. Od tada je Andrea Embiriko postao ,,guru” grčkog nadrealizma.

Nasljeđe Embirikoa kao psihoanalitičara je prilično malo i gotovo svi njegovi radovi su napisani na francuskom jeziku. Posle 1950. godine napustio je kliničku praksu, ali je uvijek održavao kontakte sa stranim kolegama i pratio naučni život. Učestvovao je na međunarodnim konferencijama o psihoanalizi (1949. i 1951), a izabran je za člana Psihoanalitičkog centra u Parizu (1950). Važno je napomenuti da, sa izuzetkom intervjua koji je objavljen posthumno 1967. godine, prvi grčki psihoanalitičar nikada nije spomenuo svoje aktivnosti u ovoj oblasti. Međutim, pošto je nadrealizam imao za cilj apsolutnu transformaciju svijeta kroz konačno oslobođenje i obnovu čovjeka, književnost je postala jedno od sredstava propagande i realizacije ove ideje. Zbog činjenice da u Grčkoj nadrealizam nije uspio da postane tako organizovan pokret, kao što je bio, na primer, u Francuskoj, on se više ostvarivao kao umjetnička aktivnost. Zbog toga su radovi grčkih nadrealista donekle retorički u svom karakteru. U djelima Andrea Embirikoa praktični i teorijski principi su ispreplijeteni tako da je nemoguće napraviti jasnu granicu koja dijeli različita područja njegove djelatnosti. Interesantan je njegov originalni pristup objavljivanju svojih radova. Osim raznih publikacija specifičnih radova, za života, objavljene su samo tri njegove knjige: ,,Visoka peć” (1935), ,,Zaleđe” (1945, poezija 1934-1937) i ,,Pisma ili lična mitologija” (1960), tekstovi iz 1936-1946.

Sa formalnog stanovišta njegovo književno djelo može se podijeliti u tri kategorije: pjesme – ,,Visoka peć”, ,,Zaleđe,” ,,Danas kao sjutra i kao jučer” mješoviti tekstovi – ,,Pisma ili lična mitologija,” ,,Oktana” proza – ,,Argo ili Aerostat Flight,” “Zemphira ili Tajna Pasiphae” i višekomponentni roman ,,Veliki istok.”

Poslednji spomenuti roman, gdje autor u osam knjiga opisuje putovanje, zaista je  jedinstven za grčku književnost. To je još uvijek predmet diskusija o granici između umjetničkog teksta i erotike, jer u romanu ima mnogo scena seksualnog karaktera. Autor, koji je 25 godina radio na ovom romanu, shvatio je ovu kontroverzu i dao je sinu pravo da odluči o sudbini svog romana. ,,Velika istočna” (pisana od 1945. do 1951.) prvobitno se sastojala od 1700 rukopisnih stranica, ali ih je autor nastavio dopunjavati novim poglavljima do kraja života. Izdata je u osam knjiga u izdavačkoj kući Agra 1990-1992. godine. Svi radovi Embirikoa nadopunjuju se i predstavljaju svojevrsni vodič kroz unutrašnji svijet pjesnika. Tekst ,,Amour, Amour” (1939), koji otvara spomenutu knjigu ,,Pisanja ili lična mitologija”, smatra se autorovim ličnim manifestom. Njegova lična mitologija je proizvod sinteze kulturnih tradicija antike i modernosti. Kao ogledalo, odražavalo je vjekovnu stazu, ne samo helenske, već i svjetske civilizacije.

Karakteristika adaptacije nadrealizma u Grčkoj je odbacivanje njenog prvobitnog angažmana. Embiriko je sakupio svoje zbirke radova bez obzira na hronološki poredak. Većina njih se sastoji od pjesama napisanih u različitim periodima života. Osobitost njihove kompozicije leži u činjenici da se ključne teme prve knjige razvijaju u svakoj novoj zbirci, dobijajući sve univerzalniji karakter, ali svaka od njih ima svoj ideološki centar, svoju filozofiju. U djelima Embirikoa često se razlikuju tri semantička sloja: herojski (koji utjelovljuje san uništenja starog svijeta i nastup novog svjetskog poretka), erotske i religiozne. Svi oni su usko isprepleteni, i postoji jasna podudarnost sa tri glavne smjernice francuskog nadrealizma – revolucija, ljubav i misticizam. Jedina razlika je u tome što je ovaj novi svijet Embirikoa, kako kaže Andre Breton, ,,buduća kombinacija dvaju uslova, onih snova i stvarnosti “.

 

Embiriko nije bio religiozan čovjek, ali nije bio ni ateista. Njegova vjerovanja su djelimično otjelotvorena u liku protagoniste njegove priče ,,Argo ili Aerostat Flight”, ruskog admirala i tajnog savjetnika cara Vladimira Verkhoia, koji, optužen za ateizam, odgovara: ,,Ja nijesam hrišćanin. Nikada ne mogu postati jedan, ali nijesam ni ateista. Za mene Bog postoji svuda i uvijek “. Embiriko je mnogo putovao, i u mladosti sanjao da obiđe svijet brodom. Godine 1962. Embiriko, Elitis, pisac Jorgos Theotokas i doktor Tadanasis, otputovali su u Sovjetski Savez (Odesa-Moskva-Lenjingrad) na poziv grčko-sovjetskog društva. Poslije ovog putovanja napisao je pjesmu “ ES ES ES ES Rossia” (Agra, 1995), iako je u svom dnevniku napisao da ga je posjeta SSSR-u razočarala. U arhivima Embirikoa otkriveno je 29 pjesama posvećenih Oktobarskoj revoluciji i komunističkim idejama, koje je napisao prije 1935. godine. Nikos Engonopulos je pisao o Embirikou: „Negovo znanje o svemu je beskrajno, njegova strast prema poeziji, umjetnosti i ljepoti, njegove procjene su besprekorne kao dubina njegovog karaktera. Njegova prirodna ljubaznost, njegova elegancija bez predrasuda i pristrasnosti učinili su ga vrijednim, šarmantnim i neiscrpnim pratiocem umjetnosti“. U njegovoj kući Embriko je organizovao izložbe velikog folklornog slikara Teofila Hatimihila i nadrealističke radove. Prevodio je, sakupljao poštanske marke i veoma se strastveno interesovao za fotografiju. Na izložbi njegovih fotografija u Ilisos dvorani 1955. godine prikazano je 210 fotografija koje prikazuju gradove i njihove stanovnike. Među njima su slike Pariza, Londona i Ženeve, pogledi i pejzaži sa Androsa, Parosa, Mikonosa, Santorinija, iz Engleske, Francuske i Švajcarske, kao i portreta. U arhivi Embirikoa postoji više hiljada foto negativa.

,,Svrha našeg života je mudro prepoznavanje našeg života i svake želje koju imamo na bilo kojem mjestu, u svakom trenutku, u svakoj vreloj, vitalnoj želji ” (A. Embiriko). Andrea Embiriko je umro u Kifisiji 3. avgusta 1975. godine, u  starosti od 74 godine. Nakon njegove smrti, roman Veliki Istok (1990-1992) prvi put je objavljen. Godine 2001. povodom 100-godišnjice, Ministarstvo kulture i Nacionalni centar za knjige organizovali su proslavu Godine Embrikoa, uz brojne počasne događaje, kako bi promovisali njegova rad, ulogu i značaj u književnosti Grčke.

 

SJAJ

 

Sjajni fitilj je postao svetionik

Njegove prizme nam govore

Ponekad ličimo na njegove zrake

Ponekad ličimo na njegov udaljeni glas

Stojimo uspravno u njegovom treperenju

Nama upravlja njegovo tijelo

Njegova svjetlost nas jača

Srce nam kuca njegovim treptajem

Misli u prolazu su brodovi

A more nam je tik do nogu

Niko od nas nikad ne ostaje na sopstvenom tragu

Svako kreće i odlazi ka skloništima svoje vizije

Zemlja koja ih krije nalazi nam se u utrobi

Želje nam se skupljaju u čopor

Kose im se miješaju

Usne im se ljube

Stežu nas njihove ruke

A na svojim grudima nas satire sfinga

U sjajnoj tišini svetionika.

___________________

Prevod sa grčkog: Božidar Proročić



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Branka Kovačević: Ako već sanjaš

Branka Kovačević   AKO VEĆ SANJAŠ   Ako već sanjaš, nikom ne reci da ti snovi su već napola ti, već budi kiša, bujicom poteci, nek  zemlja tobom vri.   I budi ptica, raširi krila, dom nek ti bude beskr...
by Redakcija
0

 
 

Ivana Đukić: Novi ”Kosač”

Ivana Đukić   Novi ,,Kosač”   Śedi tako u svojoj fotelji zavaljen/a, zagledan/a u budućnost kroz prozor svoje fancy kancelarije, i među mislima probira jednu: “Pa, možda ja i nijesam mašina! Možda i ja im...
by Redakcija
0

 
 

Drugi foto-konkurs ”Prirodne ljepote sjevera Crne Gore”

Portal za kulturu, književnost i društvene teme Avlija.me iz Rožaja raspisao je 2. konkurs za najljepšu neobjavljenu fotografiju prirode sjevera Crne Gore pod nazivom ,,Prirodne ljepote sjevera Crne Gore’’. Konkurs je o...
by Redakcija
0

 

 

Ivana Đukić: Jutro

Ivana Đukić   Jutro   U manastiru Sv. Petra Cetinjskog, na Cetinju, svještenik je živo objašnjavao jednom pridošlici kako je operacijom izliječio hemoroide. Nešto malo niže, komunalni radnik je živo čačkao...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ivana Đukić: Gostoprimstvo

Ivana Đukić   GOSTOPRIMSTVO   Na Nikoljdan ljetnji, Cetinjski manastir, 2019.   Zvuk grebanja poda prekinu naglim ulaskom: ,,Majko, imamo goste!“ Žena usta brzinom svjetlosti i pokupi špahtlu sa ostalim rekvizi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona