Jovana Pajević je rođena 20. 01. 1989. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Završila je Gimnaziju “Miloje Dobrašinović” u Bijelom Polju, a zatim i diplomirala na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, smer Informatika. Trenutno završava master studije Softverskog inženjerstva. Živi u Novom Sadu. Bavi se plesom i glumom. Bavi se pisanjem poezije i poetske proze od devete godine. U periodu osmogodišnjeg školovanja, njeni radovi su objavljivani u dnevnim novinama “Pobjeda”, časopisima “Kolo” i “Osmijeh”, školskim novinama “Đački uranak”. Posle duže pauze, vratila se pisanju pričom u rubrici Princeze i bitange magazina Stil u februaru 2012. godine.
KAO DA NISAM ŽIVA
Toliko ljudi oko mene
a ja sama.
Toliko sreće, ljubavi
a ja prazna.
U meni je samo jedno veliko ništa.
Čak ni ti više ne budiš nikakva osjećanja u meni.
Ni bijes, ni bol, ni sreću.
Ništa.
Kao da nisam ni živa.
Rukama prekrivam lice
da dodirom sebe u život vratim.
I da, kad niz obraz suza sklizne,
prazna, a teška,
sakrijem je od svog odraza u ogledalu.
DODIR SAMOĆE
Nemam više snage
da nosim ovu prazninu što u meni živi,
ni dovoljno osmijeha da obrišu suzne oči.
Nemam hrabrosti da dočekam
i dodirnem noći.
Sad samo samoću dodirujem.
Sama sam.
Sama sam, jer nisam hrabra
da sebe bez rezerve dam.
Dajem mrvice, toliko i dobijam
a htjela bih cio svijet.
