Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Crna Gora

1. Septembra 2018.
 

Janko Đonović: Crnci i Crnogorci

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Janko Đonović

CRNCI I CRNOGORCI

1.

U plamsaj jutarnjeg sunca
koje se toplo izdigne
nad američkim rudokopima,
prođu praznim, širokim ulicama,
između olistalih drvoreda,
ko sjenke suvi, koščati,
sa budacima na ramenu
i vrućim hljebom u torbi
Crnci i Crnogorci.

Pred njima rudnik, golem i žut,
i san o kolijevci na drugom kontinentu,
san o ambaru praznom
u kome se ko zmija
gladna godina savija.

I na grlima podzemnih jama
rano istočno sunce njima je zalaz.
I na cio dan
tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

2.
O, oče moj, rudaru sinji,
primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi,
veliki čovječe znoja i truda.

Svega te dva puta u životu vidjeh
još kao dijete, doma, na Balkanu.
Tvoje blijede, mršave ruke
dale su mi samo nekoliko stisaka –
tvoje blijede, mršave ruke.
Tvoje mirne, dobre oči
samo su se na mene jednom nasmijale –
o, tvoje mirne, dobre oči!

Tvoj život, mlad i bujan kao proljetnje drvo,
povi se i usahnu tamo.
Plug, pred pojatom, osta čekajući na tebe –
ispucao je, isušio se, pognuo,
baština zaledinila, zakoravila,
a vo Plavonja sa Strbine muklo
rikne katkad alugom gustom.

O, primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi
veliki čovječe znoja i truda!

3.
Kad proljeće zamiriše nad gradovima
i zelena krv njegova nabuja u stabla,
izviju se široke palme oko vila
i prvi bagremovi na život zarađuju –
Crnci i Crnogorci,
duboko u zemlji,
zakopani kao kamenje,
kao korijenje –
mišicama,
nekada nabreklim od zdravlja ko kotline rala,
što sjekirama
poobaraše rodne gajeve,
tuku,
tuku
i vlastitim rukama svoje rake kopaju –
ah, rake svojih dana,
mišicama, istrošenim, usahlim.

Poneki jekne bolno pod tim tuđim brdima
i umire tu, kao skot, izmučen.
Sklapa oči pune domaćih prizora,
svoje čeljadi,
svoga katuništa
i svojih tvrdih njiva.
Crkavaju tu
pod padom kakvog brijega,
Crnci i Crnogorci
u zlatnim grobovima!

4.
Večernja rumen.
Ulice cvjetaju koracima i smijehom.
Smrkava se
tiho
gore, na zemlji, punoj balova, mjesečine i

ljubavnika.

I na cijelu noć
sve dalje i dalje,
očajno tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

A kad na grlima podzemnih jama
žuta svjetlost karbituše utrne –
Crnce i Crnogorce
zemlja vraća –
i jedne crne i druge crne



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Ensar Bukarić: Avlija

Ensar Bukarić   Avlija     Cvjetonosna, k’o šipak puna, što vraća spomen na djetinjstva magična, davna, avlija naših majki, najdražih na dunjaluku insana.   Bukadar mirisnih katmera, šarenih gladio...
by Redakcija
0

 
 

Dejan Ivanović: Danas

Dejan Ivanović   DANAS zašto nam je baš danas tako divno ..? Revizije istorije granica klanica kapital kriminal reformatori hohštapleri liberali krali ostali pomagali desničari gibaničari grabe barabe profesori nadni...
by Redakcija
0

 
 

Nikolina Todorović: Nevino djetinjstvo

Nikolina Todorović   NEVINO DJETINJSTVO   Prvo ubistvo   S prvim proljetnim zracima sunca mazila bih mekane trave i pržila lupom mrave.   Kasnije bih plakala. Naravno.   Drugo ubistvo   Jadni povrijeđeni go...
by Redakcija
0

 

 

Haki Demić: Samo za tebe

Haki Demić   SAMO ZA TEBE   Danima sebe tražim u pjesmi Dignute glave snjam o sreći Da li u ovom burnom svijetu Postoje ljudi iskreni i srećni.   Neka me lome vjetrovi i kiše I sjećanje neka niti života ne...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nikola Šimić Tonin: Sizifov posao

Nikola Šimić Tonin   SIZIFOV POSAO   kad na kraju života budem pitan u što sam život potrošio? reći ću sizifov posao sam radio gurao sam svoje pjesme
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona