Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Crna Gora

1. Septembra 2018.
 

Janko Đonović: Crnci i Crnogorci

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Janko Đonović

CRNCI I CRNOGORCI

1.

U plamsaj jutarnjeg sunca
koje se toplo izdigne
nad američkim rudokopima,
prođu praznim, širokim ulicama,
između olistalih drvoreda,
ko sjenke suvi, koščati,
sa budacima na ramenu
i vrućim hljebom u torbi
Crnci i Crnogorci.

Pred njima rudnik, golem i žut,
i san o kolijevci na drugom kontinentu,
san o ambaru praznom
u kome se ko zmija
gladna godina savija.

I na grlima podzemnih jama
rano istočno sunce njima je zalaz.
I na cio dan
tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

2.
O, oče moj, rudaru sinji,
primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi,
veliki čovječe znoja i truda.

Svega te dva puta u životu vidjeh
još kao dijete, doma, na Balkanu.
Tvoje blijede, mršave ruke
dale su mi samo nekoliko stisaka –
tvoje blijede, mršave ruke.
Tvoje mirne, dobre oči
samo su se na mene jednom nasmijale –
o, tvoje mirne, dobre oči!

Tvoj život, mlad i bujan kao proljetnje drvo,
povi se i usahnu tamo.
Plug, pred pojatom, osta čekajući na tebe –
ispucao je, isušio se, pognuo,
baština zaledinila, zakoravila,
a vo Plavonja sa Strbine muklo
rikne katkad alugom gustom.

O, primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi
veliki čovječe znoja i truda!

3.
Kad proljeće zamiriše nad gradovima
i zelena krv njegova nabuja u stabla,
izviju se široke palme oko vila
i prvi bagremovi na život zarađuju –
Crnci i Crnogorci,
duboko u zemlji,
zakopani kao kamenje,
kao korijenje –
mišicama,
nekada nabreklim od zdravlja ko kotline rala,
što sjekirama
poobaraše rodne gajeve,
tuku,
tuku
i vlastitim rukama svoje rake kopaju –
ah, rake svojih dana,
mišicama, istrošenim, usahlim.

Poneki jekne bolno pod tim tuđim brdima
i umire tu, kao skot, izmučen.
Sklapa oči pune domaćih prizora,
svoje čeljadi,
svoga katuništa
i svojih tvrdih njiva.
Crkavaju tu
pod padom kakvog brijega,
Crnci i Crnogorci
u zlatnim grobovima!

4.
Večernja rumen.
Ulice cvjetaju koracima i smijehom.
Smrkava se
tiho
gore, na zemlji, punoj balova, mjesečine i

ljubavnika.

I na cijelu noć
sve dalje i dalje,
očajno tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

A kad na grlima podzemnih jama
žuta svjetlost karbituše utrne –
Crnce i Crnogorce
zemlja vraća –
i jedne crne i druge crne



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Luka Đorđević: Dobrota

Luka Đorđević       Dobrota Dok ti mene ugledaš u senci, mene neko drugi ugleda, u svetlu ili u tami, dobrota se uvek prepoznaje… Dobru se uvek treba radovati, u životu uvek lepo razmisli, pa tek budi sre...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Sanje Raščanin

САЊА РАШЧАНИН избор из збирке поезије Увертира за ход по жици, Пресинг 2017.       УЗМИ ШТА ТИ ТРЕБА   Кавез ребара не пушта да...
by Redakcija
 

 
 

Tri pjesme Dženisa Šaćirovića

Dženis Šaćirović   PREVARENI (Sirijcima, građanima Halepa, 13. 12. 2016. godine)     Golubu su slomljena krila Ni bijel više nije Nit’ može da poleti Nema kamo Nema kome Svijet ga je prevario   Puš...
by Redakcija
 

 

 

Poezija Sanje Raščanin

САЊА РАШЧАНИН избор из збирке поезије Нервни слом цивилизације, Пресинг 2018.     СВЕ ОНО ИЗМЕЂУ   Интригантне објаве звече ...
by Redakcija
 

 
 

Poezija za decu Viktora Kažure

U Beogradu je, u izdanju KIZ Centra izašla nova zbirka pesama za decu, prevedena sa beloruskog jezika na srpski. Pesnik je Viktor Kažuro, istaknuti beloruski višestruko nagrađivani pesnik, a prevodilac je MA Dajana Lazarevi...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona