Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Crna Gora

1. Septembra 2018.
 

Janko Đonović: Crnci i Crnogorci

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Janko Đonović

CRNCI I CRNOGORCI

1.

U plamsaj jutarnjeg sunca
koje se toplo izdigne
nad američkim rudokopima,
prođu praznim, širokim ulicama,
između olistalih drvoreda,
ko sjenke suvi, koščati,
sa budacima na ramenu
i vrućim hljebom u torbi
Crnci i Crnogorci.

Pred njima rudnik, golem i žut,
i san o kolijevci na drugom kontinentu,
san o ambaru praznom
u kome se ko zmija
gladna godina savija.

I na grlima podzemnih jama
rano istočno sunce njima je zalaz.
I na cio dan
tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

2.
O, oče moj, rudaru sinji,
primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi,
veliki čovječe znoja i truda.

Svega te dva puta u životu vidjeh
još kao dijete, doma, na Balkanu.
Tvoje blijede, mršave ruke
dale su mi samo nekoliko stisaka –
tvoje blijede, mršave ruke.
Tvoje mirne, dobre oči
samo su se na mene jednom nasmijale –
o, tvoje mirne, dobre oči!

Tvoj život, mlad i bujan kao proljetnje drvo,
povi se i usahnu tamo.
Plug, pred pojatom, osta čekajući na tebe –
ispucao je, isušio se, pognuo,
baština zaledinila, zakoravila,
a vo Plavonja sa Strbine muklo
rikne katkad alugom gustom.

O, primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi
veliki čovječe znoja i truda!

3.
Kad proljeće zamiriše nad gradovima
i zelena krv njegova nabuja u stabla,
izviju se široke palme oko vila
i prvi bagremovi na život zarađuju –
Crnci i Crnogorci,
duboko u zemlji,
zakopani kao kamenje,
kao korijenje –
mišicama,
nekada nabreklim od zdravlja ko kotline rala,
što sjekirama
poobaraše rodne gajeve,
tuku,
tuku
i vlastitim rukama svoje rake kopaju –
ah, rake svojih dana,
mišicama, istrošenim, usahlim.

Poneki jekne bolno pod tim tuđim brdima
i umire tu, kao skot, izmučen.
Sklapa oči pune domaćih prizora,
svoje čeljadi,
svoga katuništa
i svojih tvrdih njiva.
Crkavaju tu
pod padom kakvog brijega,
Crnci i Crnogorci
u zlatnim grobovima!

4.
Večernja rumen.
Ulice cvjetaju koracima i smijehom.
Smrkava se
tiho
gore, na zemlji, punoj balova, mjesečine i

ljubavnika.

I na cijelu noć
sve dalje i dalje,
očajno tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

A kad na grlima podzemnih jama
žuta svjetlost karbituše utrne –
Crnce i Crnogorce
zemlja vraća –
i jedne crne i druge crne



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Munevera Sutović: Sandžak

Munevera Sutović   SANDŽAK   Umire se u tebi Nije to više junačka smrt Pogleda uprta u zemlju U to malo parče zemlje otcijepljene Pa je ne prisvoji ni mjesec ni sunce Niti je na grudi privi neka zemlja Gordost  star...
by Redakcija
0

 
 

Sanda Ristić-Stojanović: Vojnik ostao na ratištu

Sanda Ristić-Stojanović   VOJNIK OSTAO NA RATIŠTU XI   Iz rastinja smrti, Izvuče ga nebo Darujući mu Neki puls Sunca protiv rata.   Iz naricanja magle, Izbi njegovo postojanje, Graničeći se sa rečima Sunc...
by Redakcija
0

 
 

Valerij Turgaj, narodni pesnik Čuvašije

Валериј Тургај (рус. Валерий Тургай) је познати чувашки песник, преводилац, публициста, народни песник Чувашије, почасни рад...
by Redakcija
0

 

 

Poezija Nikole Motike

Nikola Motika, student četvrte godine istorije umetnosti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bavi se pisanjem poezije i kratkih priča.   Prosinac    Ciča zima, prosinački jutarnji dan, led po prozo...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Said Šteta: Dozivanje

Said Šteta   Dozivanje     Kada dozivaš zimu u zjenicama je led uzalud priča kako su male ptice slomile pjesmom tek procvalu granu jorgovana kako je mjesec od nesanice blijed spustio šaku praha na tvoje lice ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona