Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Crna Gora

1. Septembra 2018.
 

Janko Đonović: Crnci i Crnogorci

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Janko Đonović

CRNCI I CRNOGORCI

1.

U plamsaj jutarnjeg sunca
koje se toplo izdigne
nad američkim rudokopima,
prođu praznim, širokim ulicama,
između olistalih drvoreda,
ko sjenke suvi, koščati,
sa budacima na ramenu
i vrućim hljebom u torbi
Crnci i Crnogorci.

Pred njima rudnik, golem i žut,
i san o kolijevci na drugom kontinentu,
san o ambaru praznom
u kome se ko zmija
gladna godina savija.

I na grlima podzemnih jama
rano istočno sunce njima je zalaz.
I na cio dan
tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

2.
O, oče moj, rudaru sinji,
primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi,
veliki čovječe znoja i truda.

Svega te dva puta u životu vidjeh
još kao dijete, doma, na Balkanu.
Tvoje blijede, mršave ruke
dale su mi samo nekoliko stisaka –
tvoje blijede, mršave ruke.
Tvoje mirne, dobre oči
samo su se na mene jednom nasmijale –
o, tvoje mirne, dobre oči!

Tvoj život, mlad i bujan kao proljetnje drvo,
povi se i usahnu tamo.
Plug, pred pojatom, osta čekajući na tebe –
ispucao je, isušio se, pognuo,
baština zaledinila, zakoravila,
a vo Plavonja sa Strbine muklo
rikne katkad alugom gustom.

O, primi na dar ovaj komad srca,
ovaj moj pozdrav tebi
veliki čovječe znoja i truda!

3.
Kad proljeće zamiriše nad gradovima
i zelena krv njegova nabuja u stabla,
izviju se široke palme oko vila
i prvi bagremovi na život zarađuju –
Crnci i Crnogorci,
duboko u zemlji,
zakopani kao kamenje,
kao korijenje –
mišicama,
nekada nabreklim od zdravlja ko kotline rala,
što sjekirama
poobaraše rodne gajeve,
tuku,
tuku
i vlastitim rukama svoje rake kopaju –
ah, rake svojih dana,
mišicama, istrošenim, usahlim.

Poneki jekne bolno pod tim tuđim brdima
i umire tu, kao skot, izmučen.
Sklapa oči pune domaćih prizora,
svoje čeljadi,
svoga katuništa
i svojih tvrdih njiva.
Crkavaju tu
pod padom kakvog brijega,
Crnci i Crnogorci
u zlatnim grobovima!

4.
Večernja rumen.
Ulice cvjetaju koracima i smijehom.
Smrkava se
tiho
gore, na zemlji, punoj balova, mjesečine i

ljubavnika.

I na cijelu noć
sve dalje i dalje,
očajno tutnje njihovi budaci,
tutnje i kunu
ispod svijeta.

A kad na grlima podzemnih jama
žuta svjetlost karbituše utrne –
Crnce i Crnogorce
zemlja vraća –
i jedne crne i druge crne



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Miraš Martinović: Srebrenica

Miraš Martinović     SREBRENICA     Fatimi Muhić koja je iste godine rođena i  ubijena 1995 – 1995. Najmlađa žrtva Srebrenice.     Oprosti Malena To nijesu ljudi   Tek otvorila O...
by Redakcija
0

 
 

Habib Mandžić: Vječna naša Srebrenica

Habib Mandžić    VJEČNA NAŠA SREBRENICA – VJEČNO SJEĆANJE NA 11. JULI  . Na svijetu da li šta strašnije ima neg’ deset hiljada pobiti insana?! I ovo je ljeto u Podrinju zima. Sve što još postoji – ot...
by Redakcija
0

 
 

Edib Šaljić: Srebrenica

Edib Šaljić   SREBRENICA   Srebrenice se sjetim svakog dana misao o njoj u meni žalost budi što zlotvori u toku nekoliko dana ubiše osam hiljada nevinih ljudi   Žene, djeca i starci neljudima bjehu žrtve k...
by Redakcija
0

 

 

Slavica Jovanović: Ivanjdan

Славица Јовановић    ИВАЊДАН   ДАНАС ЈЕ ИВАЊДАН КАД СУНЦЕ ЗОРОМ ИВАЊСКИМ ЦВЕЋЕМ ПРОЦВЕТА  И ОКИТИ ЗЕМЉУ СВИЦИМА И ЦВЕТН...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Poezija Adelise Omerović

Adelisa Omerović, rođena 1995. u Gradačcu (Bosna i Hercegovina). Nakon srednjeg obrazovanja u Općoj gimnaziji, upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, te u julu 2018. godine postala Bachelor specijalne edukac...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona