Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Crna Gora

4. Juna 2019.

Kemal Musić: Bijelo Polje je najtolerantniji grad u Jugoistočnoj Evropi

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

BIJELO POLJE JE NAJTOLERANTNIJI GRAD U JUGOISTOČNOJ EVROPI

Razgovarao: Božidar Proročić

 

Kemal Musić, rođen 1972. godine u Godijevu kod Bijelog Polja.

Objavio je romane „Žig“, „Nešto nalik punom mjesecu“ i „Nedokazive istine Lameka Ćisuma“, te zbirke priča, pripovijedaka i reportaža „Zasjeda“, „Luda kuća“, „Kad su vukovi gladni biće oštra zima“, „Priče o malim i velikim čudima“ (sa Radomanom Čečovićem) i izbor iz crnogorske kratke priče „Zborno mjesto“ (sa Bogićem Rakočevićem), a uskoro će izaći iz štampe i monografija „White Field Jazz Festival – Potencijali i razvoj kulturnih događaja“.

Dobitnik je književnih nagrada „Avdo Međedović“ i „Odzivi“, novinarske nagrade „Boško Pušonjić“ za reportažu i nagrade Društva crnogorskih novinara za knjigu reportaža.

Bio je dugogodišnji urednik rubrike za kulturu i novinar Revije „Polje“, novinar i pisac reportaže u beogradskom „Danasu“, podgoričkih listova „Publika“ i „Republika“, novinar crnogorske novinske agencije MINA i drugih crnogorskih i srbijanskih medija. Deset godina je radio u Kancelariji za odnose sa javnošću Opštine Bijelo Polje.

Priče su mu prevođene na engleski, francuski, slovenački i albanski jezik. Zastupljen je u čitankama, studijskim programima, leksikonima, antologijama i izborima proze.

Direktor je Javne ustanove „Ratkovićeve večeri poezije“.

 

Rođeni ste u Bijelom Polju gradu koji je dao istaknute pisce: Ćamila Sijarića, Rista Ratkovića, Miodraga Bulatovića, Avda Međedovića da li je njihova književnost imala uticaja i na vaše stvaralaštvo?

 

KEMAL MUSIĆ: Pisci koje ste pomenuli su među najznačajnijim na prostorima bivše Jugoslavije i, svakako, nakon Njegoša, najznačajniji crnogorski pisci. Zbog njih, te Mihaila Lalića, Radovana Zogovića, Huseina Bašića i drugih kaže se da je Lim krvotok crnogorske književnosti. Zbog toga u Limskoj dolini i nije lako biti pisac. No, savremeni književni tokovi zahtijevaju drugačiji pristup temi, novi stil i formu. Zbog toga, neophodno je čitati Zogovića, Bulatović, Sijarić, Lalića, Ratkovića, ali tražiti svoj književni izraz. Znate kako se u narodu  kaže: „Slušaj šta ti hodža priča, a ne radi ono što hodža radi“.

 

Gospodine Musiću Bijelo Polje je oduvjek bilo prepoznato kao grad brojnih kulturnih, književnih, dramskih i muzičkih manifestacija koliko je važno da se održi kontinuitet ovako značajnih manifestacija?

 

KEMAL MUSIĆ: Bijelo Polje je grad kulture, grad festivala. Bijelo Polje je važna tačka na regionalnoj kulturnoj mapi. Dogodine će festival Ratkovićeve večeri poezije i Festival dramskih amatera Crne Gore doživjeti svoja pedeseta izdanja. Tradiciju već odavno imaju Džez festival, Festival tamburaških orkestara, Bjelopoljsko likovno proljeće, Ušće fest, Kraljevstvo Bijelih rada i regionalni festival fantastične književnosti “Refestikon”.Sve su ovo festivali vrhunskih književnih, dramskih, likovnih i muzičkih dometa, koji šalju poruku svijetu da Bijelo Polje i Crna Goraznaju šta su prave kulturne vrijednosti.I to je važno, jer kultura je ono po čemu se prepoznaje jedan narod.

 

Bijelo Polje ima i značajne spomenike kulture kao što su Gradska (Jusuf) džamija, iz 1741 godine kao  i crkva svetog apostola Petra tu je napisano i ,,Miroslavljevo jevanđelje,, u XII vijeku. Koliko je važno da razumijemo i poštujemo našu multikulturalnost i da kultura bude jedan od načina spajanja. 

 

KEMAL MUSIĆ: Multikulturalizam i multikulturni dijalog je ono što posebno krasi Bijelo Polje. Miroslavljevim jevanđeljem, najtarijim pisanim tragom kod Južnih Slovena, jednako se ponose pravoslavci i muslimani; „Ženidba Smailagić Meha“, ep Avda Međedovića od preko 12.000 stihova zahvaljujući kojem su harvardski profesori Milman Peri i Albert Lord riješili „homerovsko pitanje“ jednako je važan za bošnjačku i crnogorsku epiku. Tako i ostali spomenici kulture u Bijelom Polju: Kuća Rista Ratkovića, Stari most na rijeci Bistrici, zgrada Zavičajnog muzeja, crkva u Nikoljcu, manastir u Podvrhu, Hajdar-pašina džamija u Radulićima, legenda o Pavi i Ahmedu, zajednička borba revolucionara Muha Dizdarevića i Volja Lješnjaka, međuvjerski i međunacionalni odnosi – opšte su dobro Bijelog Polje. Zbog toga je Bijelo Polje i dobilo nagradu za najtolerantniji grad u Jugoistočnoj Evropi.

 

Da li će knjiga kod mladih generacija imati popularnost koju je recimo imala u vašem djetinjstvu. I šta uraditi da promovišemo više ulogu i značaj knjige i čitanja kod mladih?

 

KEMAL MUSIĆ: Može biti da je knjiga kao medij izgubila značaj koji je nekada imala. To prije svega pojavom masovnih medija, a i mi sami smo podobro doprinijeli obezvrjeđivanju knjige. Nekada su se knjige preporučivale za čitanje. Išle od ruke do ruke. Danas se nekontrolisano objavljuje. Svaka štamparija može biti izdavač i više nije važna estetska vrijednost teksta, već je važno da imate da platite štampu. Tako se pojavljuju knjige i “pisci” koji su, ustvari, kradljivci vremena. Njih treba izbjegavati i tražiti knjige koje zaslužuju da se za njih odvoji vrijeme. A dosta je takvih, to pravi čitaoci znaju. Dobar čitalac je jako bitan za društvo, uopšte. Jer, kao što to jednom neko reče, čovjek kad prestane da čita prestane i da razmišlja.

 

Ustanova na čijem ste čelu već polako priprema ovogodišnji program ,,Ratkovićevih večeri poezije” od 3- 6 septenbra da li nam možete otkriti makar neke od gostiju ovogodišnje manifestacije?

 

KEMAL MUSIĆ: Ratkovićeve večeri poezije ove godine će doživjeti svoje 49. izdanje. Svih ovih godina pažljivo se priprema program, oprezno se biraju učesnici. Tako je ova manifestacija, organizovana u čast piscu prvog modernog crnogorskog romana “Nevidbog” Ristu Ratkoviću 1970. godine, rasla. Tako smo prošle godine imali pisce sa skoro svih kontinenata. Zahvaljujući kvalitetu Ratkovićevih večeri poezije, manifestacije je dobila status manifestacije od nacionalnog značaja, pa je 2012. godina formirana i javna ustanova. Od tada, zahvaljujući snažnoj podršci Opštine Bijelo Polje i Ministarstva kulture Crne Gore, program Ratkovićevih je bogatiji, opširniji, a ustanova je pokrenula još neke važne projekte (kakav je izdavačka djelatnost), osim primarnih Ratkovićevih večeri poezije i Džez festival. Za ovu godinu, ono što je do sada izvjesno, imamo potvrdu da će u septembru, osim regionalnih, naši gosti biti pisci iz Njemačke, Ukrajine i Azerbejdžana. To smo postigli zahvaljujući dobroj saradnji sa diplomatskim i kulturnim predstavništvima Ukrajine i Azarbejdžana u Crnoj Gori i Gete institutom u Beogradu.

 

U prethodnom periodu imali ste značajne kontakte sa ambasadom Ukrajine u Crnoj Gori, kao i sa Kulturno-Ekonomskim centrom Azerbejdžana u Crnoj Gori da li nam možete otkriti da li će u narednom periodu biti predstavljeni kulturni programi ove dvije značajne države?

 

KEMAL MUSIĆ: Kao što sam već rekao, ostvarili smo odličnu saradnju sa predstavnicima ukrajinskog i azerbejdžanskog naroda u Crnoj Gori. Nedavno smo sproveli jedan jako dobar projekat sa Kulturno-ekonomskim centrum Azerbejdžana, gdje smo kroz literarno-likovni konkurs “Azerbejdžan viđen mojim očima” osnovcima i srednjoškolcima u Bijelom Polju predstavili kulturne vrijednosti Azerbejdžana. Kao početak dobre saradnje sa Ukrajinskom ambasadom, 5. juna u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju, u okviru 13. White field jazz festival, biće otvorena izložba slika ukrajinske umjetnice Gane Krivolam. Ovi programi su samo početak, nadam se, uspješne saradnje Ratkovićevih večeri poezije i diplomatsko kulturnih predstavništava Ukrajine i Azerbejdžana.

 

Podržavate kulturno povezivanje sjevera Crne Gore sa Prijestonicom Cetinje i imate dobru saradnju sa JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš” koliko je značajno da pisci sjevera predstave svoja djela u najstarijoj biblioteci u Crnoj Gori na Cetinju.

 

KEMAL MUSIĆ: Saradnja između ustanova kulture je jako bitna i neophodna. Povezivanje i saradnja unapređuju kulturne sadržaje i šire djelovanje kulture. Tako se upoznajemo, tako bolje razumijemo jedni druge. Tako se, na kraju krajeva, ostvaruju prijateljstva. Nakon toga dolaze i dobri ekonomski i svaki drugikontakti. Javna ustanova Ratkovićeve večeri poezije ima dobru saradnju sa mnogim ustanovama i kulturnim organizacijama u Crnoj Gori, regionu i šire. Što se Prijestonice tiče, otkada je Bogić Rakočević direktor Nacionalne biblioteke “Đurđe Crnojević”, zajednički smo realizovali nekoliko programa, a od nedavno, zajhavljujući članovima Savjeta Božidaru Proročiću i Oliveri-Maci Martinović i direktorici Ireni Nenadović uspostavili smo saradnju i sa JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“.

 

Autor ste reportaža, kratkih priča, između ostalog i romana ,,Žig”, u čemu pronalazite motiv i inspiraciju?

 

KEMAL MUSIĆ: Inspiracija je ustvari, tehnika pisanja. To može biti plod čitalačkog iskustva. Inspiracija može proisteći iz ličnog ili tuđeg životnog iskustva, a može biti i plod nekog razgovora. Tu veliku ulogu igra zanat, spisateljsko i čitalačko iskustvo. Tako je, na primjer, Kormak Makarti iskoristio razgovor sa svojim sinom da napiše roman “Put”. U jednom intervjuu Makarti je objasnio da su neki od dijaloga iz knjige od riječi do riječi prenijeti iz njihovog razgovora. Dakle, ako umijete da slušate, možete dosta toga iz svakodnevnog života da prenesete u knjigu. Moj roman “Žig” je nastao iz namjere da napišem kratku priču o čovjeku koji je ubio ženu kada je zatekao sa drugim muškarcem. No, proradile su asocijacije i mašta, pero me povuklo i napisao sam roman.Za pisanje je što bi Rajmond Karver rekao najbolje “malo autobiografije i puno mašte”.

 

Nagrađivani ste za svoje stvaralaštvo značajnim nagradama ( Boško Pušonjić, Avdo Međedović) koliko su one vama bile podstrek za dalje stvaralaštvo?

 

KEMAL MUSIĆ: Nagrade su, što bi rekao Ćamil Sijarić, mehlem na rani pisca. Nagrada znači piscu u smislu stvaralačke podrške i priznavanja onoga što radi. Na kraju, nagrade se proporuka kod čitalaca.Zbog toga su i meni bitne nagrade koje sam dobio.

 

Da li smatrate da Crna Gora može biti značajna destinacija na kulturnoj mapi Evrope i kao takva prepoznata i šta bi trebalo uraditi da se više promoviše naše kulturno nasljeđe?

 

KEMAL MUSIĆ: Crna Gora već jeste značajna kulturna destinacija. Iz ugla nekog ko je na čelu Ratkovićevih večeri poezije, mogu da kažem da su samo ova manifestacija i Džez festival otvorili vrata mnogim svjetskim kulturama. Samo u zadnjih nekoliko godina nastupili su umjetnici iz oblasti književnosti, muzike, slikarstva, pozorišta iz Amerike, Rusije, Perua, Luksemburga, Škotske, Kine, Austrije, Australije… Svi oni su iz Crne Gore ponijeli lijepu sliku multikulturalizma i kulturnog bogatstva, pa od mnogih imamo pozive da predstavimo našu kulturu kod njih.

 

Kog autora biste nam preporučili da obavezno pročitamo, da li bi to bio bajkoviti pripovjedač Ćamil Sijarić ili…

 

KEMAL MUSIĆ: Ćamil Sijarić je nenadmašni pripovijedač južnoslovenskih prostora, Miodrag Bulatović majstor imaginacije i poslije Andrića najprevođeniji jugoslovenski pisac, Risto Ratković pisac prvog modernog crnogorskog romana “Nevidbog” i jedan od značajnijih jugoslovenskih pjesnika. To je lektira Bijelog Polja i šire, pa svakako treba pročitati njihova djela. Ali, jedan od najboljih romana današnjice je “Put” Kormaka Makartija.

 

I za sami kraj razgovora opišite nam Vašu avliju, Vaš kutak u kome pišete i stvarate opišite nam avliju Vašeg djetinjstva u kojoj ste odrasli.

 

KEMAL MUSIĆ: Bihor je kraj u kojem se teško živi a lijepo govori. U Bihoru je moje rodno mjesto – Godijevo. Moja avlija u Godijevu gleda u najdramatičniju crnogorsku planinu – Prokletije, na stasite Komove, prostranu Hajlu i pitomu Bjelasicu. Odatle, iz te moje avlije, odvajkada sam gledao samo u vrhove koji nebesa paraju. Slušao nevjerovatne priče o gorskim vucima, o vilama i vilenjacima i o onom divu što živi u mračnim kanalima Pećine nad vražjim firovima. Te priče i danas rasplamsavaju maštu. Bude dječaštvo. Podsjećaju na govorljivog oca. I na brižnu majku. Iz moje avlije u Godijevu se vidi i put niz Luku. Vijugav put, kojim smo moja braća, srestre i ja otišli. Na leđima ponijeli oči naših roditelja. Danas, kada sjedim u mojoj avliji u Godijevu, gledam roditeljskim očima krivudav put niz Luku i pričam mojim sinovima kako je gore u Strašnom dolu, nekada davno, živio neki čudak od čijeg pogleda su rasla bukova stabla, do oblaka – i dalje.

__________________

Istaknuta slika, slijeva: Božidar Proročić član Savjeta biblioteke ,,Njegoš” Cetinje, Olivera-Mace Martinović presjednica Savjeta biblioteke ,,Njegoš”, intelektualac Ismar Ćorović, otpravnica poslova Ukrajine u Crnoj Gori Nataliya Fiyalka, direktor JU ,,Ratkovićeve večeri poezije” Kemal Musić i intelektualac Nermin Bećirović



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Nj. E. Nataliya Fiyalka: Istorija se ponavlja ako se zanemaruju njene lekcije

CRNA GORA I UKRAJINA SU IMALE TEŽAK PUT DO NEZAVISNOSTI Razgovarao: Božidar Proročić   Vaša Ekselencijo recite nam šta zapravo 24. avgust znači u životu Ukrajine i Ukrajinaca?   24. avgusta Ukrajina slaviti Dan nezavi...
by Redakcija
0

 
 

Božidar Proročić: Razgovor sa Brahom Adrovićem

RAZGOVOR O KULTURI SA BRAHOM ADROVIĆEM KNJIŽEVNIKOM IZ BERANA Razgovarao: Božidar Proročić Gospodine Adroviću, rođeni ste u Donjoj Vrbici, (Bihor) kraj iz kog su potekli mnogi poznati pisci. Šta je za Vas značila knjig...
by Redakcija
0

 
 

Intervju sa Draganom Popadićem direktorom Radio Tivta

Intervju sa Draganom Popadićem direktorom Radio Tivta   Razgovarao: Božidar Proročić     Gospodine Popadić prepoznati ste kao medijski, kulturni, i šahovski pregaoc, koliko je važno da Tivat pored turističkih sadrža...
by Redakcija
0

 

 

Intervju sa NJ. E. Nataliyom Fiyalkom

INTERVJU SA OTPRAVNICOM POSLOVA AMBASADE UKRAJINE U CRNOJ GORI NJENOM EKSELENCIJOM NATALIYOM FIYALKA  Razgovarao: Božidar Proročić   Prvi tragovi ljudske civilzacije u Ukrajini sežu još u daleku prošlost prije 300.0...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Božidar Proročić: Razgovor sa Nebojšom Burzanovićem

Gospodine Burzanoviću, direktor ste Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović” koja čuva tradiciju knjige punih 138 godina jedan je od najljepših kulturnih reprezenata glavnog grada Podgorice koliko je važno da ovako značaj...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona