Adnan Avdić, rođen 30. marta 1986. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Pravnik po struci.
ČOVJEK
Čovjek
Kakav je to stvor?!
Neobuzdan
Slobodan
Sta to radi?!
Dokle tako?
Tumara izgubljeno
Traži sebe!
Svoju slobodu
U nedjelima
Zlobi
Bahato uništava sve!
Ta zvijer
Neukrotiva
Treba bič
Kavez
Treba ukrotitelja!
Životinje se smiju
Žale ga
Preziru
Pitaju se
Ko je životinja?!
A on…
Slobodan
… da bude čovjek!
ONI DANI
Dođu jednom oni dani,
kada vidiš samo tugu,
čemerom su tebi znani,
ne vjeruješ ni svom drugu.
Oblaci te tmurni stisli,
tvojoj muci kraja nema.
Nastane se crne misli,
šta još život tebi sprema?!
Na vidiku nema luke,
sve je teže – korak kleca.
– Ko to šalje ove muke?!–
Bolna duša samo jeca.
Odustati nikad nećeš,
čekaju te rujne zore.
Oluji se strašnoj svetiš-
Kada stremiš prema gore.
POGLED KROZ TAMU
Gledam u daljinu
Dok joj tama
Kida lik
Želim da joj se približim
I izmislim neki trik.
Taj osmijeh mami
Dok sve dublje tonem
Lutam po bespuću
U tminama strašnim
Ne da mi da klonem.
Za toplinu njenog zagrljaja
Planine bi da pređem
Svojim sjajem obasjava
sve ponore koje srijećem.
Daljina i muk crtaju njen lik
Dok u tišini je dozivam
Prekide sve krik.
KAKO TE NAZVATI
Kako te nazvati
Prijateljom?
Ako te nije dotakla
Moja bol
Moja radost
Moj uspjeh
Kako te nazvati?
Ako nisi bio tu
Kada si trebao biti
Prijatelj!
Tebi to nije bilo važno
Važno ti je bilo
Ono što nije važno
Prolazno!
Nijesi znao šta je
Vrijedno nas
Šta je dugovječno!
Zato ti opraštam
Što nisi znao
Ali ti ne opraštam!
Što nisi vidio u meni
U mom oku
U mom osmijehu
Prijatelja!
Jer bi onda bio
Prijatelj!
Kako te nazvati
Prijateljom?!
