Adnan Avdić, rođen 30. marta 1986. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Pravnik po struci.
.
.
.
.
.
LJETNJA NOĆ U BOKI
Topla noć – ljeto je u jeku.
Tišina se razlila po moru,
čuješ samo zrikavaca dreku.
Mjesec se došunja u zlatnu odoru.
Lovćen stidljivo ljubi zvijezde,
dok sa njima ima spoj.
Kazaće mu gdje se gnijezde,
zavodnik stari zna im i broj!
Dok sve spava, čarolijom budi,
kao galeb bi postati htio,
da letim i vidim što ne mogu ljudi!
Samo kada bi Boki – to reći… smio.
SIRENA
Na stijeni pokraj mora,
crne kose, tamnog tena,
usamljeno sjedi žena,
vitkog tijela – salivena.
Zapitah se ko je ona,
pa joj priđoh tek onako,
moram priznat’ ne baš lako,
kazah riječi što bi svako.
Zagledah se u ljepotu
dok je slušam kako zbori,
u meni sve plamti, gori.
Priroda su njeni dvori.
Kakva je to ona žena?!
Ribice iz ruke hrani,
ni rak se od nje ne brani!
Tako njoj prolaze dani.
Za nju imam želju jednu,
ispuniti da l’ je spremna?
Od Boga je obdarena,
je li stvarna il’ sirena?!
TAKVA JE ONA
Za ljubav je rođena žena svaka,
prići joj iskreno uvijek možeš.
Da srce ti da ona je laka,
kada joj ljubazne riječi kažeš.
Srušiti joj snove nikada nemoj,
budi pažljiv kao prema cvijetu.
Zaviri u dušu i ne misli na broj,
voljeće te ona najviše na svijetu!
Probaj razumjeti, nasmijan budi,
neće uvijek možda biti lako.
Pokaži da svi smo – ipak ljudi.
Ona želi samo da ti nije svako!
