Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

25. Januara 2019.

Amos Oz: „Kako izliječiti fanatika“ i ”Dragi fanatiče”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Amos Oz „Kako izliječiti fanatika“

Izaziva li i u vama pojam fanatika asocijaciju na japanske kamikaze, na društvo koje je zaglavilo u Hitlerovom bunkeru, na teroriste – samoubojice, onda vi mislite samo na onaj krajnji stupanj fanatizma  i niste svjesni da neki njegov blaži oblik  leži u mnogima od nas. Ova me psihijatrijska i društvena pojava počela jače zanimati tek nakon  čitanja knjiga Amosa Oza „Kako izliječiti fanatika“ i „Dragi fanatiče“.

Piše: Marija Juračić

Amos Oz, izraelski profesor književnosti, književnik i osnivač pokreta „Mir sada“ imao je tijekom života prilike sresti mnoge fanatike. Živio je u samoj žiži izraelsko – palestinskog sukoba i ubrzo shvatio da  fanatika ima na obje strane. Nije im povlađivao, ali je uvijek nastojao razumjeti njihove argumente, ako bi ih bilo, jer fanatik uglavnom ne razumije argumente.  Oz im je nastojao objasniti da jedni i drugi imaju taj mali komad zemlje koji osjećaju svojim domom, koji će uvijek morati dijeliti i želio je da  ga dijele u miru i  suradnji, jer nasilje rađa nasilje, smrt s jedne strane, donosi smrt s druge strane, a fanatici su roditelji tog nasilja i te smrti.

U intervjuu koji je dao za njemački list za kulturu „Sternestunde“  kaže da fanatika ima na obje strane, ali i razumnih ljudi ima na obje strane i ti razumni ljudi trebaju reagirati i naći  kompromis, koji nije uvijek lagan, jer u kompromisu svatko nešto gubi, ali nikada ne gubi sve.  Kompromis znači život, a fanatizam  uništenje i smrt.

U siječnju 2002. održao je Amos Oz  u Tübingenu dva predavanja o palestinsko – izraelskim odnosima  te o  uzrocima i posljedicama fanatizma- (Die Wurzeln des Fanatismus). Pozvao je i palestinskog književnika Izzata Ghazzawia da govori o kulturi i literaturi na spornom području. Pokazao je kako treba čuti i drugu stranu i probati razumjeti njezine razloge, jer koegzistencija između dva naroda je jedino što donosi mir i prosperitet.

Knjigu “Kako izliječiti fanatika“ otvara esej „Tajni užici“, a slijede eseji „Kako izliječiti fanatika“ te „Između dobroga i dobroga“. Temu fanatizma nastavio je Oz knjigom „Dragi fanatici.“

Što nam Oz poručuje? Što kaže o fanaticima? Tko su oni i kako on razgovara s njima?

Fanatik može postojati u svima nama, a da toga nismo svjesni pa najveći altruist može biti veliki fanatik. Altruist je čovjek koji ne misli na sebe, koji te voli i misli samo na tvoje dobro, ali on može do te mjere pretjerivati da te iz silne ljubavi guši svojim zagrljajima i silom te želi promijeniti nabolje.  I sve radi za tvoje dobro iako ti to dobro ne želiš, jer tvoje je dobro drugačije, tvoja je duša drugačija. Ta silna briga za promjenom tvoje duše je fanatizam koji, ako se prošiti na cijelo društvo,  lako dovodi do raznih društvenih devijacija, kao što su inkvizicija i prisilno iskazivanje privrženosti vođi ili ideji. Dobri ljudi, koje ti smatraš zadrtima, te vole  vole toliko da će sve učiniti za spas tvoje duše, pa će te i prije prirodnog roka poslati bogu na istinu.

U tom kontekstu spominje Oz neke male fanatike: nepušače, vegetarijance i pacifiste koji se zalažu za mir, ali samo pod njihovim uvjetima. Nepušači brinu za tvoje zdravlje, vegetarijanci vole životinje pa bi neki od njih najradije poubijali mesojede… i na kraju Oz zaključuje da se fanatizam rađa iz dobrih namjera.

Pročitavši Oza, razumjela sam onu biblijsku izreku da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Fanatik iz dobrih pobuda želi mijenjati svijet, a da bi promijenio svijet, on želi silom mijenjati ljude. Upliće se u njihov način života, svjetonazore, osniva udruge istomišljenika i popravljanje svijeta smatra svojom zadaćom. On nema mašte, on se ne može uživjeti u tuđu situaciju. Amos Oz odgovara i na pitanje koje je postavio u naslovu knjige – može li se fanatizam liječiti, može li  književnost  izliječiti fanatika?. Nema lijeka za fanatizam, ali čovjek se protiv njega može cijepiti humorom. Zato mnoge diktature ne vole humor.

Ni jednom u životu nisam vidio fanatika koji ima smisla za humor, niti sam vidio da osoba sa smislom za humor postaje fanatikom, osim ako ga negdje ne izgubi. Fanatici su često sarkastični. Neki od njih imaju vrlo ciljan smisao za sarkazam, ali nemaju humora. Humor sadrži sposobnost da se smijemo sebi samima. Humor je relativizam, humor je mogućnost da se vidiš onakvim kakvim te možda vide drugi, humor je sposobnost da shvatiš da, bez obzira na to koliko si krepostan i koliko su ti zla nanijeli, postoji određena strana života koja je uvijek pomalo smiješna. Što si više u pravu, to si smješniji. A kad smo već kod toga, možeš biti pravedni Izraelac ili pravedni Palestinac, ili pravedni bilo što, no dok imaš smisla za humor, moguće je da si djelomice otporan na fanatizam.»

 

U knjizi „Dragi fanatici“ Oz razmatra razne specifikume fanatizma pa se zadržava na vjerskom fanatizmu i ujedno daje primjer kako on razgovara s vjerskim fanaticima. Oz nije religiozan, ali podržava pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi. Nametanje svog vjerovanja ili nevjerovanja bio bi fanatizam. Svjestan je da religija u arapsko – palestinskom sukobu igra veliku ulogu i poziva ljude na kompromis.

Mnogi pripadnici vjera su mu rekli: „Bog nam je obećao tu zemlju.“ , a Oz odgovara:“: Bog dao, bog uzeo“, ili: „Ako je Bog obećao, on će to napraviti. To nije tvoja briga.“ Nitko nema pravo vršiti nasilje u ime Boga. Nasilje vršiš uvijek u svoje ime. Oz vjeruje u to da ljudi sa svojom pameću mogu napraviti kompromise u kojima uvijek nešto gube, ali mnogo više dobivaju.

Fanatici nikad ne pristaju na kompromis. Oni ne uviđaju da život nije western u kojem su dobri i loši momci strogo podijeljeni. Fanatici, usprkos argumentima, ne mijenjaju svoj stav i spremni su za ostvarenje svoje ideje povesti ljude u sukobe velikih razmjera. Oni siju nesreću po svijetu. A kada fanatici pokrenu rat, on se može zaustaviti samo silom, jer rat je agresija i napadnutom ne ostavlja drugu mogućnost. Zato treba znati prepoznati fanatike na vrijeme i ustrajati na kompromisu.

 

https://www.srf.ch/sendungen/sternstunde-philosophie/amos-oz-die-wurzeln-des-fanatismus

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Nerkesa Kurpejović: Turcizmi u romanu Zuvdije Hodžića ”Gusinjska godina”

Nerkesa Kurpejović:   TURCIZMI U ROMANU ZUVDIJE HODŽIĆA “GUSINJSKA GODINA”, NJIHOVO PORIJEKLO I SEMANTIČKA KLASIFIKACIJA   Tema ovog rada je semantička klasifikacija turcizama u romanu Zuvdije Hodžića “Gusinj...
by Redakcija
0

 
 

Nataša Žurić: Brskovski groš u suzi Evrope

BRSKOVSKI GROŠ U SUZI EVROPE Piše: Nataša Žurić   Omrači se nebo. Krv, vihor ratnika, ukriše plač novorođenčeta. Ko si? Ja sam,  Autarijat, plahovita gorooko. Ilirski potomak. Napuštam tvoje doline. Ostaj poput...
by Redakcija
0

 
 

Alois Schmaus: „Ćor-Huso Husović“

Ranije se nije znalo da je kod muslimana nekada bilo profesionalnih guslara slepaca. kad sam prošle godine, septembra mjeseca putovao po Sandžaku, doznao sam uzgred, raspitujući se kod današnjih guslara za njihove učitelje...
by Redakcija
0

 

 

Veljko Đukanović: Prećutana istina

PREĆUTANA ISTINA   „Kad se pokopa istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje, tada sakupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom.“ (Emil Zola)   Piše: Veljko Đukanovi...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI

NIKOS KAZANTZAKIS – ODISEJ GRČKE KNJIŽEVNOSTI PIŠE: Božidar Proročić Nikos Kazantzakis rodio se 18. 02. 1883. godine u Heraklion, Kreta. Pripada onom redu najznačajnih i najprevođenih pisaca Grčke. U Heraklionu j...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona