Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

13. Januara 2019.

Božidar Proročić: Ukrajinska emigrantska književnost

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ljepota i bogastvo Ukrajine, ogleda se posebno u njenoj književnosti. Predstavljanje ukrajinske emigrantske književnosti, crnogorskoj javnosti predstavlja značajan doprinos u afirmaciji bogate kulturne i jezičke baštine jednog naroda. U isto vrijeme to predstavlja i izazov, da upoznamo malo ili slabo poznate književnike, Ukrajine kod nas. Samim činom pisanja o bogatoj književnosti Ukrajine ispravljamo jedan vid neopravdane kulturne zapostavljenosti, kod nas. Zašto je Ukrajinska književnost bila tako dugo »sakrivana« od Evropske knjževnosti. Ukrajinska književnost i ukrajinski jezik, bili su pod čvrstom i strogom, cenzurom Rusije. Kroz sistem nasilne rusifikacije Ukrajine pokušava se kroz dugu istoriju, uništiti njen kulturni identitet, njena književnost, a posebno ukrajinski jezik. Sami cilj je da se asimilacijom, izbriše bogato kulturno nasleđe jednog naroda. Još u istorijskom razdoblju ruskog Cara Petra I, 1720. god, izdaje se ukaz, o zabrani štampanja novih knjiga na ukrajinskom jeziku,u štamparijama u Ukrajini. Istim ukazom ispravljaju se jezičke razlike, u svim novijim izdanjima, starih ukrajinskih knjiga. To je urađeno da se nebi razlikovale od ruskog jezika.

Bez obzira na česte pritiske Rusije i njenog viđenja kulturne politike, ukrajinska knjževnost, je nastavila da se razvija. Svi ukrajinski književnici, koji su se trudili da kroz svoja djela, afirmišu svoj kulturni identitet, i jezik svoju etničku pripadnost, bili supod jakim udarom Rusije. Smatrali su ih destruktivnim elemntima, nacionalistima, tako da su bili nemilosrdno proganjani, ubijani zatvarani u logorima smrti. Zbog jake političke dominacije Rusije u dugom istorijskom razdoblju, ne zna se tačan broj stradalih intelektualaca Ukrajine. Sovjetska Rusija u svojoj »Pravdi« dnevnom listu iz 1951. godine, izdaje publikacije usmjerene protiv ukrajinskih pisaca. Optuženi su bili za izražavanje domoljublja, prema Ukrajini, između ostalog i u godinama otpora njemčkoj okupaciji. Pritisak tada jedinstvenog SSSR-a nastavlja se i u narednim godinama. Pa tako već 1958. godine, izlazi naredba CK KPSSR-a o neobaveznom učenju ukarajinskog a o obaveznom učenju ruskog jezika. Čime se vrši dodatni pritisak i marginalizacija ukrajinskog jezika.

Tragična sudbina zadesila je mnogobrojne ukrajinske knjževnike. Prema podacima koji nisu u potpunosti tačni, u vremenu Staljinovih političkih čistki pa i nakon njegove smrti, broj stradalih ukrajinskih književnika, intelektualca, i intelektualne elite Ukrajine prevazilazi broj od dvjesta. Na suđenjima ukrajinski knjževnici su bili optuživani za terorizam. Bez mogućnosti realne odbrane, jedina im je krivica bila objektivno što su pisali i stvarali, na svom jeziku, i što su propagirali ukrajinski kulturni identitet. Jedan od preživjelih pisaca iz tog perioda je i Jurij Lavrinenko. On je preživio gulage smrti, i sačuvao ručno napisane pjesme, poeziju i svoja bolna i upečatljiva iskustva o stradanju u jednom vremenu objavio u antologiju pod imenom »Strijeljani«. Njegova poetska ispovjest je bolna, pretočena kroz najdublja osjećanja svih strahota koje je preživio, ali i stradanja svojih bliskih prijatelja.

Mlada generacija ukrajinskih književnika, sa samog početka šezdesetih godina, osjeća duboku želju da svoje stvaralaštvo obogati, novim idejama, u knjževnosti, novim pravcima, i istinskom pristupu novim pogledima na stvalaštvo. Pa se na tom novom pravcu  ukrajinske emigrantske književnosti, koji se još naziva i »Praška škola« pojavljuju: Jurij Lypa, Evgen Mlanjuk, Olena Telyiga, Jurij Dragan, Oleg Oljžyč. Ova grupa istaknutih, ukrajinskih kniževnika njegovala, je posebnu filozofsko-istorijsku misao. Njihov glavni motiv u djelima bio je, domovina. Njihova opsesija kulturnom borbom na oživljavanju Ukrajine. U istom momentu oni kao prognanici kao emigranti duboko pate. Kroz svoju patnju ispisuju najljepša djela i čekaju trenutak kada će Ukrajina vaskrsnuti. Oni osjećaju duboku povezanost, prolaze lične traume, prognanika. Teško je biti emigrant u tuđoj zemlji, ponižen ostavljen i zaboravljen. Posebno jaku književnu emigrantsku grupu, imamo koja je djelovala u SAD u Njujorku sa nazivom »Slovo«. Pripadali su joj: Vira Vovk, Bogdan Rubčak, Emma Andijevska, Jurij Tnavsjky. Njihova književnost je modernistička, sa posebnim i jakim ličnim, pečatima emigracije. Podstaknuti ovakvim djelovanjem, ukrajinska književnost početkom šezdesetih godina, dobija svoj preporod.

Jedna od književnih grupa, koja je imala poseban i značajan doprinos je i »Šistdesjatniki«. Pripadali su joj istaknuti književnici: Lina Kostenko, Ivan Drač, Dmytro Pavlyčko, Mykola Vingranovsky, Vasilj Symonenko. Njihov rad obilježio je posebna načela književnog otpora, afirmacije i borbe za ukrajisnki jezik. Svojim djelovanjem doprinose nastanku disidenskog pjesništva, Ihora Kalinca, a posebno Vsilja Semenoviča Stusa, jednog od najpoznatih boraca, za ukrajinski jezik, književnost i ljudska prava. Stus će svojim ličnim stradanjem, isplesti sebi, oreol mučenika, i stradalnika, oreol pravde i istine oreol vječite borbe do svog samog fizičkog nestanka. Njegova će poezija i njegov »krik« biti simbol otpra Rusiji u težnji da se uguši svaki kulturni pokret i kulturni identitet Ukrajine.

Vasilj Semenovič Stus

Značaj ukrajinske emigrantske knjževnosti je veliki. Doprinsos najznačajnih književnika u emigraciji da se afirmiše književnost, kultura i jezik Ukrajine je veliki i nesebičan. Njihove lične traume njihov bol i njihov otpor je bio možada jedini pravi »krik« u tadašnjoj duboko podijeljenoj Evropi, ali i van njenih granica. Ukrajinska kniževnost je zahvaljujući svojim književnicima i emigrantima sa početka šezdesetih godina dala jako veliki zamah, da se progovori o traumama svog naroda kroz pisanu riječ kao jedino sredstvo borbe intelektulaca. Kulturni identite ukrajinske emigrantske književnosti ima izuzetnu snagu koja plijeni svojom ljepotom i dan danas.

__________________

Istaknuta slika: Mariya Matos



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Predstavljamo: Vanja Rakonjac

VANJA RAKONJAC MEDIJSKI SIMBOL BIJELOG POLJA   Piše: Božidar Proročić   Postoje oni skromni, tihi, poslenici medija koji otvore vrata mnogima. Pripremajući priloge, pišući reportaže, snimajući okom kamere ant...
by Redakcija
0

 
 

NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆ

34. Dani humora i satire “Vuko Bezarević”         NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆU Nagradu „Tipar“ za 2020. godinu dobio je Ninus Nestorović za knjigu „Bože, uprosti nam“ (Prometej, 2020)       Nagr...
by Redakcija
0

 
 

Objavljen 22. broj časopisa Avlija

Čitajte u 22. broju časopisa AVLIJA razgovore sa piscem Ismetom Bekrićem, slikarem Aljom Smailagićem i predsjednikom Islamske zajednice Luksemburga Farukom Ličinom, eseje Alja Smailagića, Nejle Kalabušić, Jasne Šamić,...
by Redakcija
0

 

 

Ani Stjelji nagrada ”Vojislav Ilić Mlađi” za najbolju dečiju pesmu

Ovogodišnja nagrada „Vojislav Ilić Mlađi“ koju dodeljuje Centar za kulturu „Vojislav Ilić Mlađi“ iz Žabara za najbolju dečiju pesmu pripala je književnici Ani Stjelji za pesmu Kad bih bio Petar Pan. . KAD BIH BI...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nermin Begović: Slaven

Nermin Begović   SLAVEN   „Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“. Ovako počinje priča o Jobu, čovjeku koji je imao silno bogatstvo ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona