Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Eseji

19. Oktobra 2018.
 

Denis Kožljan: ”Moj bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski jezik – jedan jezik sa četiri naziva”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

“Jezik nije ni propis ni zakon kojeg se morate po svaku cijenu držati, nego fleksibilna živa stvar kojoj se prilagođavate. Ja sam prolazio sve jezične faze i varijante, nekad sam bio prinuđen na to, nekad sam to činio svojom voljom.” (Mirko Kovač)

Piše: Denis Kožljan

O jeziku pisati, napisati esej, raspravljati… težak je i mučan posao jednako kao i ponavljati sve ono što smo kroz povijest, od dana rođenja pa do smrti imali prilike učiti i naučiti.
Iskreno, lakše mi je onako u nekoj slobodnoj formi zaključiti što ja, osobno kao Hrvatica ali i književnica ili možda obična smrtnica mislim pod pojmom jezika i jezikoslovlja.

Dakle, rođena u sistemu u kojem je moja tadašnja domovina zvala se Jugoslavijom, smatrala sam se Jugoslavenkom ali jednako tako i Hrvaticom jer je Hrvatska tada bila jedna od šest republika unutar Yuge. No, u mojoj obitelji, korjeni su datirali i još danas datiraju iz moje prekrasne Istre, zavičaja koji sadržava čitav niz čakavskog dijalekta. A dijalekt je valjda, sastavnica svakog jezika, bilo da se nađoh u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori ili da ne nabrajam dalje. Tako ja živim slobodom jezika, a koja me ujedno obogaćuje, dozvoljava da svakog dana izlazim iz otrcanih okvira, pogotovo kad se o mojoj umjetnosti radi.

Naravno da unutar moje zajednice, svakdašnji govor svodi se na čistu čakavštinu i to onu koja ima korjene u južnoj i središnjoj Istri. I milijun sam posto uvjerena da će moji Istrijani razumjeti kad, primjerice spomenem kortu. To je riječ koja u hrvatskom jeziku ali čakavskog dijalekta označava pojam za dvorište i ne vidim razloga zašto ako recimo putujem u Bosnu, ne bih u nekakvom kontekstu, upotrijebila riječ “korta”. Nije li to moj materinji jezik, kao što je za taj isti pojam, tamo riječ avlija. Možda me u tom trenutku moj prijatelj ili gost neće razumijeti ali ja želim da i njega naučim da je sloboda govora i pisanja, ono što nas ne smije sputavati. A onda, kažu da je čovjek bogat koliko jezika zna govoriti ili razumijeti. Učenje je proces koji traje i trudim se osobno približiti se toj problematici. I ponekad me nervira kad napišem neki stih ili prozu na mojoj istrijanskoj besidi ali mi kažu urednici da je ipak trebam prevesti. Pa onda prevest ću je iako me to baš i ne usrećuje jer zašto bi? Smatram da ja govorim jezikom ljubavi, a ne mržnje, jezikom pacifiste, a ne nekog tamo ratnika koji priča jezikom oružja. Ako se čovjek trsne i ako ima želju podijeliti komunikaciju i iznijeti neki svoj stav ili nužnu potrebu, vjerojatnost je da će pronaći načina da drugoj strani koja ne govori i piše istim jezikom, objasni glavninu stvari.

Fala Bogu, u toku školovanja koje se većinom odvijalo pod zvijezdom petokrakom, čitala sam lektiru kako oca hrvatske književnosti Marka Marulića, tako i mnoga djela na ekavici, a da, osim abecede, učili smo i azbuku, osim latinice, pisali i ćirilicu… i živjeli sretno bez ćangrizavosti, za razliku od danas, kad se nekome, ja Istrijanka, Hrvatica, obratim sa “druže”, a moj me susjed pogleda preko oka, Zašto? Ne zanima me, to je valjda njegov problem.

Ja živim život slobodnog mišljenja i izražavanja, poštujem svoje, a ne gazim tuđe, čitam, pišem, uživam u slovima, jezicima, porukama iznošenim bilo verbalno bilo u pisanom obliku.
___________________________________________________
Denis Kožljan, rođena 1961. u Puli gdje živi i stvara. Majka je dvoje odrasle djece. Po struci odgajatelj predškolske djece, sada u mirovini.
 
Intenzivnije se bavi književnošću od 2010-te kad je izdala svoju prvu samostalnu zbirku pjesama Sva moja sjećanja. Sveukupno ima objavljeno 18 samostalnih autorskih djela (poezija i proza), te je prisutna u preko dvadeset zajedničkih zbornika. Piše na standardu i čakavskom dijalektu: poeziju, crtice, priče, drame, kritike, osvrte, recenzije, putopise, monodrame, kolumne, igrokaze… te je više puta nagrađivana (Međunarodni festival književnosti u Rijeci i Kostreni, a osvojila je i 2. nagradu za monodramu “Znan ča me udržalo” na Susretu hrvatskoga duhovnoga stvaralaštva u Križevcima, Stjepan Kranjčić. U toku je pisanje prvijenca, ljubavno erotskog romana: Iza osmjeha, prokleto sama.
 
Denis je prisutna i u on line časopisima: Zarez, Književnost uživo, Kvaka, Avlija, Sapphoart, na Webstilus portalu, Portalu Poezija noći, Poezija On line, dok na fb ima svoje grupe i stranicu.
Književnica Kožljan je kao najaktivnija članica Knjižnice Kluba umirovljenika Pula, prisutna i u Antologiji povodom Mjeseca hrvatske knjige prije nekoliko godina kad je organizirala poetsku glazbenu večer: “Istra nan je mati”. Dobitnica je nagrade i posebne Povelje GK Kaštela u nekoliko navrata za pobjedničku poeziju u kategoriji odraslih. Također je i urednica dvije zbirke pjesama: Strunjeni pensiri Ide Marković i Vrtovima mojih misli, Katice Petreković,
 
Uz glazbeno poetske večeri povodom Dana poezije, Dana Grada Pule, Valentinova i sl. organizatorica je i nekoliko humanitarnih koncerata što je čini posebno ispunjenom.Sudionica je mnogih pjesničkih susreta širom Istre i Hrvatske (Verši na šterni, Beside u jatu, Čitanje poezije u Rijeci (Književnost uživo), Stjepan Kranjčić…)
 
Uz pisanje, se bavi i umjetničkom fotografijom (2 samostalne izložbe) i nekoliko nagrada na foto izložbama u Puli i Medulinu, te slikanjem (akril na platnu) (jedna samostalna izložba).
 
Uskoro se sprema obilježiti i desetu obljetnicu svog stvaralačkog opusa, u Knjižnici i čitaonici Kluba umirovljenika Pula.


About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Redakcije časopisa ”Avlija” na odmoru od 1. do 31. maja 2019. godine

Čitajte, pišite, fotografišite, šaljite radove za objavljivanje na portalu avlije.me tek od 31. maja 2019. godine ______________________ Istaknuta slika: Fatima Ahmed Photography
by Redakcija
0

 
 

Braho Adrović: Presuda (Najbolja pjesma za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”)

Braho Adrović PRESUDA Zapamtiće zemlja,vazduh, voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudi I kamen će progovorit’ jasno Neki novi...
by Redakcija
0

 
 

Mustafa Smajlović: Majka (Najbolja priča za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”

– Majko, imaš da imaš sve što ti duša zaište. Ni ptičijeg mlijeka ti ne smije manjkati. Ti okom, ja ću skokom! – kazao je sin Muradif i pokazao majci Behari njenu sobu sa pogledom na veliki park u jednom od najlj...
by Redakcija
0

 

 

Konkurs za objavljivanje radova u 20. broju časopisa ”Avlija”

Redakcija časopisa za kulturu, književnost i društvene teme ”Avlija” iz Rožaja raspisala je međunarodni konkurs/natječaj za objavljivanje radova sa slobodnom temom za 20. broj časopisa ”Avlija”: poezija (do 5 pje...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Milenko Mišo Marić: Kuću kućom i avliju avlijom čine ljudi

KUĆU KUĆOM I AVLIJU AVLIJOM ČINE LJUDI Skoro četvrt vijeka je prošlo od rata u Bosni i Hercegovini, a kao da je to bilo juče, kao da još živimo u poslijeratnom, ili kako pjesnik Slobodan Ž. Obradović reče ‘‘prije...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona