BRE, ĆUTIM, DOME, MAŠALA!
U jeziku se kriju mnoge tajne. Samo ih mi, za sad, ne možemo odgonetnuti. Å što ne znači da nećemo moći. Nešto dumam, i zvanična istorija će se morati ispravljati. Zbog jezika. Neko se pametno upitao, jesu li to na ovim prostorima nekad davno bili slonovi, pa mi kažemo osloniti, nasloniti, prisloniti?
A ovi naši prostori, opet, imaju lijep jezik. I bogat, i melodičan i jasan. Crnogorski, srpski, hrvatski, bosanski. I razumijemo se među sobom, iako govorimo različitim jezicima. Veli jedan moj drugar, to je dobro u miru, ali loše u ratu. U mračnoj šumi, neprijateljsku komandu prihvatiš kao svoju. I eto belaja. Ja mu odgovorio : Možda si u pravu, ali pusti sad rat, spirala zla je otišla na neke druge prostore i valjda se zadugo neće vratiti k nama. Ne mogu reći nikad, jer znam da je to ovdje nemoguće, ali zato kažem zadugo. I pusti me belaja, daj mi neku drugu bošnjačku riječ. Recimo moju omiljenu „mašala“. Svaka čast, bravo, sjajno, čestitam, konačno. Sve to u jednoj riječi, toploj, iskrenoj, nježnoj, blagoj. Da se ne urekne, da ide u napredak. Dajem blagoslov.
Ili srpska riječ“ bre“. Prevedi je, bre, ako možeš. Znam, ne možeš. A znači sve. Od pitanja gdje si „Gde si bre?“, do uzvika “ Ej, bre“ – u smislu stani malo. Ili lagane pokude „Bre bre“. Komšijski, prijateljski, ne zlurado.
Ili hrvatska riječ – ćutim. A to ne znači ne govorim, nego znači osjećam. Ćutim tišinu. Osjećam tišinu. Sva čula su uključena. I sve se prima iz okoline. Ćuti se najljepše.
Ili crnogorska – dome. U smislu sve moje, srećo moja, radosti moja, imanje moje. Sa koliko topline to ljudi izgovaraju. I to ne odsječno, nego sa akcentom na „do“. I niko to ne izgovara kao stari ljudi, posebno Staro Podgoričani. Puni dobrote, ljubavi i pažnje.
O jeziku se može govoriti na različite načine. Tim istim jezikom. Nekad poganim. Ja ću reći samo ovo:
Bre, ćutim, dome, mašala!
_________________________________
Dragan Popadić, Tivat
Objavio četiri knjige: “Grčka trilogija”, “Svakodnevno kada mrem” (zbirka poezije) i zajedno sa romskim pjesnikom Ivanom Toskićem zbirku poezije za djeu na crnogorskom i romskom jeziku “Što se ne bi mjesec jeo” i “Rječnik romske duše” na crnogorskom i romskom jeziku.
Pjesme, priče, aforizme objavljuje u časopisima u regionu.
Aktuelni je direktor Radio Tivta, novinar po profesiji, šahovski FIDE majstor. Više piše nego što objavljuje.
